Hrabro srce, kako i kaže tvoj nadimak na forumu, stvarno to jesi i podržavam tvoju odluku da budeš podrška svom suprugu u dobru i u zlu.
Ne obaziri se što kažu drugi, važna je obitelj, o čemu se svi ovdje, koji pišemo, slažemo.
Naravno, nije lako izdržati pritisak okoline, utjecaje, ogovaranja, odbacivanje dojučerašnjih prijatelja (koji sudeći po tome, to nikada nisu ni bili).
Dijete sve osjeća, ono ne može u potpunosti (verbalno) izraziti svoje osjećaje, ali ono u svojoj maloj duši zna da se događa nešto u svijetu odraslih, a dotiče se i nje, koja je još malena i nevina u cijeloj priči.

Istina oslobađa, ona je jedina važna, a vjerujem da ćeš ju ti, kao mama, najbolje znati izreći svojoj kćeri u trenutku kad budeš osjetila da je to u redu i da si spremna.

Svi ljudi zaslužuju ljubav, posebno oni koji uviđaju svoje greške i propuste i pokažu kajanje za počinjeno.
I tvoj suprug je čovjek, zar ne?