Citiraj Francesca prvotno napisa Vidi poruku
Valamala super vijesti za mene
I ja sam imala redukciju prije 15 godina pa mi je ovakvo iskustvo dragocjeno
Doduse iz jedne dojke mi vec neko vrijeme ide kolostrum ali imam i neke cudne bolove u njoj, bradavica izgleda kao i prije trudnoce
Na drugoj dojci se bradavica promjenila sukladno trudnoci al ta ne daje znakove zivota :D

Sta bude - bude
Spremna sam za borbu
Ovako, ja nisam imala ni kap mlijeka prije poroda, baš ništa i nisam imala apsolutno nikakve promjene ni senzacije u grudima. Nakon poroda 2 dana u bolnici isto tako ništa. Razgovarala sam na odjelu sa sestrama, a osobito me pratila jedna divna sestra glavna tamo za pomoć oko dojenja. Gledala mi je dojke, stiskala bradavice i na koncu i ona bila sigurna da nažalost zbog operacije ništa od toga. Tako da su malenoj davali nadohranu.

E sad, ja nisam nikako odustajala od dojenja (premda sam inzistirala da joj daju nadohranu) i Pikulica je često bila na cici. Hvala bogu ima izuzetno dobar nagon za sisanjem i tako da smo nas dvije tako provodile vrijeme u bolnici. Zadnji dan kada smo išle doma, probudila sam se u bolnici ogromnih grudi, doslovce su preko noći buknule i bile valjda 2 broja veće. Boljele su me, a iz njih je išao žuti žuti kolostrum. Bila sam presretna, zapravo preneražena, kao i sestre. Puno sam dojila i mala je znala satima biti na cici.

Onda su se dojke lagano upalile i doista sam puno masirala, stavljala obloge. Na jednoj sam dobila crvenu kvržicu i zajedno s time i temperaturu 38,5 i treskavicu, definitivni početak mastitisa. Odjurila sam u bolnicu i dobila antibiotik i s time i masiranjem to nije otišlo dalje i nastavili smo s dojenjem. Uglavnom, ne mogu naglasiti dovoljno da treba na vrijeme reagirati kod bilo kakvih promjena, a to se osobito tiče nas sa "sumnjivim" žlijezdama i kanalićima zbog operacije!

Kod nas je to teklo ovako. Prvih 4 dana nakon bolnice je bila samo na cici. Onda smo po savjetu patronažne davali nešto nadohrane (davala sam na špricu) jer nije kakala. Nakon toga je bilo ok s kakicom. Tako smo i nastavili, no onda je postalo očito da nema dovoljno mlijeka za trajno dojenje. Uspjela bih izdojiti oko 40 - 60ml i to i obje cice skupa. Onda je to bez obzira na to što je ponekad bila na cici dugo dugo, jednostavno počelo padati. Uspjela bih izdojiti oko 10 - 20 ml iz obje cice, a onda još i manje. U skladu s tim i onda se počela jako ljutiti na cici i na kraju bi postala frustrirana i jako plakala. Sada vidim da imam još po par kapljica, ništa više.

Jedno vrijeme sam se jako trudila izdajati i izdajati, pila onaj čaj za dojilje, ma svašta. A onda sam shvatila da moram biti sretna i zahvalna što je moje dijete dobilo kolostrum i što smo mjesec dana koliko toliko uspjeli dojiti, kada su svi bili sigurni da ništa od toga (a bome i ja).

Moram priznati da mi bude teško kada vidim druge mame koje jednostavno izvade cicu i nahrane svoje bebe, a ja mućkam bočice, prahove... nije to to. Ali volimo se, ljubimo, gugućemo, igramo, mazimo i jednostavno će morati biti za nas dovoljno. I najbolje.