prije sam se užasno živcirala oko tog jutarnjeg buđenja i spremanja, te zašto toliko traje, te zašto uvijek moram nešto ucjenjivat i derat se, te zašto one uvijek odugovlače, te zašto smo uvijek svi živčani, te zašto je uvijek sve u zadnji čas ... bla bla bla...

i onda mi se desio neki klik u glavi, pomakla sam buđenje 20 minuta ranije za sve. one nisu s tim puno izgubile od spavanja, a dobili smo tako čudnovato puno, valjda zato što imamo filing da možemo laganini bez žurbe. sad nam od buđenja do izlaska iz kuće treba 45-60 minuta (meni to uopće nije dugo, skroz mi je ok, onako da se lijepo svi razbudimo i svjesno krenemo u dan). u tom vremenu se cure same obuku, a ja obučem i premotam bebača i otuširam se. spremim nam doručak, pojedemo, popijemo čaj i kavu. pogledamo crtić. podojim bebača. napravim užinu za školu. cure biraju nekakve igračke i slično što nose sa sobom. na miru obučemo cipele i jakne. nahranimo i psa LOL. i svi smo dobre volje, i nitko nije živčan, i nema deranja, i nema odugovlačenja od strane djece. čak je i bebač super dobar.
nemam pojma, super su mi jutra od početka ove školske godine LOL