The Feminist Breeder piše o nečem slično danas...
 |
|||
|
|
|||
The Feminist Breeder piše o nečem slično danas...
svaki put kad pročitam neš u sličnom tonu, dođe mi muka...Danci_Krmed prvotno napisa
ko da sve to sama proživljavam, opet i opet...
baš me boli ta nehumanost, ignorantnost, pokretna traka - štanc, štanc, next!!
Ja ne mogu a da ne napišem iako stvarno nema veze s porodima....Ovo koliko ste vi ogorčene prema med struci, toliko sam ja prema prosvjetarskoj. Ja mislim da su oni najveći uzroci trauma kod djece i odraslih ljudi. U prosvjeti radi toliko idiota, ljudi koji su puno sebe, babuskare kojima je psihologija i pedagogija potpuno strani pojam...fuj. Zapravo, kad malo bolje razmislim, svatko od nas može izdvojiti samo di kojeg dobrog prof koji mu je ostao u lijepom sjećanju. Bilo bi super napraviti dokumentarac na tu temu.
ja tu opće ne vidim, ne gledam tako
ne znam zašto bih bila ogorčena prema jednoj takvoj plemenitoj struci kao što je - spašavanje života, izlječenje, ozdravljenje...
i ne vidim kako iznošenje činjeničnih, nali nažalost loših, iskustava može biti ogorčenje prem medicinskoj struci
recimo, činjenično sam ogorčena prema onom predstavniku te struke koji je inzistirao da bez određene pripreme nema moje hospitalizacije
a, nimalo nisam ogorčena prema drugom predstavniku iste struke unutar iste bolnice koji je rekao da sve to nije uopće nužno potrebno..i, izmeđuostalog, omogućio nam vrlo zahvalan inducirani vag. porod (uslijed nake komplikacije)
eto
toliko o ogorčenju prema struci tj prema predstavnicima struke
Nitko ovdje nije ogorčen prema struci, nego prema izostanku struke tj. stručnog postupanja i humanog ophođenja u jako važnom i osjetljivom poslu. I ja sam iskusila pogrešne intervencije i njihove posljedice za mene i dijete tijekom prvog poroda. I dobila usmeno potvrdu liječničke pogreške i zaključak da sam trebala dobiti protuotrov na rutinski dan preparat. Nigdje ništa napismeno, niti je itko bio odgovoran. Ali meni se neda pisati o tome, mislim da je svrha mog lošeg iskustva zasad ostvarena time što su mi kasniji porodi bili super. Za neku opću svrhu još uvijek to u meni nije sazrijelo. Međutim, Trina, bezveze mi je da pričaš da je tebi to sve o.k. i da se podrazumijeva da treba biti bolno, a na zadnjem porodu si tražila epiduralnu. To nije dosljedno od tebe (a simpa si mi skroz inače kolko sam vidjela to malo što virnem na forum...).
ajajaj.. stvarno off topic
Ma izbriši, to je bila trenutna inspiracija-a poveznica s temom je: "Traume u životu".
Oči su mi pune suza.
Moj porod bio je sve osim zamišljenog. Nadala sam se stolčiću, bez dripa, bez epiduralne, bez ili sa minimalnim pucanjem međice, da ću bebu dobit odmah na prsa, da ćemo svi plakati od sreće u najljepšem trnutku našeg života.
Dobila sam - horor. Pukao mi je vodenjak, imala sam slabe trudove, tjerali su me da ležim u predrađaoni, jedva su mi dali loptu, odveli me u rađaonu "jer moraju to ipak požurit, zbog mene, bebe, i osoblja - već dugo traje" - voda pukla u 2h, u 5h zaprimljena, do 15h bila u predrađaoni, u 21h završila na carskom. Jer otvorena sam bila svega 2 CM nakon svega. U rađaoni sam gubila svijest, a trudila sam se bit prisebna.
Cijelo vrijemeu rađaoni BOJALA SAM SE. Za svoje dijete koje osjeća moju muku, jer trpali su mi drip još od predrađaone. Po njihovim riječima to je bila infuzija. MORALA sam potpisati dva papira, nisu mi dali da čitam niti pitam što potpisujem, kad sam ih pitala rekli su da je to za moje i bebino dobro.
Pregledi su bili grozni, prilikom jednog je voda šibnula van, prestrašila samse i povukla noge k sebi a doktor se izderao na mene, KAKO VI MISLITE RODITI?! JA TO MORAM NAPRAVITI ZBOG BEBE!! DOSTA VIŠE!! OPUSTITE SE!! Rekla sam mu.. "Doktore, oprostite, jako me boli pregled, nisam se namjerno odmaknula.."
Cijelo vrijeme sam plakala.
Cijelo vrijeme sam se bojala.
Osjećala sam se poniženo.
Želim imati još djece ali ne znam kako da prođem preko ove traume.
Nakon rođenja mojeg djeteta, nisu odmah uočili da ima malformaciju koja ga je umalo stajala života. Vidjela sam ga tek nakon tjedan dana u dječjoj bolnici. I tamo mi sestra nije dala da ga primim u ruke. Govorile su da dojenje nema smisla. Da je on već naučen na bocu. Ja sam im smetala.
A moje dijete je umalo umrlo od sepse. Jer nisu vidjeli da nije sve u redu s njime.
Ispričavao mi se ginekolog na viziti. "Oprostite gospođo što nismo odmah vidjeli".
Riječko rodilište je za mene kuća strave i užasa. Žao mi je. Očito sam naletila na krivu smjenu.
NYC uf, bilo je teško čitati tvoju priču. Baš mi je žao!
NYC, zbilja strašno
Je li dijete sada dobro?
NYC - ajme promaklo mi je do sad, evo: malo virualne utjehe od mene
babyblue - jel mogu pitat kad si bila to u vž-u?
Hvala na lijepim rijecima, a babyblue - tvoja poruka mi je dala novi pogled na situaciju - tesko da moze opet onako biti. Moja beba ce biti dobro, zahvalna sam sto je ziv.. Lijepo napreduje al cekaju ga dvije operacije. Bit ce dobro, mora biti
U rodilistu sam bila u sobi s jos jednom zenom teske sudbine. Spojili su nas jer nismo imale bebe uz nas. Nikakvu psiholosku potporu osim od jedne sestre nismo dobile. Ona nas je jednom obisla i pitala kako smo. Inace se znalo desit da nam ne dodju cijeli dan. Udje vizita i pita kako sam, ja kazem lose, a oni "A bit ce bolje, do vidjenja". Nisam ocekivala da ce me tjesit al bar ds su rekli nekom strucnom da nas obidje.. Osjecam da sam silovana psihicki i fizicki, ali izaci cu jaca - kao i sve zene koje su bile u slicnoj situaciji. Voljela bih vidjeti jednog dana ovaj dokumentarac.
Hvala svima na pomoći, pojavilo se tu još dosta tema koje bi se mogle obraditi. Na žalost nikako da nađemo pravog sugovornika, pa ako netko želi napraviti korak dalje i u kameru reći što se događalo neka se javi. Obećavam najveću moguću razinu etičnosti i garantiram autorizaciju na cijeli projekt. Što će reći da ništa neće ići van bez blagoslova osobe koju snimamo.
...svi junaci mukom zamukoše.
poslala sam ti pp
Moj je prvi porod bio svojevrsno nasilje u smislu da sam bila vezena ctgom, dripom, bez vode i hrane od 8-22 sata, dok sam u istoj bolnici (3 i pol godine kasnije) od 12-19 sati i ručala i pila i šetala do samog kraja poroda. Nakon prvog poroda nisam znala za bolje pa sam mislila da je valjda to tako trebalo biti, no sada znam da je bilo nepotrebno čak nehumano. Napominjem da su obje trudnoće bile uredne, nikakve komplikacije, niti hitnosti.
Gotov! Nisam ga još pogledala u komadu, ali smo u principu zadovoljni. Ako budem u mogućnosti stavim link. Hvala svima!
Trenutno se u Rodi nastojimo dodatno baviti pitanjem nasilja pri porodu (uskoro ćete moći naći više informacija na portalu i forumu) pa bismo molile da se još malo prisjetite svojih poroda i opišete nam svoja negativna iskustva ako ste ih imale. Dolaze u obzir primjeri nasilnog ponašanja, uvrede od strane osoblja, ponašanje koje nije primjereno prema odrasloj osobi (omalovažavanje, tepanje...) sve što vas je smetalo.
Usto, bilo bi nam od velike pomoći da opišete kako ste se pritom osjećale i kako je to dugoročno djelovalo na vas.
Naravno, nadamo se da je većina žena imala sretne porode i da će ružnih iskustava biti sve manje... Ako ne želite javno pisati o nekim traumama, bilo bi mi drago da se javite i na pp. Hvala!
neprimjeren, nehuman, i nasilan tretman se ne događa samo na porodu i ne bi ga vezala isključivo uz porod. mislim da bi bilo dobro proširiti temu i govoriti o samom načinu na koji se kod nas tretira trudnoća i žena prije poroda, tj. bilo bi zanimljivo čuti priče žena koje su zbog nestručnosti i nehumanosti doktora snosile ili su mogle snositi trajne posljedice još u samoj trudnoći.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom