Nakon što smo dobili termin nakon nekoliko mjeseci došli smo kod inače profesorice na tom fakultetu koja nam je dala dosta nezgodan termin, ali dobro bitno, da djete ide.
Odmah se je pokazalo da dotična otkazuje termin relativno redovito, a jednako redovito spominje svoju privatnu praksu, pa sam na kraju šk. godine tražila promjenu logopeda no rečeno mi je da to nije moguće.
Uglavnom ponovno smo krenuli u listopadu i od 6 termina otkazana su 4. Kad sam jučer zamolila promjenu logopeda opet mi je rečeno da to nije moguće.
A kao bonus dobila sam i telefonski poziv u 9 i 15 navečer gdje mi je profesorica održala monolog o svojoj žrtvi u centru gdje radi skoro pa volonterski, o tome kako centar nije terapeutski već samo savjetovalište, kako oni tako pomažu roditeljima slabijeg imovinskog statusa koji nisu u mogućnosti plaćati sate u privatnim kabinetima i na kraju mi zahvalila na suradnji i rekla da će me sutra vratiti na listu čekanja.
Kakva su vaša iskustva? Jel da se trudim ili da ipak idem u Suvag, a u međuvremenu uzmem nekog privatno.
joj žalosno...
ja sam to bila načula prije nego smo krenuli na faks pa eto nismo niti pokušavali...
otišli smo na pregled u Suvag, mislim da smo čekali neka tri tjedna za pregled...
onda smo trebali zvati domove zdravlja prema mjestu stanovanja da nas stave na listu čekanja za vježbe...čeka se po godinu dana (ako naravno opet ne uzmeš privatno) :zbljuv:
sva sreća mi nismo imali većih problema pa se sve samo ispravilo (k i g) do 4 godine...
iskreno neznam što da ti kažem...očito da ovdje gdje jesi nemaš neke šanse za napredak pa kreni dalje!
zapravo šteta to se nisi snašla pa joj odgovorila da i ti nemaš novaca za privatnika...
tako smo mi otfikarili ovu iz doma zdravlja...ma da je trebalo smogla bi negdje te novce, ali mi je žena bila tako antipatična da nisam htjela iz principa!
meni je prestrasno kako svi napadaju roditeljski novcanik di god mogu, ko da nije dovoljno stresno sto dijete ima neki problem i onda od strucnjaka i "strucnjaka" kao bonus dodje grabez za lovu (a koliko sam se nagledala nesposobne i polusposobne ekipe, dodje mi muka. postala sam paranoicna i razvila instinkte da prepoznam tko je u stanju raditi sa mojim malim a tko je nesposoban)
Ha, čuj, to što ona kaže da ERF nije terapeutski nego samo savjetovalište, to je istina.
Ipak, ako netko uzme dijete u terapiju onda nije u redu da otkazuje termine.
Tebi je najbolje da se prijaviš u Suvag, samo tamo se dosta dugo čeka.
Mislim, što reći, mi smo sa djetetom od prvog dana bili i pratili se na Goljaku, pa kad smo zatrebali logopedsku terapiju, nismo je mogli dobiti i išli smo privatno.
Moj stariji je u Suvagu bio od treće do devete godine, ne samo na terapijama (to smo obavljali u njihovoj vanjskoj ambulanti u Ivanićgradskoj) nego i na dijagnostici i slično. I danas ide na kontrole.
Mlađi je isto prošao njihovu dijagnostiku. Za njega nije trebala takva vrsta terapije, pa ne znam. Ima Suvag i svojih loših strana (dugo se čeka na prvi pregled, a kad jednom uđeš u to, teško je izaći van) pa ja samo opisujem svoje iskustvo. Preporuka je drugo pitanje... ovisi kako ti "legnu".
Kad se ide na terapiju, uputnica vrijedi za godinu dana, daje je pedijatar.
Nikada, ali NIKADA u tih 6+ godina redovitih terapija 2xtjedno nitko nam nije spomenuo privatnu praksu, ni vlastitu ni tuđu. Usluga je bila vrhunska, profesionalna, termini su se uvijek odrađivali (osim iznimno, ako su djeca bila bolesna ili slučajno logopedi - i to su majke i imaju djecu) i prilično mi je čudna ova priča s ERF-om.
Inače, državnog logopeda (na uputnicu) imaš na Merkuru (nisam bila, pa ne znam, ali sam vidjela natpis na vratima kad sam bila po drugom poslu) i u mnogim drugim bolnicama.