Dota prvotno napisa
Primjećujem da je moje starije dijete u višim razredima osnovne škole čitalo i puno "ozbiljnije" naslove od ovih i da se lektira za više razrede svodi ili na klasike (koje treba pročitati, da, ali čiji izbor bi se mogao i malo osuvremeniti ili bar suvremenije obrađivati) ili na knjige pubertetskog tipa "zašto mi se to događa i kako se Anica/ Marica/Barica zaljubila) na koje djeca redovito zavrću očima jer se a) sve promijenilo i takve knjige puno brže zastarijevaju; B) pišu ih "kamilica" autori koji su super djeci u nižim razredima osnovne (i koje tada i vole čitati, ali kasnije zapravo više i ne) c) djeca odrastaju u dobu koje je puno kompleksnije i zahtjevnije od pojedinih lektirnih naslova i tema. Pa se onda čudimo što nam djeca prestanu voljeti čitati ili, na najveću moju žalost, neka nikad ni ne počnu voljeti.