Dakle, ovako:
veliki sam pobornik dojenja i bila sam cvrsta u misljenju da kad se neki pocetni problemi prevazidju mleka ima dokle god zena zeli da doji. Imala sam dosta problema ranije i uspesno sam ih prevazisla, tako da mislim da se svaki problem u dojenju moze resiti. Sada ne znam jel to slucaj.
Moj bebac ima 9 meseci. Bio je veoma napredna i krupna beba, cak je sa 4 meseca upadao u 99percentila po tezini (sto mi se i nije bas dopadalo). Onda je pred 6 meseci imao 9.8kg i od tada jako slabo napreduje. Npr, u narednih 40 dana dobio 130g. Ovo se poklopilo i sa tim sto je poceo intenzivno da se krece, pa su krofnice spale. Ali iako je bio nadprosecno veliki, ispada da ovim tempom nece ni utrostruciti tezinu sa porodjaja.
Sto se dojenja tice, od kada sam dobila menstruaciju (kad je imao 6 meseci) doslovno svakog meseca se desava isti ciklus: U periodu pred M i tokom iste jako malo mleka. Ne osecam uopste let down (inace osecam uvek), mali je nervozan i sisao bi svaki cas. Posle podoja stisnem i ide tanak mlaz, ali on je izgleda navikao na let down koji je bio jak jer tada samo guta i mrzi ga da vuce. Kad prodje M, mleko bukvalno grune i bebac zadovoljan...sve tako do sledeceg ciklusa.
I sad ne znam sta da radim, da li da uvodim uopste dohranu samo tih dana. Sa jedne strane mi je bezveze da ga sad ucim na flasicu i sad posle toliko pobedjenih problema sa dojenjem uvodim ad. A sa druge ne znam gresim li sta. Juce sam recimo kad se desilo da kenjka i nervozan posle podoja dala jogurt za vanrednu uzinu. Odmah se smirio i zadovoljan.