Prije mjesec i pol sam rodila drugo dijete, prvo ima tri i pol godine. Obzirom da dojim bebača svaka dva sata ne mogu si priuštiti dulji san od sat i pol, stoga sam kronično neispavana. Dečkić je rođen sa 4400 gr. i rapidnom brzinom dobiva na težini. Sad već teži skoro pa 6 kg. Njegova potreba za mlijekom je neprekidna, jako je halapljiv i ne spava noću dulje od dva sata. Sa curom mi nije tako bilo, ona je mogla već sa mjesec dana sastaviti 4 sata bez dojenja. Htjela sam vas pitati kad otprilike dijete počinje produljivati nočni san, kad razmaci za dojelnje postaju dulji? Ne znam koliko ću još ovako moć jer sam zadnja dva mjeseca trudnoće skoro pa stalno bdjela obzirom da sam trudna bila po najvećoj ljetnoj vrućini i nisam imala kvalitetan san. Trbuh mi je bukvalno bio do zuba a osim što je malac bio velik bila sam i puna plodne vode. Zamjenili smo dan za noć jer bebač noću uopće nema potrebu za duljim snom, stalno se trza i "stenje", sam sebe prene iz sna i proteže se svako malo pa se tako i razbudi. Silom prilika bili smo primorani ostati dulje u bolnici pa je usvojio njihov tempo budnosti i sna. Sav je istrzan i željan je konstantno ljudske bliskosti i topline. Očito je da često traži dojku zbog bliskosti a ne isključivo zbog gladi. Ali ja nisam više sigurna da ću moć još dugo ovako. Starija curica ide u vrtić i nju treba spremiti, nahraniti u jutro. Treba otići u dućan, skuhati ručak, oprati veš, opeglati, otići po malu u vrtić...... Suprug radi u tri smjene i nije mi u stanju ništa posebno pomoći osim povremano izvesti djecu u park. Tad bi ja kao trebala odspavati tih dva sata ali kada vidim u kakvom mi je neredu kuća odmah se primim posla ne mogu se opustiti u takvom "svinjcu". Ali sve bi bilo lakše da imam barem četiri sata kvalitetnog sna po mogućnosti noću. Stoga da skratim (valjda sam imala potrebu pojadati se nekome ko razumije, pa zato napisah ovoliki post), kad bebe počinju spavati dulje, može li se na to utjecati i smije li se u ovoj dobi od mjesec i pol? Prijateljica mi je savjetovala da noću uvedem nadohranu jer od nje dulje spavaju ali ja to ne želim, jer sam svjesna da kad jednom primi bočicu teško će se dat opet na dojku. U bolnici su ga hranili na bočicu čiji je otvor toliko velik da bi mlijeko samo prošlo kroz usta u tili čas, tad sam se bojala da će odbijati dojku ali eto uspjeli smo nekako prebaciti se posve na dojenje. Pomoglo je to što je dosta halapljiv, velik i jak inaće bi se mučili puno više, ovako je prišlo gotovo bezbolno. Pomoć sa satrane nemam. A teško je u ovo urbano vrijeme tražiti od susjeda, prijatelja, poznanika da uskoće jer su svi u žurbi i prezaposleni. Eto drage moje znam da većina vas bije ovakve bitke ali vjerujem da ima rješenja, barem da ublažim ovu iscrpljenost pa makar i za nijansu jer bojim se da ću pregorit ako se na vrijeme ne ugasim barem na kratko!!!!!