Meni je i drip i rezanje međice (koja, evo, već godinu ipo dana još uvijek boli) bilo psihički podnošljivo više od drske i cinične primalje i doktora koji mi je krenuo prokidati vodenjak i ručno širiti u trenutku kad sam mislila da sam sama (zatvorenih očiju u boksu), bez "dobar dan", a kamoli da se predstavio i kazao što će raditi...užas. Inače, glavni liječnik koji mi je vodio porod je bio korektan, kulturan, kao i većina osoblja-osim ovo dvoje koje su valjda vukovi odgajali, a ne ljudi.