Mislim da je krajnje vrijeme da maloj objasniš gdje je tata uistinu.
Učini to realno, na način razumljiv djetetu, ovako kao si opisala u svom postu: napravio je lošu stvar, treba odslužiti kaznu, tako treba biti. Zna da je pogriješio. U svakom slučaju, tebe malena voli jako.

Ovakvo zavlačenje nikako ne pomaže da djevojčica na normalan način prihvati činjenicu da joj je tata u zatvoru. Da ona nije ništa kriva i da se nema čega sramiti. Jer se ti pred njom sramiš, ti koja jednako kao ni ona nisi ništa kriva - primjer je uvjerljiviji od riječi, pa i kad je negativan.

Razumijem da je i tebi možda teško zauzeti pozitivan stav, možda ti se čini jednostavnije šutjeti i čekati da vrijeme prođe, da okolina zaboravi i nadati se da će tvoje dijete nekako izbjeći suočavanje s tom činjenicom. Ali... nemoj se zavaravati, ljudi ne uspiju spriječiti okolinu da u puno bezazlenijim stvarima pravi probleme djeci.

Tvoje ti je dijete, i njegovo samopoštovanje, prevrijedan razlog i prilika da ti sama raščistiš sa sobom do detalja i pred svima čistog obraza zauzmeš stav ljudske prodrške čovjeku koji je pogriješio i popravio se.