Citiraj jennifer_gentle prvotno napisa Vidi poruku
Gledala sam popis obvezne lektire, ne razumijem bas ovaj novi popis
Za 6,7 i 8 razred navedeno je tek par naslova, ne znam da li onda prof od tih par bira sto ce citati kad, a ostalo je izbor profa?
Medju obveznom je sinisa glasevic
Jennifer, gdje je taj popis? Oni popisi koje ja znam, npr KGZ http://www.kgz.hr/hr/za-djecu-i-mlad...vne-skole/1680 imaju za 7.razred ovakav prijedlog pod zadnjim brojem "29. Izbor proze i poezije o domovinskome ratu". Što, naravno, ostavlja slobodu školi/ profesoru ili tko god odlučuje da sam izabere što se čita. Pa se čita svašta, a negdje sigurno ne Siniša Glavašević.
Gledala sam sad za par škola, svugdje piše "Izbor ...".
A ovo za par obaveznih, a ostalo bira prof. - mislim da je tako.


A kad sam već gledala ovaj popis, mojih par preporuka, koje su moja djeca voljela od lektire (a neke vole još uvijek), od nižih prema višim razredima:
Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke; Jens Sigsgaard: Pale sam na svijetu; Hans Christian Andersen: Bajke; Karel Čapek: Poštarska bajka; Carlo Collodi: Pinokio; Mato Lovrak: Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice; Ivana Brlić -Mažuranić - sve, uvijek i zauvijek; Vladimir Nazor: Bijeli jelen;Erich Kästner -sve; Johanna Spyri: Heidi; Astrid Lindgren-sve; Ferenc Molnar: Junaci Pavlove ulice; Mark Twain, Michael Ende -sve; Henrvk Sienkievvicz: Kroz pustinju i prašumu; C. S. Lewis: Kronike iz Narnije; Božidar Prosenjak: Divlji konj;Damir Miloš: Bijeli klaun - obožavan; Gustav Schwab: Najljepše priče klasične starine; Deborah Ellis: Djevojčica iz Afganistana;Antoine de Saint Exupery: Mali princ; Richard Bach: Galeb Jonathan Livingston ...
Primjećujem da je moje starije dijete u višim razredima osnovne škole čitalo i puno "ozbiljnije" naslove od ovih i da se lektira za više razrede svodi ili na klasike (koje treba pročitati, da, ali čiji izbor bi se mogao i malo osuvremeniti ili bar suvremenije obrađivati) ili na knjige pubertetskog tipa "zašto mi se to događa i kako se Anica/ Marica/Barica zaljubila) na koje djeca redovito zavrću očima jer se a) sve promijenilo i takve knjige puno brže zastarijevaju; B) pišu ih "kamilica" autori koji su super djeci u nižim razredima osnovne (i koje tada i vole čitati, ali kasnije zapravo više i ne) c) djeca odrastaju u dobu koje je puno kompleksnije i zahtjevnije od pojedinih lektirnih naslova i tema. Pa se onda čudimo što nam djeca prestanu voljeti čitati ili, na najveću moju žalost, neka nikad ni ne počnu voljeti.
Stava sam da nema djeteta koje ne voli čitati, samo još nije nije našlo pravu knjigu ( koja nije za svakoga ista, i tu je odgovornost nas roditelja da širimo vidike i tražimo svuda, pa i po marginama, uvijek iznova i iznova, šireći obzor i sebi i djeci - uzbudljivo je to putovanje i traje cijeli život ). Naravno, postoje djeca s poteškoćama kojima zaista nije ni lako ni moguće puno i dobro čitati, ali baš zato zagovaram razne oblike "čitanja" - od audio knjiga, preko filmova, predstava, radionica, "maštaonica" svih vrsta).
Od čitanja se raste. A to je dobro jer, ako nisi velik, ne vidiš preko zida. Reče pametniji od mene.