Mi se trudimo da se nikad ne prestane pricati o njenom posvojenju, tako da joj to bude dio svakodnevice i njenog identiteta. Npr, gledamo video koji smo snimali u domu pa joj kazem da su je tamo cuvale tete i da smo je tamo prvi put upoznali, cesto joj pricam kako sam se osjecala taj prvi dan, kako smo puno puta putovali njoj u posjetu i slicno. Pokusavam ta sjecanja drzati zivima. Takodjer iskoristim svaku trudnicu da joj kazem da je beba u busi i da ona nije bila u mojoj busi nego da je meni dosla kad je vec bila malo veca. Ne mogu si zamisliti nagli prijelaz, tipa da sad do odredjenog dana to ne spominjemo pa onda bum iz vedra neba, onda ne bih imala pojma kako zapoceti razgovor.