Tražim primjere bolničkog poroda kao nasilja nad ženama

[Teica]

Sjedim i čitam i boli me rez od epiziotomije.

Nakon 5 god.

Sestra me tjerala da sjedim ravno, cijelom stražnjicom na tvrdom stolcu dok hranim dijete.

"Ako ne možete tako stabilno sjediti, ne možete je dolaziti hraniti" - rekla mi je.

S dosta šavova (unutarnjih i vanjskih), dolazim iz dana u dan i usprkos boli, sjedim kako mi je naređeno.

Epilog:

mjesto reza (i šivanja) se zagnojilo, boli sve jače dok nije došlo do toga da jedva mogu stati na lijevu nogu.

Ja ne znam da je to posrijedi - samo znam da me jako boli.

Do WC-a hodam držeći se za zid, lijevo stopalo ne mogu skroz spustiti, oslanjam se samo na vrhove prstiju.

Piškim stojećki jer se ne mogu čučnuti.

Srećom, glavnoj sestri sam bila nekako simpatična i ugledavši me kako hodam, pitala je što mi je.

Rekla sam da ne znam što je točno posrijedi ali da me sve jače boli mjesto rezanja.

Uvela me u svoju sobu i rekla je da će mi malo očistiti ranu.

Kad sam legla i ona došla to pogledati, rekla je :"Ajme, tebi su konci urasli u meso i zagnojilo se!"

Izvadila je 2 konca a ja sam vrisnula od boli.

Rekla je da će mi odmah poslati doktora.

Tješila me jer su mi od boli i jada navrle suze...

Ubrzo je došao stariji doktor (nikad ga prije nisam vidjela), pogledao me i prepisao antibiotik.

Uz to je ustanovio da su mi crijeva puna pa da još i ona pritišću mjesto upale.

A bila su puna jer su mi zaboravili dati Dulcolax...

Na otpusnom pismu nigdje nije pisalo da je došlo do upale i da sam dobila antibiotsku terapiju...