Mislim da je iskrivljavanje istine, da ne kažem neku drugu riječ, puno gori način nošenja sa stvarnošću.

Djetetu treba reći istinu. Na primjereni način, za početak bez previše detalja i objašnjavanja, u nekoj smirenoj situaciji. Sigurno to neće biti jedan razgovor i nikad više ni riječi (ako bude, po mom mišljenju nije dobar znak). Za očekivati je da će dijete snažno reagirati, možda odmah, možda kroz par dana, možda više promjenom ponašanja nego riječima. Ovo što sad zna nije dobra podloga, treba i na to računati.

Savjet stručnjaka je svakako jako pametno potražiti. Ali prije svega, majka treba biti sigurna u svoje stavove. Ta njezina sigurnost bit će djetetu najvažniji oslonac i primjer u prihvaćanju očevog stanja.