Malac ide u vrtić od sredine 9-og mjeseca.
Stavili su ga u grupu gdje je najmlađi, on će kroz koji dan napuniti 3 godine, u grupi ima djece od 3,5, a najviše od 4, i 4,5.

I evo nam "veselja", naime dolazi doma s novim riječima, on mene zove iz kupaone: "dođi budalice mala" - pretpostavljam da mu to govore starija djeca.

Pa onda tu i tamo spomene meni omiljenu riječ: ubit ću te

A najnovije od svega je kada mu ja nešto branim ili kada mora nešto napraviti, a trenutno mora piti antibiotik jer je stigla i prva vrtićka boleština, onda me je jučer dva puta počastio sa rečenicom: "Ti si glupa!

Znala sam da će i do toga doći, ali nekako mi je prerano da iz njegovih usta izlaze takve stvari, što će biti kasnije.
Kako se vi nosite s time, kako rješavate novi, ne baš lijepi vokabular?

Ja sam mu jučer objašnjavala da se mami ne smije reći da je glupa i bila sam ljuta i tužna zbog toga, shvatio je poruku, ali nekako mi se čini da je to samo početak