Problemi s apetitom - moguće rješenje

[UdavDave]

Ne znam je li ovo pravo mjesto jer nemam pitanje, nego nešto za podijeliti sa svim mamama koje muku muče s dječjim apetitom. Neću duljiti o tome kakve smo sve muke prolazili, ono što želim reći je da je nama bez ikakve sumnje i to u nekoliko navrata pomogao Sanosvit! To je vitaminski sirup s dodatkom željeza, jeftin i dostupan u svakoj ljekarni. Prvi puta kad smo ga davali počeli su vidljivo više jesti već nakon 2-3 dana! To me jako iznenadilo, ali sam mislila da je slučajna podudarnost. Međutim, sada smo ga počeli davati već treći puta i rezultat je isti! Više ga neću ni prestati davati. Prestajem samo zato što ga ne žele dobrovoljno uzimati pa im ga turamo špricom na silu i meni je to prestrašan proces, ali sada svejedno neću odustati.. Evo, možda otkrivam toplu vodu, a možda nekom i pomogne..

[S2000]

Spricom na silu mi se cini preagresivno, mene strah toga jer tako sadrzaj moze zavrsiti u plucima umjesto u zelucu, sto moze dovesti do daleko opasnijih posljedica nego nejedenje.

Jesu ti imala djeca zdravstvenih problema zbog nejedenja?
I jel se smije taj dodatak prehrani bas stalno stalno davati djeci bez prekida?

[Beti3]

Taj se sirup smije uzimati neprekidno najduže TRI MJESECA, zatim tri mjeseca pauze. Molim te pitaj liječnika ili farmaceuta da ne napraviš više štete nego koristi.

[S2000]

Pa i meni je bilo cudno sto ona kaze da ce ga stalno davat djeci bez prekida.
Znam da je taj sirup pila moja mladja sestra, no bez nekog posebnog ucinka.

[Ripcord]

Mene sa starijim spasio Sansovit, otvorio mu tek u teškim fazama nejedice.

[Superman]

Koristimo taj sirup u kontinuitetu već dosta dugo (po preporuci pedijatra), no nikakvih pomaka u apetitu.

[marijanada]

UdavDave, koliko su ti djeca stara?

[Cubana]

Moja kći je bila nejelica (s fazama doduše) do ovog ljeta.
Sad joj više ni ne nudim.
Mislim da nijedno dijete neće umrijeti od gladi.
Kako im na silu uguravaš sirup, tako možeš i varivo.
Ne sviđa mi se prisilno hranjenje :/

[kam]

Mislim da nema proizvoda iz apoteke ili prirodnog koji nismo probali da bi se našem sinu povećao apetit i još uvjek nismo pronašli čarobni napitak.Ima 10 god. i sad super jede za razliku od nekad ali ni ne deblja se .
Pomirili smo se s tim .

[vissnja]

Mislim da nijedno dijete neće umrijeti od gladi.
Kako im na silu uguravaš sirup, tako možeš i varivo.
Ne sviđa mi se prisilno hranjenje :/

Slažem se.

Osim ako dete nema nekih zdravstvenih problema, ne bih se ni po koju cenu trudila da dam nešto na silu. Ili da otvorim apetit.

[miniminia]

Ja imamu kući i terminatore i ništjedača. Jednostavno su takvi...Pazim da jedemo raznovrsno, u isto doba, kuhano, na žlicu, pa koliko kome paše...
Nema šanse da šopam, silim, ili hodam sa žlicom po dvorištu...

[andiko]

Ja sam isto odustala od hranjenja i živciranja. 1 godišnjak pojede dva komada kruha sa sirnim namazom ujutro, a 3ipol godišnjak pola od jednog... Zdravi su obojica. To mi je bitno.

[klara]

Ja sam bila takva "nejedica", moji roditelji su se jako trudili da jedem što više. Sada kao odrasla nemam osjećaja koliko je mom tijelu dovoljno i mogu jesti cijeli dan. Sunčica ima taj osjećaj (iako je mršavica), točno zna kad joj je dosta, u stanju je vratiti jedan griz najmilije poslasatice na tanjur, jer je sita. Nadam se da će tako ostati i kad odraste. Misilm da bi tjeranje/nagovaranje da pojede više nego želi moglo poremetiti to što njezino tijelo prirodno zna koliko mu treba.
Pričamo o zdravoj djeci, ako dijete ima zdravstenih problema onda možda sirup može puno pomoći. Srećom mi nismo morali probati.

[marijanada]

Guranje djetetu sirupa na silu u usta je stvarno gadna stvar... ja bih se toga sjećala dok sam živa...
Moja curka najčešće odbija uzeti takve stvari, ali ju ja uvijek uspijem motivirati nečim, pa ipak na kraju popije. Nekad odjednom, nekad na više puta, nekad između svakog gutljaja uzme malo sokića...
Obećam joj poslije neki crtić... bilo što samo da joj ne moram priuštiti takvo maltretiranje.
Kod nas je to slučaj kod uzimanja antibiotika (srećom, rijetko su nam potrebni) jer su oni većinom odvratnog okusa, pa još kad je dijete bolesno i jedva nešto utrpa u sebe, a mora progutati takvu strahotu od sirupa... užas
Na žalost, zadnji puta ničim nisam uspjela postići da popije Zinat jer ga je odmah povratila (e, taj je stvaaaarno oooodvratan) i završila je u dnevnoj bolnici da joj daju atb. putem infuzije.
Sad ima 4 godine i od njene druge smo se uvijek uspjele na taj način "dogovoriti", a prije joj nije ništa od toga ni trebalo.
Spada među nejelice i mršavice i pokušavala sam do sada sa nekim sirupima i uvijek odustajala, jer često pronađem informaciju da je neki sastojak iz sirupa štetan i onda radije ne dajem. Zadnje sam našla da je željezo jako štetno za crijeva (ne ovo prirodno koje dobivamo iz hrane)..., a svaki vitaminski sirup ga ima...
Jedino čega se redovito držimo je tekući vitamin C koji u sebi ima i Citrofit (Childlife) i on je jako fini.

[SikaPika]

Udav DAve, lijepo od tebe što si podijelila s nama svoje iskustvo.
No, osobno ne bih davala sirup ako dijete nema problema sa zdravljem zbog nejedenja. POsebno ne na silu (slažem se s Cubanom).
Meni su svi ti gotovi pripravci užas i nikada ništa od toga ne dajem djetetu.
Nama je pedijatrica preporučila Sanosvit kada je M. imala, hm, pa između 6 mj. i godinu dana, radi željeza, a valjda je htjela da joj time potaknem apetit (vodi se kao pothranjena), no nisam joj to nikada dala.
Moje dijete jede sve, po malo (ako nešto voli i više), ali nema šopanja, nema lažnog izazivanja apetita, nema trpanja onime što voli da bi se udebljala.
Zdrava je, nikada antibiotik, nikada Lupocet ili što slično.

[UdavDave]

Baš su me iznenadili vaši komentari.. znam da ovdje ima radikalnih, no ipak. Molim vas, kako im dajete/ste im davale željezo, antibiotike, bilo kakve lijekove, injekcije/cjepiva kod pedijatra, ispirale noseve, inhalirale ih, brisale im noseve, mjerile temperaturu, davale čepiće, kapale oči i 1000 drugih stvari da ne nabrajam? Je li im to bilo lijepo iskustvo ili ipak ponekad moraju pretrpiti stvari za koje još na žalost ne razumiju da su za njihovo dobro? Špricom davati lijek ili varivo meni nije isto(!). Prisilno hranjenje? O čemu pričaš? Što se tiče kontinuiteta, sad imamo kontinuitet od 2 tjedna tako da ne brinete, mislila sam na to da neću prestati davati nakon 3 dana, a ne nikad. A što se tiče medicinske indikacije, ispod svih su krivulja težine cijeli život (nemojte sad počet s time da su krivulje nebitne jer su ekstremno mršavi, 10 kg u dobi od 2 godine, svi misle da imaju godinu dana) i da, voljela bih da jedu, posebno kad su bolesni pa cijeli dan pojedu npr. 2 dl mlijeka. Izrazita mršavost nije "zdrava", a da ne govorim o tome da strepim od svake prehlade jer nakon 3 dana takvog ne jela izgledaju kao da su iz logora izašli To nije baš isto kao kad dijete pojede manju količinu hrane od one koju su si roditelji zamislili, pa kažu da "ne jedu". Samo sam htjela pomoći, ja bih bila sretna da sam za to znala ranije. Pa nije da sam rekla da netko MORA to raditi, ali znam koja je muka nekad s MRŠAVOM djecom koja ne jedu i ne vidim zašto ne probati. Na kraju krajeva možda neko dijete i voli piti sirup žlicom, moji eto ne. A Sikapika, ako ti je dijete anemično (nisam skužila jel je ili nije), meni je npr. neodgovorno to ignorirati jer netko ne voli davati "umjetne" dodatke. Pa nitko to ne voli, ali ponekad je potrebno. Želim ti da do kraja života bude zdrava i ne treba nikakve lijekove. Pretpostavljam da ne ide u jaslice? Ako ide, pa se nikad nije razbolila, svaka čast! Moji su isto bili zdravi do toga (ajd nemojte sad reći da kako sam se usudila djecu dati u jaslice)
Kako bilo, ovo je zaista bio skroz konstruktivan i dobronamjeran post onima kojima možda može pomoći i to je to.

[sss]

UdavDave, mogu te shvatiti. U prvom postu si napisala da nećeš spominjati kroz što ste sve prolazili... meni ni ne trebaš, jer mogu zamisliti. Isto neću opisivati svoje iskustvo, ali da je psihički teško i naporno, je. Kad ti je dijete na rubu hospitalizacije, teško će te tko razumijeti tko nije bio u sličnoj situaciji. Moji su sva trojica na dnu krivulja, jedan i daleko ispod... Ova dvojica me ne brinu, sitniji su, na mene, tako je kako je, ali treći... Ima 4 godine i 13,5 kila. I mene smeta kad mi se kažu da nisu krivulje važne, da je svako dijete drugačije.. Sve to stoji, ali ne treba mi krivulja kad mi je dijete među 100 djece najmanje, to je realno stanje, nije neka komplicirana statistika. I on izgleda kao da je iz logora izašao, ali nije meni problem u izgledu. Takvo dijete se nekad stvarno razlikuje od drugih, npr. kad mi nije u stanju podnijeti igru na snijegu, već samo govori: ''Meni je jaako hladno''. Ima minimum masnog tkiva i to nije zdravo.
Davala sam im MultiSanostol mislim, ne MultiSanosvit (on ima i kalcij i željezo), ali nisam primjetila nešto bitno oko apetita. Dobor je ako tvojima pomaže.

I na kraju, Marijanada, nije točno da svaki vitaminski sirup sadrži željezo. Željezo, naime, nije vitamin. Ima ga u nekim sirupima, u nekima ga nema, može se birati. I ne znam ništa o tome da je jako štetno za crijeva (nekima izaziva zatvor, nekima proljev, nekima ništa, ali po meni to nije jako štetno). Kao i kod svakog lijeka ili dodatka prehrani, gleda se omjer korist / šteta. Pa ako mi je dijete anemično, nema apetita, samo bi spavalo, mršavi, nizak mu je imunitet i manjak željeza utječe na njegovu kvalitetu života i ugrožava mu zdravlje, onda ću mu to željezo i dati, bez obzira što će možda imati tvrđu stolicu od toga ili nešto slično.

[klara]

Baš su me iznenadili vaši komentari.. .

UdavDave iz tvog se posta baš nije moglo iščitati da ste imali ozbiljnih problema s pothranjenošću, samo je ono s prisilnim davanjem sirupa upadalo u oči. Bar jer takav moj dojam. Znam previše mama koje su gubile živce oko toga da im djeca ne jedu dovoljno (uključujući i moju i MM-ovu mamau), a djeci nije ništa falilo. Zato mi je teže shvatiti priču nekoga tko stvarno ima problema s nedostatkom apretita. Vjerujem da je tako većini forumašica.

[Mima]

UdavDave, ne obraćaj pažnju. Uopće nema šanse da roditelji djece koja normalno jedu shvate što prolaze oni čija djeca ne jedu.

[UdavDave]

Hvala svima koji su imali konstruktivne komentare Klara, sve ok, ali nije baš da sam s ceste, ipak sam na Rodi, znam sve o dohrani, dojenju, nošenju i svim ovdje prisutnim "pravilima" napamet, da se tako izrazim, i ja sam "radikalna" za roditelje koji možda ne razbijaju tolko glavu sa stvarima koje mi smatramo važnima. Zato mi je nepotrebno da mi netko piše o potrebi nuđenja raznolike hrane i tome da treba njegovati dječje granice kad je dosta hrane, terminu "šopanja"(!) i "prisilnog izazivanja apetita". Zbog takvih patroniziranja Roda i ima status radikalne i osuđujuće grupacije. Znam sve o presingiranju oko hranjenja, utjecaju majčinog stava/psihe na ne jelo djeteta, nutkanju hrane i guranju u usta pomoću raznih trikova i sličnim glupostima generacije naših roditelja. Nije da baš puno ljudi koji su na Rodi tako razmišlja, zašto uopće kretati od takve pretpostavke? A ne od toga da djeca zaista imaju slabi apetit (pa možda i od anemije s kojom je apetit često izravno povezan!). Možda bi roditelji slaboapetitne djece trebali prvo pomisliti na anemiju, a ne biti ponosni kako ne dodaju ništa "umjetno" u hranu!! Jer nikakva hrana nema željeza dovoljno da bi se nadomjestilo u slučaju nedostatka. Ovo pričam općenito da se netko ne bi osjetio prozvan.. Dakle, samo umjereno i ne previše skretati s teme..

[S2000]

Da, ukoliko imate zdravstvenih poteskoca onda onda je to druga prica...
Osobno sam prosla kroz sve to... Uistinu nekad nije lako cuti "pa sto ima veze sto je mrsav"... Nama su zadnje dvije bolesti zavrsile hospitalizacijom i infuzijama... Kad totalno izgubi tek i smrsavi to uistinu nije lijep prizor da dijete od 16 mjeseci ima 8 kila... I najvise od svega bi htjela da skupi koji gram rezerve za ove hladne jaslicke dane... Ima dana kad se ne brigam i kazem kakav je takav je... A ima dana kada sam zabrinuta... Mrzim bolnice!

[Cubana]

UdavDave, ne obraćaj pažnju. Uopće nema šanse da roditelji djece koja normalno jedu shvate što prolaze oni čija djeca ne jedu.

Jana je sa 2 godine imala cca 10kg, sa sitnim varijacijama gore dolje.
Sada sa 5 godina ima 18kg.
Tako da znam iz prve ruke o čemu se radi.

[Mima]

Pa, ja se nikako ne bih složila da je davati sirup špricom isto što i nasilno hranjenje varivom, jer da se radi o antibiotiku na primjer onda bi ga dijete jednostavno moralo dobiti, ovako ili onako. Btw. djevojčica od dvije godine i 10 kila je na 15. percentili po težini, što zaista nije puno, ali nije niti ispod pete percentile - a dečko od dve godine i 10 kila je ispod pete.

[klara]

...
Sada sa 5 godina ima 18kg.
Tako da znam iz prve ruke o čemu se radi.

Koliko je visoka? (pitam jer Suncica ima 16.5 pa mi 18 ne zvuci malo)

[Cubana]

Koliko je visoka? (pitam jer Suncica ima 16.5 pa mi 18 ne zvuci malo)

Ma sad je super. Jednostavno je počela jesti. Čak i previše.
Mima znam da nije isto jel cura il dečko. Sa 15mjeseci je imala 8700, sve je to bilo malo. Taman nešto dobije, onda ju rota sruši.
Ali cijelo to vrijeme nije mi se činilo da imamo zdravstveni problem. Tj. je, baš oko tog rote, ali prošlo me kad sam smo napravili testove na netolerancije hrane.
Kao što je netko već gore naveo, nisam iz prvog posta shvatila da je imaju zdravstvenih poteškoća, nego da "muku muče s dječjim apetitom". A to baš nije isto.
A što se tih muka tiče, vjerujte mi teže je braniti nego nuditi. To pak sad imam s malim. Em bi stalno, em bi gluposti.

[apricot]

Pa, ja se nikako ne bih složila da je davati sirup špricom isto što i nasilno hranjenje varivom, jer da se radi o antibiotiku na primjer onda bi ga dijete jednostavno moralo dobiti, ovako ili onako. Btw. djevojčica od dvije godine i 10 kila je na 15. percentili po težini, što zaista nije puno, ali nije niti ispod pete percentile - a dečko od dve godine i 10 kila je ispod pete.

ma ja ne znam...
moj je ispod 5. percentile, a meni se čini da on jako dobro jede.
i tete u vrtiću kažu da uvijek sve pojede.

[mamitzi]

ono što je meni bilo teško u danima nejela je kad vidim da je dijete nervozno od gladi, a neće baš ništa pojesti, ni zdravo i nezdravo nego samo gadljivo gleda na hranu.
i kad dođe 6 ili 8 sati navečer a on je samo dojio (doma, jer u jaslicama nema mame), a ima godinu ili dvije -to nije nešto što ne razumiju roditelji djece normalnog /prosječnog apetita kakvo je recimo moje drugo dijete.

[Mima]

ma ja ne znam...
moj je ispod 5. percentile, a meni se čini da on jako dobro jede.
i tete u vrtiću kažu da uvijek sve pojede.

Pa onda nema probleme sa apetitom.

[apricot]

nema
ali zašto je onda tako lagašan (16 kg i oko 110 visine)

[Mima]

Pa nije ispod pete percentile ako ima 16 kila.

[apricot]

gdje je onaj link što je BB onomad stavila?

[paklenica]

http://forum.roda.hr/threads/64921-C...=1#post1872279

[Cubana]

Imaš i ovo:
http://www.who.int/childgrowth/standards/en/

[Mima]

apricot misli na BMI - njen sin je visok, iznad stote percentile je po visini pa ima nizak BMI, odnosno takav odnos težine i visine. Po težini je on međutim iznad 50. percentile, znači dijete najnormalnije moguće težine za svoju dob - ali je visok pa je odnos visine i težine takav.

[S2000]

Nama je doktorica u bolnici rekla da bi bilo dobro da bude barem na 5.percentili.

[Anemona]

apricot misli na BMI - njen sin je visok, iznad stote percentile je po visini pa ima nizak BMI, odnosno takav odnos težine i visine. Po težini je on međutim iznad 50. percentile, znači dijete najnormalnije moguće težine za svoju dob - ali je visok pa je odnos visine i težine takav.

Tako je i kod nas, visina iznad gornje granice, težina sama po sebi ok, čista sredina, ali "odnos" visina/težina nije baš nešto, iliti na tu visinu bi trebao imati više kg.

[n.grace]

UdavDave, ne obraćaj pažnju. Uopće nema šanse da roditelji djece koja normalno jedu shvate što prolaze oni čija djeca ne jedu.

X

[orlica]

Moja I ima 9 mj. i dobro jede. Kad je bolesna ja proživljavam nočnu moru! Neme šanse da išta pojede! Mogu zamisliti kako je mami koja to stalno proživljava.

[SikaPika]

A Sikapika, ako ti je dijete anemično (nisam skužila jel je ili nije), meni je npr. neodgovorno to ignorirati jer netko ne voli davati "umjetne" dodatke. Pa nitko to ne voli, ali ponekad je potrebno. Želim ti da do kraja života bude zdrava i ne treba nikakve lijekove. Pretpostavljam da ne ide u jaslice? Ako ide, pa se nikad nije razbolila, svaka čast! Moji su isto bili zdravi do toga (ajd nemojte sad reći da kako sam se usudila djecu dati u jaslice)
Kako bilo, ovo je zaista bio skroz konstruktivan i dobronamjeran post onima kojima možda može pomoći i to je to.

Nije anemična. Zapravo, ne znam, zadnji puta smo vadili krv kada je imala, ne znam, valjda 6 mj.
Zdrava je, ne ide u jaslice, nije nikada pila antibiotike, čak ni LUpocet. Znam da puno znači što je kod kuće, ali opet, nije pod staklenim zvonom. Idemo van, vozimo se gradskim prijevozom...
Ma žao mi je što si se osjećala napadnutom, ali samo smo htjele reći da nije tolika drama ako ti je dijete ispod tih krivulja. Naravno, ti kao mama najbolje znaš i osjećaš, ali eto, moja M. ima 2,3 mj. i jedva 11 kila, možda ni nema toliko, ne znam. Ali ona jede, stvarno jede. Neću nabrajati što sve jer ne želim stavljati sol na ranu.
E sad, kad je dijete bolesno, ni ne treba ga siliti da jede, dapače.
Što se tiče željeza i bolesti, ima jedna caka gdje većina uzročnika bolesti treba željezo za svoj rast pa ljudi s povećanom razinom željeza imaju češće infekte (knjiga Oprez, ovo je zdravo).

[Mima]

2 god 3 mjeseca 11 kila = iznad 15. percentile

[casa]

Mislim da su dvije potpuno odvojene stvari kad dijete jede i mršavo je i kad dijete ne jede i mršavo je. Moj najstariji je bio nejelica. I danas je mršaviji ali jede. Jede istina, manje količine nego bi se očekivalo za tu dob ali jede. U duugoj i po mene i njega iscrpljujućoj fazi jeo je jaako malo. Sjećam se da je s 14 mjeseci bio uspješan dan ako bi kroz cijeli da pojeo jogurt i malo sike, ali stvarno malo. Znam da sam odlazila u krevet navečer i često plakal misleći da će mi dijete umrijeti od gladi nastavi li tako. Probali smo sve, ali baš sve i mislim da ti preparati samo kupuju vrijeme. naravon, ako je fizički i fiziološki sve u redu. Naša nas je pedijatrica slala na svakojake pretrage i kad smo ustanovili da izuzev anemije koje je i rezultat i uzrrok problema, da je sve ostalo u redu, ja sam beskrajno zahvalna našoj pedijatrici da je imala mud areći sljedeće: Mama i tata, ako nije fizički onda je psihički. Razmislite kakav je život vašem djetetu i što ga toliko tišti. Teško je prihvatiti da smo mu mi roditelji dali takav problem koji on ne zna riješiti drugačije nego da odbijanjem hrane zove u pomoć, ali mislim da je ponekad tako. Znam samo da kad smo se rastali da se maleni udebljao 4 kila u tri mjeseca, da je počeo jesti gotovo normalne obroke i da se ne sjećam kad smo zadnji put bili na hitnoj na infuziji zbog neke viroze. Ne mislim da se svi roditelji nejelica trebaju rastati, ali duboko vjerujem da je naš sin kolikogod se mi trudili praviti, shvaćao da su mama i tata nesretni i da je to pravi uzrok njegova nejela. Uglavnom, ponekad da bi se našlo rješenje treba prvo naći uzrok a ne lijek

[SikaPika]

2 god 3 mjeseca 11 kila = iznad 15. percentile

sad ću ispasti neodgovorna mama, ali ja te krivulje stvarno ne kužim, istina, nisam se nešto previše ni trudila oko njih
što to znači iznad 15. percentile
kad smo bili kod pedice rekla je da je pothranjena prema tablici, ali kad ju je vidjela, njezine sitne kosti i fajn mišića na njima, rekla je da je dijete sasvim normalno
ima 88 cm, a svejedno je sitna, nosi robicu od prošle godine
i nogica joj je mala, nosi br. 22
sva je na svoju babu koja nosi broj cipela 35 u 54. godini

[Peterlin]

Da, genetika je moćna stvar... Ja imam trenutno jednog 11-godišnjaka visine 160 cm i s brojem cipele 42, a samo godinu dana mlađi brat je visok jedva 140 i ima nogu 35. Kad ih ljudi vide, ne mogu vjerovati da je razlika samo godinu dana, ali jedan je pobrao dalmatinske/crnogorske gene s tatine strane, a drugi izgleda naginje sitnijoj građi sjeverne Hrvatske. Naša pedijatrica isto je gledala širu sliku (gleda muža pa kaže "nije ni čudo da je ovaj veći krakat na tatu"). Nismo svi isti i ne trebamo biti.

Dodatak: kaj je najbolje u cijeloj priči, ovaj mali zvrk jede količinski isto kao i veliki, ali je nonstop u pokretu pa mu valjda ništ ne ostane za rast. Zvrk na mamu...

[Mima]

15. percentila znači da je 15% djece njene dobi lakše od nje a 75% djece njene dobi teže od nje.

Dijete je dakle (očito genetski) sitnije, ali je u normalnim granicama, osim toga ima dobar apetit - ukratko, za razliku od pokretačice topica ti, SikaPika, nemaš problem sa hranjenjem djeteta.

[S2000]

Mi smo nedavno, izmedju ostalih dijagnoza dobili i dijagnozu hipotrofija
Kad smo ovo ljeto isli u pedijatrice imali smo problema s dobivanjem potvrde za vrtic. Bila sam ljuta i htjela sam ju promjeniti... Sad tek kuzim zasto joj nije bilo drago potpisati taj papir... Kad se na tako mrsavom djetetu zaredaju bolesti i dodatno izgubi kilaza nije ti svejedno.
Moj cak nece ni da jede medicinski obrok (prah koji se mjesa s vodom) koji smo dobili na recept. Trebao bi toga na dan popiti 250 ml, a on popije 10 ml (ona prva zlica dok ne skuzi sto je). On jedva pojede druge hrane sve zajedno u jednom danu 300 gr... Ja ne znam kako doktori ocekuju da ja to njemu dajem, mozda pomocu magije

[SikaPika]

Mima, hvala na pojašnjenju
ma nisam ni mislila da će netko pomisliti da imam problema s hranjenjem djeteta, ali mi malo smetalo što je na nekoliko pregleda pedijatrica inzistirala na pothranjenosti, uzimanju tog Sanosvita iako je ona i tada dobro jela
ali dobro, i ona je skužila pa je sad sve ok (valjda zato što je i sama sitna)

[disciplina]

udavdave hvala ti na ovom! i mi imamo ozbiljnih problema sa apetitom! razlog teška anemija, začarani krug
samo moji dečki imaju godinu dana, pa kad sam pitala u ljekarni za ovaj sirup su mi rekli da ne mogu jer je taj sansovit za starije klince
ugl. i ja moram na silu, od hranjenja, željeza do sirupa tako da razumijem i suosjećam