Kod nas u vrticu je dorucak 8:30-9:00 a djeca se dovode do 9, sto znaci da ako dodjemo nakon dorucka smo zakasnili. Dakle ako joj dam dorucak jos doma jest ce duplo jer ne propusta priliku. Tako da sam odlucila da doruckuje samo u vrticu.

Odjecu pripremim unaprijed. Cipele obicno bira, ali to jutro sam je 5x pitala koje hoce bez da mi je odgovorila, a beba je pocela plakati pa sam odlucila ubrzati oblacenje - sto je naravno rezultiralo jos sporijim oblacenjem (drama oko krivih cipela, skidanje, plakanje, tjesenje, oblacenje drugih = minimalno jos 5 minuta dulje spremanje).

Ako ujutro ne cendra zbog toga jer je budim onda se hoce maziti i igrati pa traje na kraju jos dulje da ustane. WC ponekad preskocimo kad tvrdi da joj nije sila, iako ne kuzim kako izdrzi 11 i vise sati... ali ok, izdrzi. Pranje zubi i umivanje mora biti prije oblacenja jer ako imalo smoci odjecu trazi da se presvuce. Najvise me u stvari nervira ta jutarnja higijena, spremna je 10 minuta stajati dok joj voda curi po rukama i na moje "umij se" odgovarati sa "sad cu" i opet nista

Jedino da probam to s jos ranijim ustajanjem i s crticem uz oblacenje - neko vrijeme je to palilo ali onda je cendrala za jos crtica i na kraju bi trajalo sve jos dulje, pa sam uvela pravilo da nema tv-a ujutro, a uostalom htjela sam da se sama oblaci, a sto je starija to se manje zeli oblaciti i trazi vise da ja radim sve umjesto nje.

Htjela bih da se ne nerviram, i kad je dobar dan i beba ne place onda nam i ide brze, ali kad se mali rasplace a ona nesto izvodi onda mislim da i ja malo izgubim zivce jer osjecam pritisak da izadjemo sto prije i da mali prestane plakati jer zaspi cim smo van kuce.