Danka_ prvotno napisa
Ne bas. On samo citira dva rada (tj. jedan rad i disertaciju autora tog prvog rada) gdje su misevima s djelomicno unistenim beta stanicama uspjeli u manjoj mjeri sacuvati preostale. Radovi su stari preko 10 godina, bojim se da u medjuvremenu nije napravljeno nista novo, a nisam sigurna da je ovaj rezultat vrijedan testiranja na necijem djetetu.
Inace, goranka jest spomenula skidanje s injekcija, sto je na ovakvom topicu svakako vrlo pogresno (sto je i sama poslije pojasnila):
Kao sto je i sirius poslije rekla, radi se o tipu 2 dijabetesa, i to je apsolutno nepovezivo sa situacijom koju je opisala autorica teme.
Neki pacijenti s tipom 2 stvarno su inzulinovisni, ali oni su na inzulinu zavrsili zbog djelomicnog unistavanja njihovih beta stanica. Medjutim, to unistavanje ide sasvim drugim mehanizmom u odnosu na ono sto se desi u tipu 1, gdje su svi pacijenti od trenutka postavljanja dijagnoze ovisni o inzulinu (postoji nekada kod nekih pacijenata faza remisije kada je ta ovisnost naizgled iscezla, ali s vremenom se opet zavrsi na inzulinu, bez iznimke).
Prema tome, ono sto pomaze tipu 2 u smislu popravljanja ne djeluje za tip 1. Mozda ta biljka moze utjecati na snizenje glikemije, ali to je i dalje neusporedivo s djelovanjem inzulina. Dalje, ono sto je u tipu 1 dodatno potrebno postici jest stabilnost secera u krvi, jer samo spustanje secera lako je izvesti na inzulinskoj terapiji, narocito ako nema inzulinske rezistencije (a u tipu 1 je nema, osim kod nekih pacijenata kao posebnog fenomena nevezanog za dijagnozu tipa 1).
Usput, kod tipa 1, na ocuvanje preostalih beta stanica djeluje upravo uzimanje vanjskog inzulina.
Roditelji djece s tipom 1 stvarno imaju pred sobom slozen i izazovan zadatak da ocuvaju djetetovo zdravlje, i potrebno im je puno snage, podrske, a ponekad i srece za to. Mislim da u Zagrebu postoji klub roditelja djece oboljele od tipa 1, raspitajte se kod dijabetologa kod kojeg se dijete lijeci, neposredna razmjena iskustava je sigurno vrlo korisna.