Jučer su naši prvašići i drugašići bili na izletu u prirodi. Djeca su se vratila jako zadovoljna i bez primjedbi, ali ono što nas roditelje svaki puta neugodno iznenadi jest realan omjer cijene i onoga što djeca dobiju za tu cijenu. Recimo: ovaj izlet je koštao 130 kuna, a mi roditelji mogli smo utvrditi da je to uključivalo prijevoz autobusom (autobus ko iz filma Tko to tamo peva), jahanje svakog djeteta na konju, i ručak (ražnjići s pomfritesom). Nama roditeljima je rečena samo cijena i okvirno što će djeca raditi, ali ne i specifikacija troškova. Zar mi roditelji nemamo pravo znati točno koliko košta autobus, koliko ručak, koliko jahanje jer je za pretpostaviti da za tu zaradu netko mora platiti porez i da je barem školi izdan nekakav račun.
Zar nije normalno da roditelji dobiju račun za izlet koji plate i da na tom računu bude specificirano što je tim novcem točno kupljeno.
Ovo je takav lopovluk.![]()
Ja bih posebno molila učiteljice koje imaju iskustva da napišu koja je procedura organiziranja takvih izleta i što mogu roditelji učiniti, ako nisu zadovoljni usugom tih turističkih zajednica. Ja znam da učiteljice u većini slučajeva uopće ne mogu utjecati na organizaciju izleta, ali valjda možemo nešto mi roditelji.