muka joj je od vrtića, šta napravit? 6 godina

[nataša]

do nekidan je obožavala ić u vrtić, odjednom ne voli više..ništa posebno se ne događa, no njoj bude muka, jednom je čak i povraćala.........

dakle, primjer je s kojim su se, vjerujem , sreli mnogi, kako se postavit? vikati, ignorirati, prijetiti, šta napraviti? rekla sam joj da će ić kod doktora ako joj je muka, da je ond abolesna sigurno i tako: to ej bila prijetnja, zatim sam rekla da je to u redu i da će proći, zatim sam ignorirala...no opet ista stvar, i tako već nekoliko dana..
jako je sojetljiva, sve joj morma objasnit, sve sluša, sve upija..jedinica, šta reći?

kako se trebam postaviti?
molim mamae s iksustvom gdje djeca na fizički način ispoljavaju prihičke tegobe

[čokolada]

sigurno se nešto dogodilo u vrtiću među prijateljima ili je neko tetino reagiranje uzrokovalo nelagodu.

[nataša]

ne znam, moguće, nešto se dogodilo, no bojim se da je problem , a to mi je i rekla, da se neke prijateljice nisu s njom htjele igrat, pa je bila tužna....šta da joj kažem na to????

[Freja]

ne znam, moguće, nešto se dogodilo, no bojim se da je problem , a to mi je i rekla, da se neke prijateljice nisu s njom htjele igrat, pa je bila tužna....šta da joj kažem na to????

Eto. To ti je sasvim dovoljan razlog. Možda joj se i rugaju, tko zna. I šestogodišnjaci nažalost znaju biti okrutni.

Popričaj s tetama.

[Freja]

I ja sam prilično uvjerena da se ipak nešto događa. Možda naizgled sitno. Tako sam ja, obožavateljica škole, u četvrtom osnovne odjednom postala mrziteljica. Razlog je bio učitelj koji mi se na sebi svojstven način podsmjehivao (iako sam mu bila ljubimica!). U nekom trenutku se više nisam sama mogla nositi s time. Doma nisam ništa govorila jer sam znala da će banalizirati stvar. Riješilo se samo od sebe, ali je potrajalo neko vrijeme.

[pikula]

ako je psihosomatizirala problema, a u dobi je kad može verbalizirati, ja bih bila gotovo sigurna da se nešto događa (možda ne nužno u vrtiću)

[nataša]

hm..možda joj se rugaju?!

možda, djeca stvarno znaju bit okrutna....moram pričat s njom, i to jako, jelda?

[Kejt]

iz naseg iskustva, mislim da joj moras objasniti i da se nece uvijek i svi htjeti igrati s njom i da joj nisu svi prijatelji i da je to sasvim u redu, da je tako i kod velikih
nauci ju da ju ne boli bas svaki komentar i misljenje, da nauci filtrirat
sretno

[Freja]

Mislim da će pola problema biti riješeno onog trena kad shvati da ozbiljno shvaćaš njezine probleme. Nemoj joj govoriti nije to ništa, pa nema veze, ima druge djece i sl. Ili slično ovisno o tome što se pokaže kao problem. Pitaj ju kako joj ti možeš pomoći da se osjeća bolje, pondi da razgovaraš s tetama, s uzrokom/uzrocima problema, da pozovete možda te curice doma na igranje... (Lupam bez veze jer ni ne znamo još što je pravi problem, ali prilagodit ćeš situaciji.)

Držim fige da riješite problem.
(Nekad se djeca loše osjećaju npr. samo zato jer nisu uvijek prva, ili jer ih teta jednom nije pohvalila i sl.)

[VGmama]

Nataša razgovaraj s njom, možda i nije nešto što se tiče nje osobno, u smislu da njoj netko nešto govori ili joj se ruga. Otprilike te dobi je bio i moj sin kada se stalno žalio da ga boli trbuh, da bi rađe baki nego u vrtić i slično. Na kraju se ispostavilo da je u grupi bilo nekoliko dječaka koji su bili toliko bučni i urotili se protiv svih, vodili su neku svoju bitku, a odgajateljice su imale pune ruke posla s njima i to je strašno smetalo mome sinu, a i drugoj djeci. Njih je bilo preko 30 (svakodnevno) u jednoj maloj sobici i naravno da ukoliko svi ne funkcioniraju na bazi dogovora i suradnje, svi pate, a zanamo kako je to teško nama odraslima, a gdje ne bi šestogodišnjacima.

[brane]

mislim da joj moraš prov objasniti da se povraćanjem ne rješava ništa osim što se ti i teta osjećate jako zabrinuto

drugo, ako je do neki dan bilo sve ok, onda se nešto u vrtiću desilo i to joj je izazvalo takav nemir koji se manifestirao povraćanjem

razgovaraj s njom, zatim razgovaraj s tetama i vidi što se desilo....uzmi s velikom rezervom oba odgovora jer su oba vrlo subjektivna pa onda odluči što i kako dalje

ima djece koja manipuliraju roditeljima povraćanjem i "boli me droba" ... ćim im nešto u vrtiću ne paše (neki im neda igračku koju baš u tom trenu želi, neko ne želi sjesti pored njega/nje ili ne da da sjedne pored njega/nje, ruga mu/joj se.... ) djeca počnu govoriti da ih boli drob jer svi mi ćemo reagirati na to...dijete nešto boli i to treba riješiti... ne malo puta, bol u drobu i nelagoda koju stvara nezadovoljstvo koje je izazvalo situaciju boli uzrokuje i povraćanje....ima djece koja namjerno gurnu prstić u usta jer znaju da će mama/tata/neko doči po njih ako se ispovračaju....

na svako "boli me" treba se i mora se reagirati jer fizička ili psihička bol ima svoj uzrok i mora joj se naći lijek....ipak je dijete u pitanju....sretno....

[nataša]

danas sam razgovarala s tetama, primjetile su da je tužna dva dana, ujutro, ali kasnije dođe sve u normalu. možda i nije tako strašno, nadam se da će nadoći!
kad je došla kući, bila je vesela, rekla mi je da ju je juče jedan dječak dva puta udario, ali mislim da to nije to..bojim se zapravo da nakon 5 godina joj postaje dosadno..neko je gore rekao nešto tako, naprosto nije više za vrtić, a nije još za školu.
igrale smo se danas pa nekih sat vremnena kad su nas prekinili gosti ( a od gosti ću već dobit živčani slom!!!), i ona je uživala, bila ej baš vesela..
nadam se da će bit ok.
sutra ću pričat s njom, danas nisam od gostiju uopće stigla, oni su još tu sjedili, a ona je već išla spavat

hvala vam svima, puno ste mi pomogli

[pikula]

probaj nekoliko dana za redom odvojiti u isto doba dana odvojiti dvadesetak minuta za igru s njom bez ometanja i prepusti joj potpuno inicijativu oko igre, teme - kroz nekoliko dana sigurno će kroz igru propričati puno slobodnije i preciznije nego što bi mogla na pitanje "što se događa u vrtiću?"