Citiraj Inquirer prvotno napisa
e, to je tocno ono sto sam i ja imao na umu.
ok, za nas dvoje nema sanse, ali klinci bi mi bili uvijek tu.
cak smo i dogovorili barem privremeno takav modus.
ali je ona skuzila da je to samo davanje meni lazne nade i ipak odlaze.

Mislim da za izvodjenje takvog nacina zivota prvenstveno obje strane moraju biti nacisto da nemaju nikakvih pretenzija jedno prema drugom.
Ako je stvar jednostrana to ne moze funkcionirati, ma koliko se trudili.
od moje frendice mama i tata su zivjeli u istom stanu godinama nakon sto su se razveli.
mi smo tada bile u srednjoj skoli, frendica ima jos manjeg brata.
ja to ne bi ( gledajuci njen primjer i iskustvo) preporucila nikom.
kod njih doma je uvijek bila tako napeta atmosfera da si mogao zrak nozem rezati.
oni se nisu ni svadjali ni tukli ni prepirali, prema njima ( frendici i bratu) su uvijek bili slozni i sve to, ali jednostavno... ne znam kak bi to opisala... nesto je visilo u zraku tako tesko i tjeskobno da je moja frendica jedva docekala prvu priliku da se odseli