 |
|||
Kako dalje
Postavio bih par pitanja,cisto informativno.
Smatra li se jednoroditeljskom obitelji i otac kad djeca pripadnu majci nakon razvoda?
Postoji li uopce mogucnost da otac dobije starateljstvo nad djecom?
Postoji li join custody u Hrvatskoj?
Kamo izlaze frisko rastavljeni u tridesetima ako pokusavaju nastaviti zivot?
teska pitanja, pravno ne bih znala, ali logicki ako su djeca pripala majci onda sam otac nije obitelj :/ nije nemoguce da djeca pripadnu ocu, ali ukoliko je majka sposobna i zeli ih - tesko.
a na zadnje pitanje i mene zanima odgovor, hehehe... - javi
Koliko ja kuzim, jednoroditeljske obitelji su obitelji gdje samo jedan roditelj aktivno sudjeluje u roditeljstvu (bez obzira na bracni status). Znaci ako oba roditelja podjednako dijele roditeljske obaveze, iako mozda ne pod istim krovom, onda to nije, niti su, jednoroditeljske obitelji.
Ovdje je jedan dobar link na istrazivanja u svezi "joint custody": http://www.gocrc.com/research/jcbib.html
Neznam koja je pravna regulativa u Hrvatskoj u svezi zajednickog skrbnistva.
ancica hvala na linku.
egica ako ti saznas za mjesto, javi.
ne znam za pravne regulative, ali tata koji redovito i kvalitetno kontaktira sa svojom djecom uvijek je važan dio obitelji tog djeteta, i to je najvažnije....
slazem se s Bubicom u vezi prvog pitanja
sto se tice toga dal postoji mogucnost da otac dobije starateljstvo - mislim da postoji ta mogucnost, al ja znam samo za jedan takav slucaj i u tom slucaju majka djeteta nije zeljela dijete
za zajednicko starateljstvo nisam nikad cula ( mislim- nisam cula da ga kod nas netko ima)
a gdje izlaze frisko rastavljeni u tridesetima?- pa isto tam di izlaze i svi ostali u tridesetima- ovisi kakvi su im afiniteti i dal imaju zivaca za glasne klubove/ mirne kafice/ kino/ kazaliste/ setnje po sljemenu ili slaganje domina
Re: Kako dalje
.... ili oni nikad sastavljeni.....Inquirer prvotno napisa
vidim ja da je egica dobila zadatak kroz ovo pitanje i da ce nas ubrzo regrutirati
a u biti mislim da je ovo najtocnije
samo treba dignuti guzu iz kaucaa gdje izlaze frisko rastavljeni u tridesetima?- pa isto tam di izlaze i svi ostali u tridesetima - ovisi kakvi su im afiniteti i dal imaju zivaca za glasne klubove/ mirne kafice/ kino/ kazaliste/ setnje po sljemenu ili slaganje domina
hehe, tweety, vidim da cemo i tebe zvati u nas slijedeci solo-zenski izlazak
musko drustvo ne primate ?
a što je s nama koji smo blizo pedesetima???
sorci, ne pretjeruj
ma svi idemo, organizirat cemo najveci samacki provod u povijesti :D
oi, nemojte mene zaboravit vodit van
ja bum vam totalno srušila prosjek godina
Sjetite se i mene :D !
Ja spadam u skupinu ranih tridesetih!
Ines, ja sam cula i svojim ocima vidjela da razvedeni ljudi zive u istom stanu sa svojom djecom. On je dobio jednu sobu, a zena i djeca dvije sobe, dok im je kuhinja i kupatilo zajednicko.slazem se s Bubicom u vezi prvog pitanja
sto se tice toga dal postoji mogucnost da otac dobije starateljstvo - mislim da postoji ta mogucnost, al ja znam samo za jedan takav slucaj i u tom slucaju majka djeteta nije zeljela dijete
za zajednicko starateljstvo nisam nikad cula ( mislim- nisam cula da ga kod nas netko ima)
a gdje izlaze frisko rastavljeni u tridesetima?- pa isto tam di izlaze i svi ostali u tridesetima
Moji rodjaci takodjer godinama tako zive. On ima djevojku, ali je ne dovodi kuci. Bivsa zena ima svoju sobu i ne zalazi u njegovu. Nisu u najboljim odnosima, ali se pozdravljaju.
Dobro, sin im je vec ozenjen i ima vlastitu porodicu, tako da mu starateljstvo netreba. :/
I moji susjedi tako. Vrlo čudno
ma zavisi to od situacije i od ljudi.
Ovi moji rodjaci dok su bili u braku zajedno su napravili kucu, tako da su se pred razvod dogovorili da i dalje zive u njoj, ali svak svoj zivot.
O djetetu su se zajedno brinuli. Podijelili su sta ce kod od rezija placat, tako da tu nema problema.
Uglavnom mnogo ne komuniciraju, uctivo se pozdravljaju. Ako iskrsne kakav problem oko sina, zajedno to rjesavaju.
Znalo je biti nekakvih svadja, ali nista strasno.
Zive ko cimeri
e, to je tocno ono sto sam i ja imao na umu.
ok, za nas dvoje nema sanse, ali klinci bi mi bili uvijek tu.
cak smo i dogovorili barem privremeno takav modus.
ali je ona skuzila da je to samo davanje meni lazne nade i ipak odlaze.
Mislim da za izvodjenje takvog nacina zivota prvenstveno obje strane moraju biti nacisto da nemaju nikakvih pretenzija jedno prema drugom.
Ako je stvar jednostrana to ne moze funkcionirati, ma koliko se trudili.
pa ak imaš 48 - onda si valjda bliže pedesetima nego ranim tridesetimasorci, ne pretjeruj
bas sam zatečena, čitam po par puta dal sam nešto krivo skužila...jako mi je žao
a cuj neke stvari su nepredvidljive.
cak i sudionicima.
neke fine pukotine primjetimo kasno.....kad već postanu kanjoni....
Rastavljeni i/ili nikad sastavljeni, ak ne znate odkud bi poceli, probajte odovud: http://x.pbf.hr/~spole/ttturs/index.php?lng=en
a za pocetak himna:
KAK' MRAK JE BIT SAM
Ja bio sam baš faca, u braku, iz dana u dan.
Furo ženi, deci grincajg sa placa i nije me sram.
i ružio sa škvadrom po mraku il’ kaj ti ja znam!
KAK MRAK JE BIT SAM, KAK MRAK JE BIT SAM, KAK MRAK JE BIT SAM!
Ja htjela sam baš imati muža iz dana u dan.
da me mazi, sluša, sve da mi pruža i nije me sram.
Al trebala sam valjda biti brža, il’ kaj ti ja znam!
KAK MRAK JE BIT SAM, KAK MRAK JE BIT SAM, KAK MRAK JE BIT SAM!
Sad ne znam kaj sa sobom da radim, iz dana u dan.
Čučim doma,ležim, sam sebe gladim kak nije me sram.
Kuham,peglam,perem,čupam pa sadim il’ kaj ti ja znam!
KAK MRAK JE BIT SAM, KAK MRAK JE BIT SAM, KAK MRAK JE BIT SAM!
Tamanim torte,kekse,kolače,iz dana u dan.
Pušim,pijem,šmrcam,čoham se i žvačem kak nije me sram. sama sebe nasmijavam il' plačem il’ kaj ti ja znam!
KAK MRAK JE BIT SAM, KAK MRAK JE BIT SAM, KAK MRAK JE BIT SAM!
Sada dosta više šupljih monologa,iz dana u dan.
Ziher –trebaš malo pravih dialoga nek nije te sram. Dođi k nama il dofuraj nekog svoga il’ kaj ti ja znam!
TU NE BUDEŠ SAM, TU NE BUDEŠ SAM, TU NE BUDEŠ SAM!
Ak si tužan,ak si v riti,ak si koma,iz dana u dan.
tu su cure,tu su dečki,tu si doma, nek nije te sram.
bil’ rastavljen, nesastavljen i ostavljen, il’ kaj ti ja znam!
TU NE BUDEŠ SAM, TU NE BUDEŠ SAM, TU NE BUDEŠ SAM!
Ak si tužan,ak si v riti,ak si koma,iz dana u dan.
tu su cure,tu su dečki,tu si doma, nek nije te sram.
DA BI ČUO HIMNU I VIDIO KAK JU PLEŠEMO
--IPAK MORAŠ DOĆI K NAMA
Želim vama oboje, kao i dječici, što manje stresa i mir u srcima
od moje frendice mama i tata su zivjeli u istom stanu godinama nakon sto su se razveli.
mi smo tada bile u srednjoj skoli, frendica ima jos manjeg brata.
ja to ne bi ( gledajuci njen primjer i iskustvo) preporucila nikom.
kod njih doma je uvijek bila tako napeta atmosfera da si mogao zrak nozem rezati.
oni se nisu ni svadjali ni tukli ni prepirali, prema njima ( frendici i bratu) su uvijek bili slozni i sve to, ali jednostavno... ne znam kak bi to opisala... nesto je visilo u zraku tako tesko i tjeskobno da je moja frendica jedva docekala prvu priliku da se odseli
Možda znamo istu curu - moja prijateljica iz nekadašnjeg kvarta i njezin brat živjeli su u istom stanu s razvedenim roditeljima koji su se ponašali jedno prema drugom kao da ne postoje. Čak ni kurtoazno "dobro jutro" ili "laku noć". Ništa, ništa, ništa. Godine šutnje. Odvojeni ručkovi, durenje ako frendica i brat ručaju s onim drugim...Kulminacija tog pakla bila je kad si je tata nesretnim slučajem odrezao pilom prst na balkonu, a mama je mrtva hladna u dnevnoj sobi gledala TV dok su djeca zvala hitnu.
Drugi primjer, sestrična mi je ostala u užasno lošem braku zbog djece. Napetost između muža i nje može se rezati nožem, a djeca sve osjete.
Smatram kako je ostajanje skupa nakon raskida najlošija stvar koju netko svojoj djeci može učiniti. Djeca će kvalitetnije provoditi vrijeme sa svakim roditeljem posebno, nego da žive u nezdravoj atmosferi u kojoj više nema ljubavi.
Sretno
I ja isto.bas sam zatečena, čitam po par puta dal sam nešto krivo skužila...jako mi je žao
Želim vam svima da što lakše i bezbolnije to prebrodite
Potpisujem.I ja isto.bas sam zatečena, čitam po par puta dal sam nešto krivo skužila...jako mi je žao
Želim vam svima da što lakše i bezbolnije to prebrodite
[quote="TeddyBearz"]Ja ipak zivim u uvjerenju da sam krivo skuzilaI ja isto.bas sam zatečena, čitam po par puta dal sam nešto krivo skužila...jako mi je žao
Želim vam svima da što lakše i bezbolnije to prebrodite
I ja.Ja ipak zivim u uvjerenju da sam krivo skuzila
ma nitko nije nista krivo skuzio.
ona se nakon 6 godina probudila i osjetila da je sve ovo sto imamo laz i da sam ja samo rebound ranije veze.
Trigger je, naravno, bio to sto je osjetila da se ipak moze i zaljubiti, ali ne u mene.
Izbor je bio prilicno jednostavan.
a) ostati zivjeti u lazi samo zbog djece i muza koji te obozava, sto znaci biti nesretna do kraja zivota i gristi i sebe i njih,
b) krenuti dalje i pokusati izvuci max iz odnosa sa djecom i bivsim muzem i ipak imati i svoju srecu.
Ona se odlucila za ovo drugo. Njen izbor je, vjerojatno, najposteniji prema svima, mada se meni tako sad ne cini jer sam povrijedjen.
Ali, zivot ide dalje i nikad ne znas da li te iza ugla ceka nesto jos vece i bolje i kakav plan bog ima za sve nas.
U pocetku ce mi sigurno biti najteze sto moram s njom komunicirati svaki dan, a nisam se jos u sebi pomirio sa situacijom, ali nisam ni prvi ni zadnji kojem je tako i prezivit cu valjda nekako, i drugi su.
Najteze mi je bilo jutros kad me nije imao tko probuditi da mu radim pahuljice ili da pricam pricu. Nitko nije plakao ili se smijao, grobna tisina vlada u stanu. To je uzasan osjecaj.
I jos se uvijek nadam da cu se probuditi i da ce nestati zadnjih 10 dana.
Ali zivot ide dalje. Stvari se vremenom trose i onda ih ili popravis i kupis nove, ali ne places za starima jer nema smisla.
Eto.
Zato sad moram naci odgovore na pitanja:
a) gdje pronaci dobrog brakorazvodnog odvjetnika koji bi ovo sto brze i kvalitetnije priveo kraju jer ne zelim da djeca osjete jos veci stres
b) postoji li i gdje naci neki psiholoski program koji pomaze sto brzem oporavku vlastitih osjecaja, jer naravno zatvaranje u sebe i posezanje za alkoholom, drogom i antidepresivima nije rjesenje kad imas djecu
c) gdje izlaziti, jer zadnjih 6 godina sam bio okrenut samo obitelji i poslu i stvarno nemam pojma kakvi su trendovi danas
Nadam se da će dječica što bezbolnije proći kroz sve to.
I ja sve čitam i ne vjerujem.
Iskreno mi je žao i tebe i nje a najviše djece.
mislim da ti za sporazumni razvod ne treba odvjetnik.
Možete sve dogovoriti sami (briga za djecu, viđenje, alimentaciju, podjelu imovine) i sud će vam to priznati.
Za drugo ti nisam sigurna. Puno pomažu prijatelji (barem u prvoj fazi).
Obavezno sebe tjerati van.
Probaj vidjeti u Modusu. Znam da su za mlade i obitelj pa možda bi mogli i ovo.
Za tri ti isto ne znam. Istražujem po malo.
Za sad još nisam ništa našla.
Bojim se da ovo ne vrijedi u slucaju obitelji s maloljetnom djecom. Cak i kad je sporazumni razvod, mislim da se mora ici na pokusaj mirenja u CZSS.mislim da ti za sporazumni razvod ne treba odvjetnik.
Možete sve dogovoriti sami (briga za djecu, viđenje, alimentaciju, podjelu imovine) i sud će vam to priznati.
Jako mi je žao i nadam se da ćete uspjeti dogovoriti buduće odnose tako da kikići, a i vas dvoje, prođete sa što je manje moguće stresa i boli
Žao mi je
Nadam se da ce nakon ovih tmurnih oblaka ipak zasjati sunce, želim vam svu snagu ovog svijeta da sve izdržite
Žao mi je što nas ovdje ima sve više
Što se psihološkog oporavka tiče vjeruj onoj staroj: Vrijeme liječi sve. I stvarno je tako! Meni je na početku, kad je moj bivši otišao, bilo jako teško, a sad sam se već navikla. Moraš se družiti s prijateljima i probati pronaći sebe i u nekim drugim stvarima (sport, čitanje i sl.). Moje dijete većinu vremena je sa mnom, pa mi je s te strane dan ispunjen, ali mislim da čak nije toliko bitno koliko vremena provodiš sa djecom, bitno je da to vrijeme bude stvarno kvalitetno.
Mene je odmah štrecnulo kod prvog posta, ali jednostavno nisam htjela vjerovati da to može biti istina.
Jako mi je žao. Želim vam svu sreću.
S obzirom da su djeca maloljetna u Centar za socijalni rad ćete morati ići na tzv "mirenje", to se dosta brzo obavi..........i iskreno za to ti odvjetnik ne treba......jedino kada ćete imati ročište na sudu. Tarin tata i ja smo tražili zajedničko skrbništvo nad Tarom i imamo ga, tako smo obadvoje htjeli, jel smo ostali u dobrim odnosima, i nema razloga da samo jedan roditelj ima skrbništvo......
Što se izlazaka tiče, nebi ti tu mogla pomoći.......ja još uvijek imam maleni krug mjesta gdje otiđem, i to su većinom kafići za popiti kavicu, neki izlasci tipa noćnih izlazaka ne prakticiram, moram priznati da nemam niti volje a niti društvo za takve izlaske, hehehhe.
Znam kako ti je to sam sve prošla, i još uvijek prolazim, vremenom će biti lakše ali nikada više kao prije...........mozda dok netko ne uđe u tvoj, moj, život nas koji smo ostali sami.........tko zna??
frendovi su mi u istom postupku, a procedura je, po novom, sljedeca i nema veze s CZSS nego samo s opcinskim sudom:
1. Opcinskom sudu premamjestustanovanja napisati Zahtjev za sporazumni raskid braka
2. Navesti kad i gdje ste vjencani, koliko je djece rodjeno u braku, zasto bi se rastali (poremeceni odnosi, nema ljubavi, neslaganje karaktera...)
3. Ako ste se unaprijed dogovorili za skrb o djeci i visini alimentacije napisati sto ste se dogovorili
3. Priloziti originalni vjencani list ne stariji od 6 mjeseci
4. Priloziti orignale Izvoda iz maticne knjigerodjenih od djece
5. Zamoliti sud da donese presudu o rastavi braka
6. Cekati presudu
7. Ako je raskid sporazuman, svejedno je tko podnosi Zahtjev
Uglavnom smo neki dan zakljucili da se lakse ozenit, nego rastat...
u principu najmanji je problem rastat se. Vjerujte da i CZSS i sud idu jako brzo, problem je što zbog emocija koje su uzburkane definitivno se nije lako dogovorit. Pošto je večini roditelja ipak cilj da se sve riješi brzo i bez previše muke, potrebno je emocije stavit na stranu i hladne glave pokušat sve dogovorit (naravno ako je to definitivna odluka i povratka nema). Ukoliko je sporazuman razvod stvarno nema potrebe plaćat odvjetnika.
A život - ma ide dalje. Nikome nije lako, pogotovo povrijeđenoj strani (a obično je barem jedna), al koliko god šablonski zvuči - svaki dan je sve lakše. Čovjek se navikne i jedan dan se probudi i kaže dosta je, došao sam do dna a sad idem gore. Bitno je samo duboko udahnut i krenut, al za to treba ono čudo od vremena.
Izlasci, ma polagano, sve to dođe na svoje mjesto, za početak bitno je sebe posložit i vidjet da nakon magovitih i hladnih dana uvijek dođe sunce. Djeca su ta koja su najbitnija, treba sve učinit da oni najmanje pate, a onda polagano počet opet mislit i na sebe.
I zato - ima nas dosta koji smo kroz to prošli, svi preživjeli
Sunčana :D :D :D
suncana
Ni ja ne vjerujem.
Ko se ulogirao sa Inq. -ovim passom?!
Ne kuzim...
a cuj, sve ti pise gore.
ni ja nisam vjerovao niti se nadao.
najgore je kad dodje takav sok, a ti nemas pojma sto napraviti
jer niti ne znas sto si krivo radio. samo zelis sve vratiti na staro.
a odluka nije u tvojim rukama.
Razvedene, pogotovo nedavno razvedene je vjerojatno procedura oko razvoda koju je napisala Mukica zbunila, no od 1.1. ove godine upravo je tako-par koji se želi razvesti, podnosi zahtjev općinskom sudu, bez mišljenja CZSS-a.
ovo je već, čini mi se, stara tema, ali me zanima šta si na kraju uradio? Ja sam se posle skoro tri godine borbe po sudovima, centru za socijalni rad, institutu za mentalno zdravlje itd. odlučila da "popustim" i pristanem na zajedničko starateljstvo nad devojčicom od 6 godina. Verovatno si do sada već ušao u proceduru, nadam se i završio (?), ali ako te zanima mogu ti drugom prilikom opisati kakve su prilike u vezi sa ovim pitanjem u Srbiji. Za sada ću ti reći da je najjači razlog zbog kog sam pristala na zajedničko starateljstvo taj da mislim da će mojoj ćerkici jednoga dana kada bude starija ipak biti drago da smo se tako uspeli dogovoriti (na kraju krajeva, i "boriti se" za starateljstvo nad detetom tako dugotrajno i mučno kako smo nas dvoje to radili - i to je pozitivna stvar u konačnosti). A što se zajedničkog života tiče - mada koliko sam shvatila to nije slučaj već je bila tvoja želja - gledaj to iz druge perspektive, one najvažnije - iz perspektive dece - za njih je najgore i najbolnije, bolnije od razvoda, veruj mi, davati im lažne nade. A deca su takva da što su odnosi medju roditeljima bolji neizostavno očekuju i priželjkuju pomirenje. Dakle, jako jako je važno zajedno biti tu uz njih ali im vrlo jasno i bez rezervi staviti do znanja da mama i tata više neće biti zajedno u tom smislu.
Srećno!
ovo je već, čini mi se, stara tema, ali me zanima šta si na kraju uradio? Ja sam se posle skoro tri godine borbe po sudovima, centru za socijalni rad, institutu za mentalno zdravlje itd. odlučila da "popustim" i pristanem na zajedničko starateljstvo nad devojčicom od 6 godina. Verovatno si do sada već ušao u proceduru, nadam se i završio (?), ali ako te zanima mogu ti drugom prilikom opisati kakve su prilike u vezi sa ovim pitanjem u Srbiji. Za sada ću ti reći da je najjači razlog zbog kog sam pristala na zajedničko starateljstvo taj da mislim da će mojoj ćerkici jednoga dana kada bude starija ipak biti drago da smo se tako uspeli dogovoriti (na kraju krajeva, i "boriti se" za starateljstvo nad detetom tako dugotrajno i mučno kako smo nas dvoje to radili - i to je pozitivna stvar u konačnosti). A što se zajedničkog života tiče - mada koliko sam shvatila to nije slučaj već je bila tvoja želja - gledaj to iz druge perspektive, one najvažnije - iz perspektive dece - za njih je najgore i najbolnije, bolnije od razvoda, veruj mi, davati im lažne nade. A deca su takva da što su odnosi medju roditeljima bolji neizostavno očekuju i priželjkuju pomirenje. Dakle, jako jako je važno zajedno biti tu uz njih ali im vrlo jasno i bez rezervi staviti do znanja da mama i tata više neće biti zajedno u tom smislu.
Srećno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom