Imam dvoje djece u gradskom vrtiću - mala od 5 i mali od 3 godine. Budući da je započela malo oštrija zima, ujutro im preko lagae odjeće (štramplice, potkošulja, majica, donji dio trenirke) stavljam jednostruki skafander na cif naprijed. Djeca svaki dan (Bogu hvala) izlaze van i budu na zraku i sat vremena - pravi luksuz jer je u pitanju mali vrtić od 40ak djece u dvije grupe i veliko dvorište. Skafander mi se čini najsretnijim rješenjem jer je djeci toplo, kad se skinu u pregrijanom vrtiću nemaju termo hlače i sto odjevnih čuda koja ih sputavaju a ukoliko počne sniježiti, još su i nepromočivi.
Danas dakle pošaljem djecu tako u vrtić, i kad su se vratili, muž mi donio poruku da je teta mlađeg poručila da ne nosi skafander u vrtić.
Mala mi je još k tome živopisno ispričala kako nije mogla bracu obući i kako je braco sam ostao u vrtiću a svi su išli van.
Mislim, ...??? Provjerim ja to kod nećakinje koja je u istoj grupi s kćerkom, i ona mi još k tome kaže da zbog njih mali nije išao van i da je bio sam samcat (Teta, stvarno nam je bilo teško i nikak ga nismo mogle obući). Pretjerujem li kad kažem da mi to nije normalno? Dakle, jasno mi je da starija djeca pomažu mlađoj u odijevanju, ali ne bi li tete trebale odjenuti djecu u ovakvim situacijama? Ne znam što mi je gore, da je mali ostao sam i gledao druge dok se vani igraju (pod tim ''sam'' sumnjam da nije bio nitko s njim, to je vjerojatno dječja percepcija), ili da su se moje dvije curice od 5g osjećale krivim i odgovornim jer se to ''zbog njih'' dogodilo.
Što da radim? Ne volim sukobe, tete su inače ok (jedna manje, druga više), nisam od roditelja koji se javljaju osim u pohvali i poklonu i uvijek mi se čini da prigovor tetama ispaštaju djeca.
Kako je to sa skafanderima u vašim vrtićima? Jel to nešto uvriježeno pod normalno - ako jest uobičajeno, poštivat ću pravilo ali ako je to zato jer se tetama ne da oblačiti klince, onda bih ipak inzistirala na skafanderu jer mislim da im čuva zdravlje u svakom smislu.