BusyBee prvotno napisa
Cure, ako prestanete razmisljati o (ne)spavanju i nosenju kao o necemu sto se nauci, bit ce vam lakse.
Samostalnost i spavanje dolaze sa sazrijevanjem i razvojem samoregulacije, kad je dijete za to spremno. Sasvim maloj djeci je potrebna jedino sigurnost majcine blizine ili blizine druge odrasle osobe koja brine o njima, ne treba im trening.
Djeca zele i trebaju nasu blizinu, zato se brzo smire i umirena su kad ih nosimo, kad su uz nas. (Cak i istrazivanja kazu da djeca placu 40% manje vremena ako su nosena dio dana) Pokreti koje radite dok ih nosite, opustaju njihovo tijelo i rijesavaju ga nakupljene negativne energije i frustracije i zato djeca brze/lakse zaspu kad ih nosite, ne zato jer su naucena, razmazena i bilo sto slicno.
Ona i placu iz razlicitih razloga, a ni jedan nije dovoljno dobar da ih pustimo same, bez utjehe nase blizine, koliko god to bilo nekad fizicki zahtjevno. Iz pustanja da se isplacu, naucit ce jedino da ne mogu racunati na roditelja da ih utjesi i ucini im trenutnu patnju lakse podnosljivom. Nema niceg dugotrajno dobrog u treningu osamostaljivanja sasvim male djece.