Zbog dojenja je nemoguć?

[emarink]

Dakle, u zadnje vrijeme čujem sve češće da je razlog ponašanja mog malca - dojenje.
E pa sad, koje je vaše mišljenje, pošto njega najviše uvažavam

Moj malac, 25 mjeseci, cicoljubac ovisnik prijavljen na istoimenoj temi, se doslovno povampiri kad sam s njim i postaje drugo dijete.
Svima drugima je divan, veseo, razigran, poslušan - u vrtiću, kad je s tatom ili ponekad s bakom.
No međutim, ja čim dođem u vrtić počinje drama, drama traje dok ne dođemo doma, jedva se skinemo on vrišti, urla, plače, sav se zacrveni. Onda cica, onda neće ništa jesti (recimo, da mene nema bio bi normalan i jeo bi kako treba).
Stalno se drži meni za nogu, hoće ciku i ništa me ne sluša. Stalno je cendrav i plačljiv i stalno bi cicao.

Pokušali smo se odviknuti, proživjeli tri dana agonije i onda sam pukla, nisam ga mogla više mučiti. Znam da nije dobro naglo prekidati ali kod njega ili sve ili ništa, ne može njemu ništa skrenuti pažnju ili zaokupiti ga kad naumi cicati.

Postaje toliko naporno, MM je lud zbog toga, čak mi je rekao da je bolje doma kad mene nema

Mali se uspavljuje na ciki, nekad to traje i sat vremena, pa me štipa, gura, lupa, nikako da se smiri. Onda ja zaprijetim da ću otići iz sobe pa se smiri. Grozne su mi te prijetnje ali šta drugo da napravim, stvarno me maltretira!

Stvarno se trudim i jednom i drugom posvetiti se dovoljno, ali nekad je mali toliko posesivan da se i kćer počela drugačije ponašati - ljubomorna je, i ona bi mamu..
Uglavnom, luda kuća! Ne znam šta da napravim?!

[pomikaki]

Ne znam što bih rekla. Moje je dijete isto na "produženom dojenju" i svatko tko je vidi čudi se kako je mirna i pristojna.
Djeca se razlikuju po karakterima, znam djecu koja doje i ne doje, u obe skupine ima "težih" i mirnijih.
Po meni, prestanak dojenja neće riješiti probleme, najbolje što možeš učiniti je da se zapitaš jesi li ti dovoljno jak autoritet svom djetetu.

Ako nisi, razmisli što možeš učiniti na tom polju.

O prestanku dojenja nije zabranjeno razmišljati, naravno ali vezano uz sasvim druge faktore - neki od njih bi mogli biti i štipanje i guranje i to što je tebi dosta dugotrajnog uspavljivanja; a vjerojatno imaš i razloge protiv, pa sama odvagni.
No dijete je sasvim veliko da mu se postave granice, pa i vezano uz dojenje. Ako ne možeš ili ne želiš dojiti baš tog trenutka, reci mu to odlučno. Nemoj osjećati krivnju ako zbog toga bude drame. Razgovaraj i s tm-om i objasni mu svoje odluke, neka ti bude podrška.
Normalno je da imate u kući drame s dvoje djece, imamo ih i mi s tim jednim "uzor-djetetom" , ali je najbitnije da tada roditelji reagiraju mirno i odlučno, a međusobne razmirice ostave za kasnije.

[zhabica]

moraš mu oštro postavit granicu, to je za njegovo dobro.

dijete je očito skužilo na koji način može manipulirat s tobom. mislim da nije problem u dojenju nego u tvom ponašanju prema njemu, pa se onda najviše manifestira kod dojenja, meni se čini da si preblaga i da on to koristi.

Onda ja zaprijetim da ću otići iz sobe pa se smiri. Grozne su mi te prijetnje ali šta drugo da napravim, stvarno me maltretira!

zašto ti je ovo grozno?

ja bi identično napravila, zašto? zato jer ne želim da me itko maltretira i vrišti i poteže i gnjavi i kad to ne želim onda ću otić i vrlo jasno bi to dala do znanja svom djetetu, mora se naučit da i drugi imaju svoje granice i da nije u redu nekoga gnjavit. on je dovoljno velik da kuži emocije i da vidi da tebi to ne paše, samo mu moraš pokazat i postait granicu.

kako ćeš to uradit? moraš sama nać neki svoj način koji će bit ok za vas dvoje.

kad bi zhabac imao tantrume ja bi ga pustila da se isplače, rekla bi mu da može plakat ali ne smije udarat i kad se smiri neka dođe da ga zagrlim, tako bi i bilo, kad bi me gnjavio ja bi mu oštro rekla da ne dozvoljavam da cendra, neka se smiri pa ćemo onda razgovarat, on bi na to plaka, cendra, ja bi se okrenula, radila neki svoj posa, ignorirala ga dok se ne bi smirio, vrlo brzo bi došao smiren.

kad bi cvilio i nerazumljivo govorio rekla bi mu da ga ne razumijem što govori, neka se smiri i lijepo mi objasni što želi jer ga ja želim čuti ali ga tako ne razumijem, pa bi se smirio.

kad bi bio nemiran pred spavanje, počeo potezat, gnjavit sa dojenjem, rekla bi mu da mi to smeta, da sam umorna i neka se smiri i zaspe jer ne mogu više to izdržat i izaći ću van, smirio bi se vrlo brzo.

objasni mu kako se ti osijećaš kad se on tako ponaša i što očekuješ od njega. budi jasna i dosljedna, on će vjerovatno i dalje neko vrijeme protestirat ali ako svaki put napraviš kako si rekla prestat će kad te shvati ozbiljno.

ja najprije krenem lijepim objašnjavanjem što hoću i kako, ali jasno, ako ne posluša promijenim ton u strog, a ako baš nikako neće onda viknem.

mi smo u nekom trenutku uveli i kaznu za ružno ponašanje, time out, baš otprilike u toj dobi, za ružno ponašanje odvela bi ga u sobu da se smiri i to bi upalilo uvijek, na spomen kazne već bi se smirio. ne kažem da to kod svake djece upali al eto kod nas je.

djetetu treba vodstvo i razumijevanje, ako si dosljedna i radiš ono što mu kažeš da ćeš napraviti onda bi stvari trebale bit ok. samo strpljenja, razumijevanja i dosljednosti i bit će ok.

[BusyBee]

Vjerujem da je problem u tvojim (nepostavljenim) granicama, a ne u dojenju.

Nemam neki pametan recept kako promijeniti sadasnje stanje, osim da treba puno strpljenja, mirnoce i razumnih ocekivanja (u smislu kad ce doci do promjene i uz koliko protesta). Vidi sama sa sobom sto ti smeta i sto ti najvise smeta i kreni uvoditi promjene, jednu po jednu (kad usvojijedno, onda ubacis novo). Npr. smeta ti da ti visi na nozi, jasno mu reci da ti to smeta i ponudi da te prati bez drzanja za tebe ili neka te ulovi za ruku, ili ga zaigraj necim u dnevnom dok ti obavis sto treba (presvlacenje, odlaganje stvari, rucak, stogod) - i vracaj ga u to ponasanje koje zelis, ako on zeli zadrzati stari obrazac navlacenja tebe za nogu. Nemoj ocekivati da te ne prati po kuci, vjerojatno je jos uvijek dovoljno frustriran vrticem i redovitoscu vrtica, da osjeca sigurnost dok te prati po kuci i tako "osigurava" da se neces ponovo nekamo maknuti.
Ako tebi vise ne odgovara da cice u neko vrijeme, nemoj mu dati da cica. Ako mu ne mozes skrenuti paznju nicim, cak ni mazenjem taj tren kad trazi cicu (nosi ga malo, stisni ga uz sebe, bilo sto sto ukljucuje tvoju fizicku blizinu), onda odvagni jos jednom je li mu mozda dojenje prevazno da mu ga ukidas.
Ne dozvoli mu da te stipa i gura - jednostavno reci da dojenje ide pod x uvjetom (nestipanja i nenatezanja). Uspavljivanje ne mora imati veze s dojenjem - moj se uspavljuje dodjenjem pa, kad ga stavim u krevet kad je zaista umoran, zaspi u roku od 5 minuta, a kad ga stavim spavati jer je vrijeme za spavanje, a on nije umoran, znam i ja nekad zaspati prije njega.

Vazno je da vidis koje ti stvari najvise smetaju i objavis kraj takvom ponasanju i pocnes usmjeravati dijete na prihvatljivo ponasanje.

[Zrina]

Ne mislim da je zbog dojenja nemoguć nego je to samo još jedan "ispušni" ventil za njegove frustracije. Moj je krenuo u vrtić u jesen i još se izgleda nije skroz pomirio sa sudbinom jer drama isto tako obično počinje čim prijeđemo doma preko praga. Mi smo dojit prestali (sa 2 godine) upravo iz ovih razloga koje i ti navodiš da ti smetaju kod dojenja jer je mene to doslovno izbacivalo iz takta. Sama moraš odlučiti što hoćeš i možeš tolerirati i po tome mu postaviti granice, ja bi rađe rekla smjernice.

[mikka]

i ja mislim da trebas promijeniti svoj stav.

meni je jako pasalo kad sam si osvijestila da ako ne zelim nesto raditi--ne moram. ako joj ne zelim dati da sisa, ne moram. znam da cu onda morati trpiti tantrum od pola sata, sat, sat i pol, ali bitnije mi je da se meni ne daje sisa i bok, ona se moze na glavu postaviti. u pocetku je tesko, jer su navikli da nas vrte kako im se sprdne, ali ako stvarno odlucis, brzo ce skuziti da nema vise. i kad stvarno odlucis, onda i odasiljes tu energiju, nisi zivcana nego postojano smirena, sto je jako bitno jer se i oni brze smire.

ako ti ne dajes vaznost tantrumima (ako ne mijenjas ponasanje bez obzira na njegovo ponasanje), onda ce oni i postati nevazni.

mogla bi recimo, kad te on krene doma maltretirat, otic sa kcerkicom van u setnju, na kavu/sladoled.. a pustis njega tati

[emarink]

Ukidanje dojenja je bila ideja MM. Tj. toliko smo bili izluđeni a i ništa nije jeo i sasvim slučajno smo vadili krv zbog nečeg drugog i skužili da je užasno slabokrvan. Dr. je pitala da li dovoljno jede? Zapravo, i nije jeo kako treba. Npr. vikendom ne bi jeo ništa osim cike. Nacicavanje cijeli dan i noć.
Kad smo ukidali dojenje, bio je toliko žalostan da sam treći dan popustila i drago mi je da jesam jer vidim koliko mu cika znači.

Što se tiče postavljanja granica, trudim se uvesti red ali mi ga bude žao staviti ga u kaznu, vikati na njega. Pokušam mu objasniti sve lijepo i polako, bez vikanja, gledam ga u oči ali on uporno po svom.
MM ne primjenjuje nikakve metode, zapravo je još lošiji autoritet od mene ali je njemu super.
Ja se recimo s njih dvoje ne mogu igrati, niti ništa raditi a da mi oni recimo pomažu. On uvijek nešto cendra, plaće, vuče me za majicu, vješa po meni, zadnjih par dana viče kikaaa (cika)... Strašno!!

Uglavnom, ciku ne ukidamo ali bit ću malo stroža pa ćemo vidjeti. Recimo, htjela sam uvesti pravilo da kad dođemo doma moramo svi skinuti jakne i cipele, obući šlape i oprati ruke. Onda možemo "razgovarati". To traje mjesec dana i svaki dan je traumatično. Onda, postoji pravilo da mali prvo mora ručati a onda cika. To uredno završava da mu na kraju dam ciku jer tek smo se vidjeli (došla s posla) a već je drama, mali plaće a onda i seka jer ju to normalno nervira. uh uh uh, jedva čekam da prođe ova faza, držite mi fige da ne prošvikam!

Hvala na svim savjetima, sve i jednog uvažavam, ma koliko okrutno istiniti bili

[vertex]

Ja bi ovo zhabicino malo ublažila, iako je načelno u pravu. Onda se to svede na ovo što je Busy napisala, lol.
Još bih dodala: s dvije godine je on možda već dovljno velik da razumije i prihvaća pravila, a možda je taman dovoljno velik da ih jako želi kršiti. Nadalje, nije dobro da te navlači i maltretira i tu ti moraš stalno iznova postavljati granice. Međutim, treba razmisliti i o tome da je lako moguće da se s tobom ponaša najgore jer si mu najbliža, i s tobom si da oduška. Opet, to nije razlog da dozvoliš maltretiranje, ali ako jest tako, onda to treba uzeti u obzir i prema tome se ravnati. To može značiti da će uvijek sve što mu se nakupi tokom dana čuvati za tebe i pred tebe "iskrcavati". Tu treba paziti da mu pružiš razumijevanje i razvijaš odnos u kojem ćeš mu biti od pomoći, ali će on istovremeno tebe poštovati - dakle, opet ga moraš učiti koje su tvoje granice i koji su dobri načini nošenja s emocijama, rješavanja problema i slično.

Takav je moj srednji sin - on sve odradi i proguta što treba, i zapravo se odlično postavlja i nosi sa svime što mu se događa. A zna se dogoditi da u trenutku kad mene ugleda, brizne u plač - jer napokon može. To jest klizav teren, i treba dobro paziti da takvo ponašanje ne otkliže u manipulaciju, ili da ga dijete ne koristi jer tako krpa neke druge rupe gdje roditelj propušta dati što je potrebno.

Pazi da ga dobro gledaš i vidiš i pružiš mu što mu treba, a onda mu mirne duše i laka srca ne daj da te gnjavi kako mu padne napamet.

Za primjer, moja M. je kao tvoj maleni, sad je napunila dvije. I ona pokušava bit posesivna kad je maženje u pitanju, ali tu je ne šljivimo. Kažem joj da je su i D. i A. moji, i može protestirat do sutra ako hoće, neće se nitko maknut iz maminog zagrljaja jer se njoj tako prohtjelo. S druge strane - to nije ukinulo takvo njeno ponašanje. I dalje uporno pokušava - jer je mala i uporna sama po sebi i već barem pola godine pokušava zabraniti da se braća maze s mamom .

Inače, mora da je čitala o terrible twos, jer čim je napunila dvije, postala je triput nerazumnija i krenula je s nekakvim tantrumčićima. Vidjet ćemo hoće li se to razmahati.

[vertex]

Ja sam imala (i imam opet s malom) pravilo da kad dođem doma, nekih pola sata sam njihova, a onda krenem po nekakvim zadacima. To im je puno značilo, ipak se načekaju cijeli dan dok vide roditelje.

[zhabica]

Ja bi ovo zhabicino malo ublažila, iako je načelno u pravu. Onda se to svede na ovo što je Busy napisala, lol.

da, možda sam zvučala oštro pričala sam o aspektu postavljanja granice, onom krajnjem gdje je potrebno pokazat čvrstoću.

kod nas bi često palilo da ja preventivno reagiram i preduhitrim neko ponašanje, npr. ako vidim da je grintav i nešto hoće i da bi to moglo završit bacanjem po podu spustila bi se k njemu na pod i grlila ga i tražila da mi lijepo objasni što želi, i prije nego bi krenuo sa nekim cendranjem, to bi često upalilo tako da je ove strogoće o kojoj pričam zapravo bilo vrlo malo, ali je ipak bilo, nismo potpuno bili lišenih takvih situacija. zapravo tih ekstremnih situacija bacanja po podu smo imali malo, kod nas je bilo nešto drugo problem.

slažem se s ovim što vertex kaže da ostaviš dio vremena za mazenje kad dođeš s posla, zhapcu je to isto bilo jako važno, odma bi tražio Tisu, tu bi znalo bit i ovog "otvaranja" o kojem vertex priča i plakanja, meni je to isto ok, prokomentirali bi skupa što se i kako dogodilo i kako se on osijeća, tj ja bi mu tumačila, i normalno mi je da će dijete prije mami plakat nego nekom drugom jer kod mame osijeća da će dobit zaštitu. al sve ima svoju granicu

što se tiče prekidanja dojenja, kod nas je to trajalo 3 mjeseca, prestao je sa 25mj., polako jednu po jednu stvar smo uvodili, naprije sam mu rekla da neće dojit kad smo negdje vani i dok mama priča sa drugim ljudima, onda smo uveli da neće dojit dok ne budemo išli spavat, pa ukinuli uspavljivanje na siki, tako da bi podojio i onda bi rekla da će sad ić spavat sa tatom ... malo po malo na kraju više nije ni pitao za siku i prestao je bez i jedne suze ali je trajalo, i naravno da je pokušavao dobit siku kad god je mogao, i ja bi procjenila jel to sad trenutak u kojem me zeza i može izdržat bez sike ili je stvarno potreba i napravit ću veći problem ako mu ne dam, to moraš sama procjenit, poznavajući svoje dijete.

[mikka]

Što se tiče postavljanja granica, trudim se uvesti red ali mi ga bude žao staviti ga u kaznu, vikati na njega. Pokušam mu objasniti sve lijepo i polako, bez vikanja, gledam ga u oči ali on uporno po svom.

ne moras ti ni vikat ni stavljat ga u kaznu, niti te on mora shvatiti. ti moras stvari posloziti da tebi bude ok. znaci moze cicanje, ali ne i nacicavanje. moze igra, ali ne i maltretiranje.. i sve tako. i ne moras ukidati dojenje, nego mu dati cicu kad to i tebi pase (ujutro, prije spavanja..)

on ce i dlje tebe pokusat navest da mu pleses oko malog prsta, ali ne daj se. sve je lakse kad si poslozis stvari u glavi. nis mu nece biti ako ga pustis da drami pol sata, sat, oko stvari koje nisu toliko bitne.

[zhabica]

htjela sam uvesti pravilo da kad dođemo doma moramo svi skinuti jakne i cipele, obući šlape i oprati ruke.

dolazite li svi u isto vrijeme kući?
ako jeste ja bi već na stubištu govorila: sad kad dođemo kući prvo idemo skinuti cipele i jakne i oprat ćemo rukice.
trazila bi od njega da potvrdi jel me cuo i kad bi dosli kuci pomogla bi mu da napravi kako sam rekla.

da pokušaš možda najprije izdvojit vrijeme za maženje pa nakon toga malo sike i onda ručak? da baš ne podoji sve nego samo malo da se smiri i onda pojede ručak?

sve sam to i sama prošla, ne u nekom dramatičnom razmjeru, ali je bilo takvih situacija o kojima pišeš i mogu te samo utješit da će proći, usmjeravaj ga i budi strpljiva.

dobar mi je ovaj mikkin savjet, odi prošetaj sa sekom dok mu tata da ručak

[mikka]

ja sam prosla u dramaticnom razmjeru

zhabs, nekad ovakve stvari ne pomazu. kad bi joj krenula na stubistu govoriti, pocela bi mi se tantrumirat na stubistu . a stubiste odzvanja, i taj njen iritantni ton je jos gori da ne pricam o susjedima, koji bi znali izac na haustor i u namjeri da mi pomognu napravili jos vece sranje. jer kad se njoj netko obrati dok je u tantrumu, to je ravno katastrofi (a znate i sami koliko ljudi ima potrebu trtljat neke gluposti djeci koja placu).

najbolje je, po mom iskustvu, sutiti tj. sto manje pricati i ignorirati. takva djeca trebaju cvrsto vodstvo, a to treba nauciti, ne rodimo se takvi. mislim ja tonu puta pogrijesim, ali sad napokon znam gdje grijesim. najgore je kad se ja emocionalno upletem u njen tantrum, pa se iznerviram i vicem ili sta vec. najbolje je kad sam postojano dobre volje i ponasam se ko da tantruma nema, ma kakav bio, a usput radim po svom. ne pokusavam joj skrenut paznju niti ista, pustam da se ispuca, a pitam ju samo ono sto trebam. za to vrijeme pricam sa starijim ko da se nis ne dogada. to je moj recept za uspjeh.

[enchi]

O da, upravo tako kako mikka kaže.

Moja je čak puno prije skužila moju ozbiljnost kada sam čučnula kraj nje i mirnom, malo dubljim tonom rekla npr. "Ok, sad je dosta toga i toga - ako nastaviš i dalje biti će to i to." I što je najvažnije, stvarno i provedi ono što kažeš. Nema kod nas puno upozoravanja što kod mase roditelja vidim.

Evo primjera od jučer: bili frendovi s curicom od 3,5 god na igri kod nas, mala nikako ne bi doma jer joj je super, oni su joj valjda 5 puta govorili "ajd još se možeš malo poigrati pa gotovo" i naravno dijete ne kuži granicu. Naravno, odveli su je na kraju kući na silu govoreći da će doći opet sutra ujutro (neće, naravno - jer obje idu u vrtić).
Ja bih rekla npr. - ok, još dva puta igranje te neke igre koju su smislile i doma. Ako ne kreneš nakon toga s oblačenjem (jer mi čekamo svi u hodniku) nema čitanja slikovnice prije spavanja. I tako bi stvarno i bilo. Ja držim do sebe i nitko, pa ni moje dijete me neće rastezati kako se sjeti. Na taj način štitim sebe ali i učim nju.

[mikka]

ma ja ne prijetim sankcijama za tantrum. ne kaznjavam zbog toga, samo znam da cu ju prisiliti da napravi sto treba. sto se tice odlaska doma, ako nece, pricekam jos malo i onda se ide, ja se oblacim i krecem. ili kompromis--mozes ostati jos malo ali onda necemo stici citati prije spavanja, znaci ne kazna, nego izbor. uostalom, jos uvijek sam fizicki jaca od nje, pa ju u krajnjem slucaju mogu odnijeti ako me bas ne slusa. dobro, to je malo teze sad kad nosim malu bebu, ali nekak se poslozis.

[zhabica]

najbolje je, po mom iskustvu, sutiti tj. sto manje pricati i ignorirati. takva djeca trebaju cvrsto vodstvo, a to treba nauciti, ne rodimo se takvi. mislim ja tonu puta pogrijesim, ali sad napokon znam gdje grijesim. najgore je kad se ja emocionalno upletem u njen tantrum, pa se iznerviram i vicem ili sta vec. najbolje je kad sam postojano dobre volje i ponasam se ko da tantruma nema, ma kakav bio, a usput radim po svom. ne pokusavam joj skrenut paznju niti ista, pustam da se ispuca, a pitam ju samo ono sto trebam. za to vrijeme pricam sa starijim ko da se nis ne dogada. to je moj recept za uspjeh.

slažem se skroz!

to je i kod nas palilo, to ignoriranje. doduše ja bi mu pred kraj ispuhivanja znala reć i da ću ga tješit i zagrlit kad se smiri. i ono što sam primjetila je da kad bi se tako nešto dogodilo uzrok je bio zapravo skroz banalan tipa da je pospan, umoran, gladan, žedan, da mu se piški, a ne bi mi znao reći što mu je. kad bi eliminirali razlog smirio bi se.

tako da je možda emarink i to dijelom ili barem ponekad razlog?

samo da se vratim na ovo govorenje na stubištu, to sam mislila na razgovor prije nego krene problematično ponašanje, jer bi kod nas to palilo. zapravo općenito su stvari dobro funkcionirale, tj. i dalje funkcioniraju, kad bi ja jasno postavila "pravila igre" prije nego problem nastane.

[mikka]

kuzim, kuzim, samo ti velim da bi kod nas spominjanje pravila igre nekad bilo okidac za tatrum. to sam rijesila tako da govorim nesto samo kad me pita, ili zapovijedam i ocekujem da me se slusa

[jelena.O]

nisam skroz pročitala , ali ću si dat truda, jer i moj je sad počel sa zezanjima, cicu ima ujutro okjo 10 ( pa spavanje), pa opet za spavanje oko 3 pa navečer oko spavanja oko 9, pa ponekad i cijelu noć, cijeli danm je s menom, ima 17 mjeseci, jučer počeo urlčat nakon kaj je zaspal, i ubacim ga u kimbač, i već se diže jer bi on opet cicu. Kod nas se cica vrti samo za spavanje, a jede abnormalne minimalne količine klope, uz to kaj je na mnogo tog alergičan.

[zmaj]

ne znam di je je uzrok vašeg problema

al znam da je mene moje par mj prije drugog rođ., izluđivalo bezbrojim sisanjem...
toliko da sam rekla - stop. ne želim više.

i nisam, premda me muž žicao da popustim koji put, al ja jednostavno nisam htjela. bilo mi je na vrh glave beskonačnog sisanja i amen.
nakon par dana djete se primirilo.

prvo djete se samo skinulo sa sise, a sisalo je duže neg drugo, sam je stvar bila u nekom normalnom tempu.

nije mi žao

[emarink]

dolazite li svi u isto vrijeme kući?

što je najgore ne, jer MM redovno dolazi puno kasnije

[rehab]

Samo ću kratko reći da sam sigurna da nije zbog dojenja. Ja svog ne dojim, pa on opet ima neke svoje šeme koje mene izluđuju. U zadnje vrijeme je to držanje za ruku. Ok, nije problem držati ga za ruku kada ga uspavljujem, ali kada ga nosim i on traži da mu stavim obje ruke u njegove... Pa to ni Chuck Norris ne bi izveo I slično. Kad postane neizdrživo jednostavno to presiječem, on malo zaplače ali se u minuti smiri i vrati na pravi kolosijek.

[BusyBee]

Ako ide u vrtic, zasto mora jesti s vama kad dodjete kuci? Mozda nije gladan.
Ja bih njegovo dramljenje oko cice za ruckom protumacila kao da mu zaista jako, jako treba to cicanje nakon vrtica. Nama je to bilo vrijeme kad se prilagodjavao dolasku kuci i obiteljskom ritmu. Npr. dogovoris se (ako ti nije problem da mu dajes cicu popodne) da, kad stignete kuci, skinete jakne i cipele i operete ruke i da se izvalite 5-10 minuta na krevet.. mali cica, cura se mazi s vama isto i kad zadovolji tu potrebu povezivanja s tobom, nastavljate ritmom koji ti pase.

[pomikaki]

To cicanje nakon posla i mojoj curi je bilo jako važno, ja sam pomalo uvodila to da moram prvo ja pojesti ručak (ona bi već ranije ručala s bakom).
Tako da sam je prvo puštala, dala bih cicu odmah a onda jela (s tim što me je ručak čekao gotov, pa sam si mogla to priuštiti), a kasnije kako je bila veća sam sve više inzistirala da prvo ja pojedem.
Hoću reći, ako je nekad preteško boriti se, nije kraj svijeta da popustiš. Biraj najbitnije bitke, a ostalo malo po malo. Ali ako je definivno nemoguće da bude po njegovoj volji, onda budi čvrsta.

[emarink]

Ako ide u vrtic, zasto mora jesti s vama kad dodjete kuci? Mozda nije gladan.

A ne znam, zato što mi curka iz vrtića dođe uvijek gladna. Mi dolazimo kući u 5, a oni ručaju oko 12-12,30. Kada dođe s nekim drugim onda sve fino pojede jer stvarno bude gladan. A kad je sa mnom onda se nacica i neće ništa jesti.

Ali jučer sam primjenila taktiku "ne puno". Dakle, prvo smo se malo pomazili, cikali a onda smo ručali. Ajmo reći da je bilo ok.
Poslije kad je nešto dramatizirao nisam obraćala pažnju. Curka je išla na gimnastiku, ja sam joj smireno spakirala torbu, obukla ju i sa smješkom ispratila. Kad sam to obavila išli smo se igrati i bio je jako dobar.

[BusyBee]

Super! Bas mi je drago da vec ide na bolje.

[koksy]

Ma nema ti to veze s cicom nego s tvojom dosljednoscu. A sad si vec mozda i u grcu jer znas da ce bit belaja i ustvari samo cekas kad ce pocet a on to osjeti. Moj mene nije gnjavio al je gnjavio tatu. Zasto? Jer ovaj nije znao postaviti granice. Bez obzira sto je on na terenu pa manje vidi malog granica mora biti. Ne mojih nego njegovih. Znaci ne mozes ocekivat da se dijete ponasa sa svakim isto, ono ispita granice kod svih. Npr. moj zna da nema slatkisa prije rucka i zna da ih nece dobit pa makar dubio na glavi ali kod bake ce uredno trazit i dobit, ako slucajno ne dobije drami dok ne dobije. Ona popusti, ja nebi.
Ti moras vidjeti sta je tvom djetetu bitno, ako m u je bitna ta cica nakon vrtica daj mu ju ali onda si uzmi za pravo da i tebi bude nesto bitno, npr. da rucate zajedno. On to ne moze znat ako mu ti ne kazes, obavjesti ga o svom planu prije, ponovi par puta. Nakon par dana neces morat toliko ponavljat.
I ono sto kod nas uvijek pali, nakon sto mu kazem sto od njega ocekujem zavrsim sa "moze?" Tako ima osjecaj da on odlucuje.
Ja sam strasno dosljedna i malac postuje moje granice ko sveto pismo. Treba bit diplomat, budi pametnija od njega. Npr. vrijeme je rucka a on gleda crtic. Ti kazes nek ugasi crtic i dode jesti. On ce, jasno, vikat neeecuuu! Ti onda pitas; hoces ti ugasit il cu ja? Dakle opet on donosi odluku. Ja to primjenjujem na sve oko cega znam da bi dramio i uvijek upali.
Sve je to jedan veliki izazov ali je i njima lakse kad imaju granice, zbunjuje ih kad se nesto jednom zabrani a drugi put ne.

[Cassiopea]

Drage moje, ja sam nova na forumu jer sam se htjela posavjetovati baš na ovu temu. Jos uvijek dojim svog dvogodišnjaka i to je na obostrano zadovoljstvo, bez većih problema. No, ono što me muči je spavanje. Naime, on odbija zaspati bez mene i bez dojenja. Mislim, zaspi, ali uz puno plakanja i dozivanja mama dođi i slično.Ne ostavljamo ga samog, nego muž bude s njim. Oni imaju super odnos i malecki jako voli svoga tatu., ali kad je spavanje u pitanju on želi svoju mamu. Meni se srce slama kad me tako zove i ne znam trebam li ga pustiti ili doći i sačekati još neko vrijeme sa uspavljivanjem bez dojenja.

[bijelko]

isto ko kod koksy, moj malac zna da kod mene postoje granice a kod tate ih nema, i debelo to koristi. napokon je MM shvatio greške (nadam se) i počeo ih je popravljati, sad ćemo vidjet.
mislim da nemate problem s dojenjem, samo s dosljednosti. sjeti se samo da sve što radiš ide za njegovo dobro.

[ovca_i_janjad]

moje su obje bile takve, malo lude, malo ja bez potrebe da stvari "poslažem" (ni dan danas mi ne ide, ali sam to naučila. radim u školi i morala sam savladati da se ništa ne samouspostavlja, da ako neću ja neće nitko)

ali moram naglasiti jednu stvar; kod mene još ponekad siše samo mlađa, ali kada dođem(o) kući iz tih raznorodnih kolektiva one su uvijek prvih pola sata izgubljene, svađalice, mrgudice, ... onda malo dođu k sebi, pa bude u redu. i važno je da se zajedno izvalimo na pod, kauč ili gdje već i samo se družimo bez plana i programa. pa poslije na obaveze

[pomikaki]

Drage moje, ja sam nova na forumu jer sam se htjela posavjetovati baš na ovu temu. Jos uvijek dojim svog dvogodišnjaka i to je na obostrano zadovoljstvo, bez većih problema. No, ono što me muči je spavanje. Naime, on odbija zaspati bez mene i bez dojenja. Mislim, zaspi, ali uz puno plakanja i dozivanja mama dođi i slično.Ne ostavljamo ga samog, nego muž bude s njim. Oni imaju super odnos i malecki jako voli svoga tatu., ali kad je spavanje u pitanju on želi svoju mamu. Meni se srce slama kad me tako zove i ne znam trebam li ga pustiti ili doći i sačekati još neko vrijeme sa uspavljivanjem bez dojenja.

meni je bilo lakše sama odraditi uspavljivanje.
I danas (4,5g) ona zaspi bez mene samo ako zna da me nema doma. Kad pošaljem mm-a s njom da je uspava jer želim nešto obaviti navečer, ubrzo ih čujem kako me oboje zovu iz spavaće
Ali ja sam sama tako odlučila, lakše mi je bilo leći uz nju svako večer i uspavati je na cici. Ti moraš odlučiti koja tebi opcija više odgovara - ako zbilja želiš da se počne uspavljivati sam, dovoljno je velik da se prije spavanja dogovorite - reci mu da će danas spavati s tatom jer ti moraš/hoćeš raditi nešto drugo. I onda u tome budi uporna (ne po svaku cijenu, da nastane baš drama ja bih došla, ali bih svaku večer bila sve upornija). Ako ti je to sve zajedno veći napor od dojenja za laku noć, zašto ne dojiti. Za dijete nema loših posljedica ako se uspavljuje dojeći, ali ima ako su roditelji nesigurni i nezadovoljni.