Moj sin ima 9 mj i još ne sjedi. Ne podiže se na sve četiri, osim tu i tamo, ali ne krene u puzanje nego zaljulja nekoliko puta naprijed nazad i krene opet u gmizanje. Gmizanje mu najbolje ide, tu je mali specijalac i gmiže brzinom munje. Kada ga postavim u sjedenje održava se nekoliko minuta ali se brzo prevali na bok najčešće i opet u gmizanje. Ima 10kg i svi govore da je problem težina ali ja mislim da je stvar čvrstine. Nekako je pufast i glava mu u sjedećem položaju malčice visi prema naprijed a tako i gornji dio leđa, a to sve izgleda kao da želi konstantno dohvatiti nešto. Obrtanje s trbuha na leđa i obrnuto je odlično, a često zna ležati na boku i gledati podignute glave svijet oko sebe. Dajem mu d vitamin 5 kapi na dan i dojeno je dijete, pokušavam da mu prehrana bude po tabelama ali različita i kuhana svaki dan. Veselo je i dobrodušno dijete. Pedijatrica tvrdi da maleni živi u svom svijetu, da je malo prelijen za napredak, da ga odvedem malo na vježbe motorike. Do sada nisam bila zabrinuta, ali polako se pitam koji je najgornji prag tolerancije tj kada trebam krenuti u akciju poduzimanja nečega?