ovako, danas sam se zakacila sa seficom na poslu, jer je presla sve mjere nepostivanja radnika. i treba mi savjet jer vise neznam sto da radim.

kratki uvod u pricu:
sefica je pocetkom ljeta postala prvo kolegica, do duse sa drugim nazivom radnog mjesta, ali radio se isti posao (odnosno ja i vise nego ona), stime da je ona imala bolje uvjete sto se tice radnog vremena, ali zato i manju placu. nije toliko bitno, da nije stalno kukala kako je njoj lose, kako mi imamo visu placu (tisucu kuna, al je ona vazda vikendom i blagdanima slobodna a mi vazda vikendom radili). i tako iz dana u dan. i samo je ona bila u pravu, nije se moglo razgovarat snjome o tome, cak je dizala glas onda, uzas jedan, hajde primirila se krajem ljeta, da bi igrom srece, ona postala meni sefica. super mislila sam, nakon prijasne vjestice sad cemo lakse disat.
i sve pet iz pocetka. dok se nije radna snaga smanjila jer je kraj sezone. u nas se pise tjedni raspored radnog vremena. njega pise kolegica, isto igrom slucaja (inace ga pise sef jel tako) a njih dvije su frendice od prije. od sad i ona meni pise raspored, do sad nije. da bi ja brzo primjetila, kako ona sebi namjesta smjene, pise raspored tjednima unaprijed za svoje dobro, i mora bit kako ona hoce. inace, pored jos dvoje kolega, ja samo imam zelje za smjene, njima je svejedno. rekoh sefici, sto sam primjetila, kaze ona to je slucajno, mozemo promjenit... ok. da bi ja skontala namjestanje da ja budem sama u smjeni, a drugi po troje. naravno da je njima manje radit, a meni vise, i nemogu na pauzu, nigdje se maknut ni za obavit posao. plus sto sam danas dosla, ima posla, nije mene predvidjela za pauzu, dvije kolegice je. mogu ja bez pauze, ali zasto bi se mene ignoriralo, a ja da sam njih ostavila bez pauze, bila bi vriska. da nekazem da gubimo promet jer neprimam klijente jer oni moraju na pauzu, umjesto da je ponekad preskoce zbog zarade, sto nam je svima potrebno.
uglavnom, ja kazem sefici da to nije u redu, a ona dize glas, pa sta sad, tako mora bit, i da znas da je rekao direktor da nema odmora u 12. i 1. mjesecu zbog edukacije. a ja snjome (usmeno nazalost samo) vec dogovorila godisnji u prvom, uplatila vec odmor. direktora ne sljivim, po njegovom ja nebi radila zimu. ima vlasnik iznad njega, koji je mene i ostavio.
sad, neda mi se vise prepirat sa seficom, jer vazda je ona u pravu, mislim ici prvo u ljudske resurse da ispricam kakvo je stanje (a ima tu jos nevezano uz mene, nerad drugih kolega, udovoljavanje smjena kad u biti nije moguce) a onda i do vlasnika, koji je ok, vec smo razgovarali sto nas narod bas nezeli radit (inace on je stranac, a ja se odgojila i skolovala vanka). u njega pogotovo zbog odmora, propade mi hrpa para ako ga ne iskoristim.

sta mislite, imali netko kakav pametan savjet? da se zalim ili ne?