Čuj, u cijeloj priči operacija uopće NIJE najgore zlo - najgore je to što mozak s vremenom prestane prepoznavati signal slabijeg oka (to je isto i kod strabizma i kod ambliopije) i nastupi funkcionalno sljepilo na jedno oko.
Imaš vremena, ta granica je negdje oko desete godine, ali ako kreneš ranije, ranije se to može i ispraviti.
Nazovi u glavu bilo koju bolnicu gdje imaju dječju oftalmologiju i pitaj što misle o tome. Viđala sam u čekaonici tak male bebice koje su jedva same držale glavicu, a već su imale naočale. Mislim da je upravo to granica za naočale - da dijete samostalno drži glavu.
Što se strabizma tiče, operacija je ponekad jedino rješenje unatoč vježbama i svemu ostalom, ali to daje odlične rezultate: sin moje kolegice s posla operiran je dvaput - mislim u petoj i dvanaestoj godini i nema nikakvih posljedica, danas je bez naočala, a kao beba nosio ih je od šest mjeseci. Uredno vozi auto i nema nikakvih problema.
Uostalom, ja bih sva svoja pitanja postavila stručnjaku (što sam i učinila sa svojim djetetom).
Ako ti se ne čeka i ako ti nije žao para, većina tih liječnika dostupna je i privatno, određene dane popodne kod optičara, platiš pregled i mirna si - za to ti ne treba ni uputnica ni bilo što drugo. Ja sam upravo tako vodila svog mlađeg sina kad je krenuo u školu (iz straha, jer od nas četvoro u obitelji samo je on bez naočala). Dr. ga je pregledala, ustanovila minimalnu kratkovidnost koju nije trebalo korigirati i to je bilo to.