bb, lijepi postovi

potpisujem sve cure, ovo mi se čini isto jako važno:

važno je da ste iskreni i nemoj joj raditi dramu oko toga, nikako je nemoj posijest i reći joj to kao nešto važno, probaj nekako u ležernom okruženju, bez puno emocija
da djetetu ne ostane veća trauma od tog razgovora nego od činjenice da je tata u zatvoru. kaznionica i zatvor je isto, ne?
plus, isto mislim da nije dobro odrasle razgovore skrivati od djece, kad se priča o toj temi šaptati, zašutiti, koji put je bolje ne izravno djetetu objašnjavati. nek čuje, i onda nek pita. i onda iskreno objasniti i odgovoriti, naravno primjereno njenoj dobi.
ako si ti načistu sa situacijom, biti će i dijete, ne brini. svašta djeca prihvate i prilagode se, bez nekih problema.
u svakom slučaju, morate od te teme prestati stvarati tabu. a kako, nije lako, iako često izgleda teže nego što će biti kad krenete

a uostalom imaš i jednu olakotnu okolnost, danas ti je to sve puno lakše objasniti nego nekad, bar su danas zatvori puni bliskim nam osobama