8. kat - tema porod kod kuće

[sirius]

U društvima u kojima je porod kod kuće uz stručnu asistenciju reaguliran nema potrebe da žene koje ga biraju znaju o porodu više nego što znaju u slučaju kad odabiru porod u bolnici.
Tada žene koje rađaju kod kuće ne bi trebale uoće biti "hrabre", barem ne ništa više od onih koje odabiru porod u bolnici.

Što se tiče popularizacije...porod kod kuće je stvarnost i on se događa, neće nestati ako ne pričamo o njemu, najbolje što jedno društvo može učiniti za žene koje ga odabiru , njihovu djecu i obitelj jest da ga zakonski regulira, ja bih rekla da je to smisao popularizacije, odnosno javnih istupa osoba koje su ga odabrale.

[zmaj]

hej Lili!!

hvala na čestitici za porod

čestitam na bebici. nadam se da će te imati lijepi neinterventni porod

zvučiš mi baš razumno i nadam se da ćeš ostati na forumu
vjerujem da bi se od tebe kao žene od struke moglo dost toga čuti
uostalom, lijepo je imati nekog s one strane poroda !!

također mi je drago što imaš pozitovna iskustva sa ženama

vidim da pišeš o "nabrijanosti" prema med. osoblju
i vidim da neke cure spominju "pljuvanje" po tom istom osoblju...
pravo da kažem, ak se sjećam takvih stvari,posebno "pljuvanja", onda su to bili toliko izolirani slučajevi, da se ne mogu pravo ni sjetit jel ih bilo.. i to mislim baš na uvrede i sl. prema doktorima i dr., u nekoj osobnoj temi žene koja je (i dijete) propatila za vrijeme hospitalizacije.. toga se, kažem, ovlaš sjećam..i mislim da su takve teme, postovi uvijek bili sankcionirani od strane osoblja foruma..
ako se pak pod nabrijanošću i pljuvanjem misli na prosto iznošenje vl. iskustva, e onda ne znam što da kažem... onda sam pljuvala i ja.

iako sa već pisala o svom iskustvu, ponovit ću jednu stvar da odbiješ uvid pljuvačnice..

tu večer sam izmjerila visoki tlak
udruženo s nekim drugim saznanjima od koji dan prije
sve je ukazivalo na preeklampsiju
zahvaljivala sam Bogu što sam već bila u terminu cca 38tj, kad sam, nakon mjerenja, otišla u bolnicu
no taj put sam otišla sa stavom da više neću biti njema riba, tihi promatrač..
željela sam biti puni sudionika svih zbivanja i odlučivanja oko i na meni za vrijeme trudnoće,poroda, nakon poroda, na /oko mene i mog djeteta

prilikom ulaska, sestra patalogije me je ljubazno otpratila do rodilišta, u neku njihovu sobu za preglede
primila me je babica koja je bila u društvu mlađe dr iz službe
mislim da se nijedna nije predstavila
dr je pogledala papire
babica me je uputila u toalet, da mi izmjeri proteine u urinu
na upit dr. kakvo je stanje s proteinima, primalja je posprdnim glasom i popratnom mimikom komentirala da sam, tj. moji bubrezi, ko propusni bojlerić. sigurna sam da mi je tad i slagala, osim ak ne postoji nekda druga metoda mjerenja, rečeno mi je da imam pet plusića!! a od nekih drugih mi je rečeno da je maksimum tri plusića proteina u urinu...
dr me je htjela pogledati i vag.
ok, legla sam, obavila.
zatim je ta dr otišla negdje, a primalja nastavila "svojim poslom"
krenula je s brijačim aparatom prema mom međunjožju (dok sam ja ležeći čekala..sad ne znam ni što)
stavila sam ruku ispred neke stvari i lijepo je upitala "što to ona meni misli/hoće/bi htjela raditi"
na tom je tak hladno pogledala i uzvratila protupitanjem "znate li vi gdje ste vi?"
kad sam joj odgovrila da znam al da ona meni uopće nije odgovorila, rekla je da će pozvati dr ., ja sam rekla - pozovi...
i tak je krenulo.....jedno za drugim..pa stariji dr iz službe...
nitko da bi lijepo odgovorio, što i zašto...neg sam dobila snebivanja na svoja pitanja, povišene tonove, zaplašivanja...
a, vjeruj mi, bilome je više strah ostati u takvom društvu i provesti tu noć i možda dane poslije tog, negoli izaći...
a i izlazak je bio "il ćete pristati na rutinsku pripremu il su vam tamo vrata"...

par dana iza toga, sasvim drugi doktor, sasvim druge stvari
i dobar dan, i molim vas, i ja sam taj i taj, i mi bi to i to, dal se slažete..i uredu, ak ne bi to, možemo ovo, alternativa je ta i ta....itd.. diovta
a nije da je i tad, kak ti ga "moralo" bit sve po mom.. premda bi bilo lijepo da je moja doula mogla prisustvovat porodu, da sam mogla rodit klečeči (što je znanstveno dokazano daleko bolji položaj...pa kad ste već znanstvenici....)
i, zamisli, primalja koja me je onu večer dočekala onako, taj dan se sa mnom hendlala jako lijepo. zašto? zato jer je se potrudila biti kulturna (a i tu je bio dr koji se ponašao vrlo kulturno i bila sam, ajmo tak reć, njegova pacijentica)...pa me je nešto prije izgona, pitala i zamolila - može li me malo dolje obrijati kak bi joj bilo lakše (doduše ne znam što bi joj bilo lakše, al sam ja tak bila oduševljena što je znala zamoliti, za razliku od onu večer!!!, i reći što bi ona sada, da sam rekla - nema problema!!)!! ej, koja promijena!!

shvaćaš?
pozz

[Beti3]

Treba uvijek krenuti od sebe i misliti pozitivno, tada će se i većina stvari odvijeti tako.

Nađe nas se još koje mislimo kao ti .

A s ovom rečenicom se potpuno slažem. Iako tu ne vole da se nešto takvo napiše.

[zmaj]

kako ne, Beti??!!
evo, slažem se skroz
i totalno sam se uvjerila u to u praksi
kad je prvi pur primalja nastupila arogantno, s povišenim tonom i ismijavanjem...nismo se našle na zelenoj grani
kad je drugi put krenula pozitivno, predstavila se, nasmiješila, unaprijed rekla što bi i kako i pitala dal se slažem...dobila je totalno poizitivni feedback ...
vidiš da se može, kad se hoće
očito je krenula od sebe i nastavio se niz...
prvi put loš, drugi put dobar )

[Danci_Krmed]

Slažem se da općenito se ljudi trebaju ponašati lijepo i uljudno, ali ova mantra koja se ponavlja da se žena u trudovima mora ulizavati svima koji rade u rodilištu da bi dobila što bolji tretman i da treba samo ležati i čekati da svi nešto njoj naprave dok ona se samo smiješi i pristojno klima glavom mi je zaista zamorna i čudim se da u 21. stoljeću žene si to u opće govore kao preporuka da 'dobro prođeš'.

Ja kad odem u restoran sam uvijek uljudna i pristojna prema konobarima ali bome neću prihvatiti to da jedem samo sve što mi kažu bez dogovora samnom i samo klimat glavom da mi ne bi pljunuli u juhu :/

[Danci_Krmed]

zapravo kad čitam ovo što je napisala zmaj bolje, to je na tragu onog što i ja govorim.

stav osoblja bitno utječe na stav rodilje (i roditelja) i na tijek poroda. pod osoblje nažalost najveću ulogu odigra osoba koja je glavna u određenoj smjeni jer rijetki će se usuditi nešto prigovoriti ili raditi kontra stava te osobe, premda u drugoj smjeni pod drugim vodstvom mogu biti totalno drugi ljudi.

a žena koja rađa ne bira ni jedno ni drugo i nju se to ne tiće - ona zaslužuje najbolji mogući tretman, dostojanstvo i tjelesni integritet.

[pomikaki]

Bok, ja sam nova na forumu i uključila sam se upravo zbog teme poroda kod kuće. Naime ovo mi je prva trudnoća, termin mi je 11.12. i još od prije dva mjeseca razmišljam o porodu kod kuće. Kad sam to prvi puta spomenula MM rekao mi je da nisam normalna ali nakon objašnjenja ostao je suzdržan,a kada sam to rekla mojoj mamai koja je rodila nas troje u bolnici, rekla mi je da ne fantaziram o glupostima... Za tri tjedna trebam roditi i počela sam već odlaziti na kontrole u vinogradsku jer jednostavno nisam dovoljno hrabra za to i nemam potpore te kada sam gledala ovu emisiju, opet se u meni probudio nagon za porodom kod kuće i stvarno se divim tim ženama. U sebi po tiho priželjkujem da rodim kod kuće jer recimo zbog vremenskih uvjeta neću moći doći do bolnice ili tako nešto, tražim samo isprike... Ne bi željela epiziotominju, niti drip,prokidanje vodenjaka, klistir, prerano rezanje pupčane vrpce i želim svog malog odma na sebi i da da mogu odma dojiti. Bojim se samo kada ću svoje prijedloge reći u bolnici na dan poroda da će me babica oprati jer sam prvorotka i da valjda ona zna bolje od mene...već sam rekla MM da se pripremi kako ću se svađati s njima i da će me na kraju vjerojatno vezati za krevet... da ne duljim više...toliko bi to htjela,a tako malo hrabrosti imam, ak ima neko prijedlog ili utjehu nek se javi

jelenko, vjerojatno je prekasno da se pred sam porod odlučiš za pkk. Moja razmišljanja prije poroda bila su slična - nisam se osjećala dovoljno informiranom, niti sam vidjela drugu opciju - kako dobiti babicu koja bi mi pomogla, kako uopće reći nešto takvo mm-u i obitelji. Tako da sam izabrala rodilište, s time da sam odlučila krenuti što kasnije, u nadi da će sve proći više manje u redu. MM je bio pratnja na porodu, nisam ga htjela zamarati s detaljima jer me bilo strah da se previše ne isprepada.
Porod je prošao relativno brzo i uz malo intervencija, jer sam zaista stigla pred sam porod. Ono što me smetalo je bilo ležanje na stolu tri sata, premda sam tražila promjenu položaja jer sam ležeći imala razarajuće bolove, dobila sam nasilno bušenje vodenjaka (premda sam se protivila), i na kraju nalijeganje na trbuh i rezanje. Nisam bila zadovoljna ni odnosnom većine osoblja, a niti time što sam se od šavova morala oporavljati preko mjesec i pol.
Ono što zamjeram sebi je što se nisam dovoljno pripremila - nakon čitanja i informiranja imala sam prevelik košmar u glavi i jednostavno sam na kraju odlučila ne talasati previše i nadati se najboljem.

Da ponovo rađam u bolnici promijenila bih slijedeće:
- mm-a bih dobro upoznala sa svim intervencijama koje ne želim (ako nije zaista potrebno), i s njime bih se dogovorila na koji će mi način pružati podršku, te paziti da se poštuju moje želje, zadužila bih ga za komunikaciju s osobljem ukoliko nisam sposobna spriječiti neželjene postupke. Ne bih ga poštedjela čitanja tekstova s foruma o prirodnom porodu i o intervencijama.
- razmislila bih o drugom rodilištu - prvi put mi se nije dalo voziti satima u trudovima, ali možda bi se ipak isplatilo - i tamo otišla na preglede pred porod, te se unaprijed raspitala o tome kakva je politika rodilišta i koje su opcije
- ponijela bih na pismeno svoje želje vezano uz porod, a na papir koji mi daju da potpišem dopisala bih što ne želim i koje intervencije odbijam (opet - sve dok nije ugrožen život djeteta ili moj), ako ne bih bila sposobna pisati ne bih ništa ni potpisivala nego bih priložila prethodno napisan papir

[Danci_Krmed]

u 'drugom' rodilištu (govorimo o istom) sam naletila na krivu smjenu i - eto :/

a za supružnike samo da vam stavim bubu u uho, nije svaki suprug/partner spreman dati toliku podršku u ključnom trenutku, to je veliki emocionalni događaj i za njih. ja bi toplo preporučila doulu, bar za onaj period u trudnoći i u trudovima prije nego se uđe u rodilište (minimalno).

[pomikaki]

u 'drugom' rodilištu (govorimo o istom) sam naletila na krivu smjenu i - eto :/

a za supružnike samo da vam stavim bubu u uho, nije svaki suprug/partner spreman dati toliku podršku u ključnom trenutku, to je veliki emocionalni događaj i za njih. ja bi toplo preporučila doulu, bar za onaj period u trudnoći i u trudovima prije nego se uđe u rodilište (minimalno).

to sam također mislila napisati, ali sam htjela skratiti priču. Možda bi sada, nakon iskustva prvog poroda i nakon što se naslušao mojih trauma nakon svega, mm mogao i biti od neke veće koristi, ali prvi puta zaista teško... jednostavno smo navikli vjerovati doktorima. Doula je vjerojatno bolja opcija, ali u većini rodilišta neće dozvoliti da budu prisutni i muž odnosno partner i doula istovremeno, a mnogim ženama je to pretežak izbor.
U slučaju jelenko, doula bi mogla biti dobar izbor, jer tri tjedna je prilično malo za pripremu njm-a za to o čemu je riječ.

[Danci_Krmed]

tu bi rekla da je stav važan - ona je sa mnom. točka. bez pitanja da li može ili ne.

ali da, teško da bi mogli i suprug i doula... ali žene moje na tome trebamo raditi, pisati pisma, zahtjevati...

[rahela]

Nađe nas se još koje mislimo kao ti .

A s ovom rečenicom se potpuno slažem. Iako tu ne vole da se nešto takvo napiše.

ja (magarac ) uvijek i krećem od sebe
i koliko god puta to napisala ovdje i bilo gdje drugdje, pisat ću i ponavljati opet
koliko sam ja trebala biti unaprijed ljubazna da bi mi se dr. na viziti predstavila i ne prokinula mi vodenjak bez pitanja?
ležala sam u predrađaoni cijelu noć, sat vremena prije vizite dežurni dok. je rekao da će me otpustiti doma nakon vizite jer je stanje isto kao i kad sam došla (otvorena, ali bez trudova, 38+3)
da li je i to pljuvanje po doktorima? to što ja tvrdim da je ta doktorica iznimno bezobrazna jer em se nije predstavila (nego glumila facu pred specijalizantima), em bušila vodenjak bez pitanja (što mi je gore od nepredstavljanja) i još na kraju kolutala očima kad sam pitala što sada, uz odgovor, pa došli ste rodit, neeeee?

[rahela]

usput, emisija je bila predivna
svaka čast svakoj od onih žena na hrabrosti da svoju priču ispriča pred kamerama