Popustljiv odgoj - mit ili stvarnost?

[cvijeta73]

http://www.jutarnji.hr/-do-trece-god...place-/989805/

zašto sam ovo stavila u pdf škola (moderatori nek premjeste slobodno ako ne paše)?
zato što vlada opće mišljenje da su mnogi današnji problemi u školi, a isto tako i u vrtićima, uzrokovani današnjim modernim odgojem, popustljivim roditeljima, knjigama o odgoju itd.
zato što nam to učitelji i odgajatelji vole ponovit i istaknut.

ovo istraživanje govori drugačije - u hrvatskoj djecu odgajaju tradicionalno.

od kud onda to često isticanje kako su nam djeca danas bez poštovanja prema autoritetima, vaka, naka, zato što ih odgajamo da im sve puštamo?

što vi mislite?

[Val]

pa ja ne znam više. isto sam zbunjena.

[Val]

greška u koracima...
htjela sam napisat da mi se čini kako su doma roditelji prilično strogi, čak i previše, ali na van su totalno drugačiji.
pri tome mislim da o njihovom djetetu ne smiješ reći ništa loše-od dobronamjernih savjeta, savjeta učitelja, odgajatelja...tu se postavljaju na zadnje noge pa se valjda stječe dojam da je u pitanju popustljivo roditeljstvo.

[čokolada]

Pa što tu ima čudno? Do treće mu godine slamaju prkos i puštaju da plače, a onda od 4. godine dijete preuzima palicu u svoje ruke.

[Peterlin]

Pa što tu ima čudno? Do treće mu godine slamaju prkos i puštaju da plače, a onda od 4. godine dijete preuzima palicu u svoje ruke.

Prestigla si me, baš sam mislila tako nešto napisati... To je tzv. bumerang odgoj i nije rijetkost u našoj sredini.

[Tomy]

Hmm...čitam ovaj članak i ne vjerujem...Na kakvom su to REPREZENTATIVNOM UZORKU radili istraživanje? Mene sigurno tu ne bi uzeli u obzir da sam se prijavila. Neću se praviti nešto ekstra pametna, svatko nek odgaja svoje dijete kako želi (ili nek ima svoje mišljenje o tome), no, svoje dijete ne odgajam kao "poslušno" u smislu da će kroz život ići ograničen, onako ko konj kad mu stave ono da ne vidi sa strane ni oko sebe, nego isključivo sluša zapovijedi i gleda u jednom smjeru, ali mu ni ne popuštam do tih granica da se poremeti odnos roditelj-dijete, da on bude taj koji nameće svoju volju, koji određuje što je ispravno, a što nije... Ovo o jačanju pluća neću ni komentirati, naslušala sam se i ja toga dovoljno, ali ono što me bode u oko jest da svaki 4. Hrvat statistički gledano smatra da je OPRAVDANO UDARITI DIJETE DA BI ZAPAMTILO ŠTO NE SMIJE ČINITI!!! odnosno 2/3 ih smatra da se djecu treba tući!!! A tek kad čitam ove komentare ispod tog članka dođe mi da se zapitam tko je tu lud?! Ili smo ja i osobe s kojima se družim pali s Marsa ili....ne znam... Doduše, poznajem i dotične osobe koje zaista svoju djecu odgajaju po principu da je batina izašla iz raja i koje ih svakodnevno psihički maltretiraju, no mislila sam da su to rijetki izuzeci, a ne stajalište -po ovom istraživanju-većine! Jesam se raspisala, al' baš me iznenadilo ovo...

Jedino u čemu bih se možda uklopila u uzorak je da mu ne dozvoljavam da ometa razgovor odraslih

[winnerica]

Ma ja sam zapravo zgrožena s rezultatima jer ispada ovako: smiješ u edukativne svrhe udarati dijete jer je batina iz raja izašla (tako kaže jedna mama u komentarima na Facebooku), a da nju tata isto u edukativne svrhe udari tom rajskom batinom (ili šakom) rekla bi ili da je pala na stubištu ili bi otišla u Sigurnu kuću! Koje licemjerje prema djeci, kakav je to odgoj!? Znači o.k. je ak otac izudara dijete, a ak npr. mamu drmne to nije!? U kojoj dobi to prestaje biti o.k., iza 18-te? Prestrašno!!!
A što se tiće neodgoja, toga je bilo uvijek! Uvijek je bilo roditelja koji su se istinski bavili djetetom i onih koji su puštali, tj. išli linijom manjeg otpora i popuštali, kupovali mu darove umjesto pažnje i tsl.

[BusyBee]

Ja vjerujem da djeca pozitivno reagiraju i postuju autenticni autoritet. Tj. autoritet onih odraslih ljudi koji to zasluzuju.
Vecina odraslih se tesko miri s novim sustavom u kojem autoritet i postovanje treba zaraditi. I mislim da je u tome veci problem i skola i vrtica i svih sustava nego je problem u roditeljima koji odbijaju bilo kakvu sugestiju i savjet koji im netko zeli pruziti i koji dodatno ruse autoritet npr. ucitelja, svojim ponasanjem (vjerujem da su takvi ipak u manjini, bar u mojoj sredini).

[pomikaki]

ovo istraživanje govori drugačije - u hrvatskoj djecu odgajaju tradicionalno.

od kud onda to često isticanje kako su nam djeca danas bez poštovanja prema autoritetima, vaka, naka, zato što ih odgajamo da im sve puštamo?

što vi mislite?

Pojam "permisivni odogoj" je za mene pojednostavljeno gledanje na problem.
Ja mislim da je problem u lošem spoju te tradicije po kojoj se dijete pokušava odgojiti spartanski, što se svodi na kritiku i odbijanje nježnosti, i promjena u društvu koje donose život pred televizijom i konzumerizam, što djeci donosi previše materijalnog i pomiče im sustav vrijednosti.
Čudno je zapravo kako ljudima ne padne na pamet da idu obrnuto: umjesto da djetetu kupe sto i jednu glupost svaki put kad prođu do dućana, da ih usreće razgovorom i zagrljajem.
Zapravo ispada da kroz kupovanje silnih slatkiša i igračaka za dijete usrećuju sebe, nadoknađuju na jednostavan način ono što im je možda nedostajalo u djetinjstvu. Šteta da se i sposobnost za ljubav ne može kupiti u supermarketu.

A kad dođe do problema, roditelji najčešće bježe vlastite od odgovornosti, ili krive i kažnjavaju dijete ili ne priznaju da problem uopće postoji. Onda ove koji ne priznaju problem nazivamo permisivnima i njihovu djecu smatramo razmaženima, mislimo da su dobila sve u životu i da su obijesna. No činjenica je da neke bitne (oku nevidljive) stvari ipak nisu dobila, i tu je ključ problema.

[Bubilo Bubich]

Znam za to istraživanje, i kako se provodilo, to je zbilja UNICEF napravio "pravo" istraživanje, na "pravom reprezentativnom uzorku", bla, bla, bla... Obratite pažnju na "uzorku od 600 odraslih osoba". Dakle, ispitanici nisu bili samo roditelji, nego opća populacija, svi od 18 do 118 godina, u svim dijelovima Hrvatske, u velikim gradovima, i malim selima, visokog i niskog obrazovanja.

Ljudi koji imaju meni slične stavove su moji prijatelji, ljudi s kojima sam studirala ili radim (ili ih čitam na Rodi ). Ali članovi moje šire obitelji ili susjedi su mi milion puta rekli "pusti ga da plače, jača pluća, neće on tebi naređivati što bi on, lupi ga po guzi" i sl.

Poznavajući socio-demografsku strukturu stanovništva RH, mene ništa u ovim rezultatima ne čudi. A nije me čudilo ni prvi put kad sam negdje prije već vidjela rezultate ovog istraživanja .

[Nena-Jabuka]

Istraživanja koja radi UNICEF su OK, no ne znam govori li to baš sve o tome što ljudi uistinu primjenjuju kod svoje djece. Jedno su priče za stolom ili kod roštilja, pametovanja drugima, naklapanja na forumima i davanje odgovora u anketama, a drugo je što ljudi zaista od toga primjenjuju u odgoju svoje djece.
Puno više govori ono što vidimo oko sebe, ponašanje djece u vrtiću, školi, ovo u anketama su samo stavovi, ljudi možda i misle da misle nešto, a u praksi provode sasvim nešto drugo.
Masu puta sam čula (i pročitala) kako ljudi pričaju bajke o odgoju, rekao bi čovjek da to kod njih doma sve cvjeta, savršenstvo, a upoznaš ih i skužiš djecu s kojom uopće nemaju pojma šta bi. Jadnim, slabašnim glasićem, bez autoriteta, reagiraju kad njihovo dijete odalami krvnički neko drugo dijete - nemoj, Marko, to nije lijepo. Onako, jedva prošapuću - to nije lijepo. A dijete nastavlja rasturati.
Onda ta mama kasnije prizna da, kad dođe doma, i takvo se ponašanje nastavi, izgubi živce i nalupa ga nemilice. Pa ga poslije toga ljubi i ispričava mu se. Doma poživčani pa ga izlupa, a u parku ko lavica, svi su drugi krivi osim njega.
Nemam pojma šta bi ona od svega toga odgovorila u anketi i kakav bismo mi dojam stekli.
Osobno mislim da se odgojne metode sasvim lijepo vide po ponašanju djece, priče roditelja su samo priče.

[MarijaP]

Ne kuzim zasto bi dijete moralo prekidati razgovir odraslih?

Ok, ja rijetko kad sastavim dvije recenice u komadu, ali imam 3 djece, a najstarijem je 3,5 god. Imaju svoje potrebe i ne mogu to ignorirati, ali cesto od njih trazim da me puste da zavrsim recenicu. I mislim da je to nesto pozitivno, a ne negativno.
Ne bjesnim kad me prekidaju, ne urlam i ne tucem, samo zamolim da pricekaju.

A ovo ostalo, ah, ako dijete slamas, naucit ce lomiti. Prvo tebe, a onda i ljude oko sebe. Tako to biva.

[Bubilo Bubich]

Slažem se Nena, da će neki roditelji pričati jedno, a raditi drugo. I da je pitanje što netko kaže u anketi, a što stvarno radi.

A ono što sam htjela reći je da je ovo istraživanje rađeno da se vide stavovi javnosti (ne isključivo roditelja), i da je u tih 600 bila i baba Manda od 73.g iz Mrduše donje, i Filip, 18.g. koji je tek upisao fax i uopće ne razmišlja o djeci, a kamoli o njihovom odgoju. U Hrvatskoj 33% ljudi ima preko 60 godina, 40% ih živi na selu, ... da ne nabrajam sad demografiju po obrazovanju i sl. (i da ne ispadne da vrijeđam i sl.).
Ne znam sad koji je bio omjer roditelja maloljetne djece u tih 600, ali ovo je presjek stavova onog što se zove "javno mnijenje" - ljudi s kojima su oni koji odgajaju djecu okruženi. Sori što pilam, profesionalna deformacija .

Vjerujem (ili se barem nadam) da bi rezultati bili barem malo drugačiji da je istraživanje provedeno na uzorku samo roditelja maloljetne djece.

Nastavite o odgoju .

[pomikaki]

Ne kuzim zasto bi dijete moralo prekidati razgovir odraslih?

Pa ja recimo pokušavam u kući uvesti pravilo da dijete ne prekida odrasle ali ni da odrasli prekidaju dijete.
Pogotovo kad smo kod svekija imam osjećaj da svi govore u jedan glas, svako svoje - takva su obitelj, pričljiva
Ali dijete je tu ravnopravno, a ne građanin drugoga reda. Za svakog bi trebalo vrijediti jednako pravilo - onaj tko je prvi počeo govoriti neka kaže do kraja, osim ako izbije požali ili nešto slično.

[boobamara]

I ja se apsolutno nikako ne slažem sa metodama "slamanja" da bi se ojačalo niti plakanja za dobrobit pluća!!!
Moram priznati da mi dosta smetaju takvi nazori prema djeci, a posredno i općenito prema durigma i zapravo mislim da su upravo oni i posljedica takvih "vojničkih" disciplina, primjera rangiranja i nepoštovanja u obitelji te skrivanje iza one "šiba je iz raja" a da nitko ni ne pomisli o tumačenju šibe i što je u prijevodu "šiba" zapravo tada trebala značiti, ali dobro...
Da ne tupim dalje (iako je i mene podosta uzrujalo kad mi je deda pokazao članak ovaj vikend "aha, vidiš kako treba s djecom, čvrsto i pokazati im, aha" ), najžalosnije je da anketa vjerujem zaista i odražava stav općenito naše populacije s kojom smo okruženi i da bi možda trebalo i tu djelovati da se malo posvijesti i informira naš puk jer zato nam je kako je obzirom da nas vode i u državi i po firmama većinom ljudi proizašli iz ovakvih odgoja...

Možda bi roda mogla u rodilištu dijeliti i zasebni kratki priručnik o "prve tri" i pristupu općenito...

Jerbo evo sada samo za primjer, znam curku koja je već u rodilištu dobila 'uputu' da djeci ne treba popuštati od prvog dana, da ih treba pusititi da plaču jer "satrat će oni nju, a ne ona njih" sa malo suza....

[MarijaP]

Pa ja recimo pokušavam u kući uvesti pravilo da dijete ne prekida odrasle ali ni da odrasli prekidaju dijete.
Pogotovo kad smo kod svekija imam osjećaj da svi govore u jedan glas, svako svoje - takva su obitelj, pričljiva
Ali dijete je tu ravnopravno, a ne građanin drugoga reda. Za svakog bi trebalo vrijediti jednako pravilo - onaj tko je prvi počeo govoriti neka kaže do kraja, osim ako izbije požali ili nešto slično.

Normalno, ali pitanje sam shvatila drugacije. Kao da djecu treba pustiti da prekidaju kad god i kako god zele.
S time se ne slazem.
I mislim da je najlakse djete nauciti sta znaci cekati na red da nesto kaze bas kroz to postivanje djeteta dok prica. Saslusati ga do kraja.

[pomikaki]

Normalno, ali pitanje sam shvatila drugacije. Kao da djecu treba pustiti da prekidaju kad god i kako god zele.

Pa tko bi pametan mislio da je korisno provoditi takav odgoj Vidiš kako odmah idemo u ekstreme. A ne padne ti na pamet dobro staro pravlio "šuti dok stariji govore".
Kao da kod nas postoji neki mit o roditeljima koji djecu tretiraju kao male bogove... i njih se krivi za sva zla svijeta.
A ja mislim da je baš obrnuto - problematična djeca su ona koja su nečeg dobila premalo, a ne previše.
Odnosno, možda neka od te djece (ali nikako ne sva) imaju previše materijalnog, ali nije to ključno, ključno je da pri tome nisu dobili ono nematerijalno - ali to se teže primijeti.

[pomikaki]

Bubilo, vjerojatno imaš pravo, i ja sam imala drugačije stavove o odgoju prije nego sam rodila. Odnosno nisam imala nekog posebnog stava. Tko zna što bih pisala u anketi da su me pitali tada.
Opet, to je okolina koja nas oblikuje, nije da se svi mladi roditelji kad dobiju dijete odu informirati, čitati knjige, razmišljati o odgoju (tko zna kako bih ja odgajala da to nisam radila).
Mislim da manji dio roditelja čini odmak od onoga što ih okolina i starije generacije uče.

[anchie76]

Ukratko, ispunjene su im sve želje a ne sve potrebe

[boobamara]

Baš zato osobno smatram da bi trebalo neku kampanju pokrenuti, pa barem i malo doprijeti u svijest mladih roditelja i malo-pomalo pokušati ublažiti utjecaje "takve tradicionalno oštrije" okoline..
Ništa preko noći jasno, ali treba od nekud krenuti jer nije djecu imati samo tak', treba biti odgovoran u odgoju i pomisliti barem ponekad da podižemo ljude koji mogu svojoj okolini uljepšati ili pak poprilično zagorčati živote...
Ja spremna i volontirati i pomoći kako god mogu svaki takav pokušaj!

[krumpiric]

bravo, bb, to je to, autoritet treba ZARADITI, poštovanje treba ZARADITI,

to je u svakom slučaju problem, što su ljudi shvatili da se sada oko svega TREBA potruditi, da nisi ničiji bog.

[MarijaP]

Pomi, otkako sam prestala ici u goste s tatom, nisam vidjela "suti dok stariji govore" pristup.

I mislim da tradicionalni odgoj postoji samo na papiru jer se i za to treba potruditi.

A niti "on je tako nadaren" ne srecem toliko cesto.

Mislim da je BB dobro procijenila da su na anketu dobrim dijelom odgovarali ljudi koji sudavno imali ili jos nemaju malu djecu.

[Bubilo Bubich]

Nisam procijenila, znam točno što je, i tko sve i koliko njih čini "reprezentativni uzorak građana" .

[sandra23]

Ja mislim da ljudi jako puno lažu kako tu na forumu tako i općenito.Čemu zavaravanje,stanje je svakako gore.

[Audrey]

bravo, bb, to je to, autoritet treba ZARADITI, poštovanje treba ZARADITI,

Ne bih se u potpunosti s time složila. Uzmimo primjer tek pristigle mlade profesorice u školi, koja pokušava izbaciti sa sata učenika koji pravi nered, a on to ne želi poslušati jer mu, eto, ona nije osoba od autoriteta. Je li ona kriva što se na svom prvom poslu u prvih odrađenih par sati nije nametnula kao autoritet, ili se ovdje možda ipak radi o razmaženom derištu?!

[Peterlin]

Zapravo, ja sam zaključila da je vrlo teško steći neko iskustvo na relativno malom uzorku (mi imamo u prosjeku dvoje djece ili čak manje, rijetki poneko više) ali svi su vrlo glasni kad treba roditeljima prodavati pamet kako odgajati svoje dijete.

Zato mi bude muka od ovakvih anketa koje su najčešće točan zbroj bezveznih podataka. Korisnije bi bilo ljude usmjeravati KAKO da izgrade taj autoritet, iako to je jako fluidna stvar - ovisi o djetetu koliko i o roditelju, pa o okolini (nitko nije otok) i tako dalje. Ja sa dva sina u istim ili vrlo sličnim uvjetima imam potpuno drugačije iskustvo. Jedan je izuzetno lako odgojivo dijete, drugi nije... Da sam imala samo jedno dijete (bez obzira na karakter) vjerojatno bih mislila da su sva djeca takva i pitala se kako to da drugi ljudi imaju drugačije iskustvo...

[BusyBee]

koja pokušava izbaciti sa sata učenika koji pravi nered

A sta ja znam. Meni je izbacivanje sa sata nesto sto si ni jedan profesor ne bi smio dozvoliti. I sigurno tako nece steci autoritet.
Zao mi je mlade profesorice koja ne zna kako drugacije izaci na kraj s bezobraznim, razmazenim ucenikom, ali ne vjerujem da je rjesenje izbacivanje sa sata.

Isto tako mislim da bi mladim profesoricama/profesorima trebalo dodijeliti nekog starijeg mentora koji bi s njima ulazio u razred neko vrijeme (pretpostavljam da se radi o srednjoj skoli), upravo zbog tih "nitko mi nista ne moze" klinaca.

[casa]

Mislim da je osnovni problem odgoja i u obitelji i u školi da se shvaća kao jednosmjeran proces, a ne dvosmjeran. Ono mene je moj prvi sin odgojio kao i ja njega, jednako kao i moj prvi profesorski posao. I bez i sa ovim istraživanjem ja sam duboko uvjerena da je ovo era popustljivog odgoja u kojem neki roditelji iz nemoći udaraju a drugi puštaju. I ne vidim bitnu razliku, oba pristupa zapravo samo potpuno izokreću početnu poziciju roditelja. I ne mislim da ljudi tako čini jer su glupi, neobrazovani, žive na selu... Potomci su nam sad na prvom mjestu, ono u smislu da se njihovim uspjesima hvalimo, da radimo kako bismo im ostavili jednog dana barem 15 metara kvadratnih, a na zadnjem u vremenskom smislu, imamo vremena za odvođenje u glazbenu, na trening, za posao, za zubara, za televiziju. Uglavnom, često živimo uz i za svoju djecu, a malo živimo s njima. To i nije lako promijeniti, i mislim da sve knjige selfhelpa na ovom svijetu ne mogu mnogo pomoći.

[Zdenka2]

Ne bih se u potpunosti s time složila. Uzmimo primjer tek pristigle mlade profesorice u školi, koja pokušava izbaciti sa sata učenika koji pravi nered, a on to ne želi poslušati jer mu, eto, ona nije osoba od autoriteta. Je li ona kriva što se na svom prvom poslu u prvih odrađenih par sati nije nametnula kao autoritet, ili se ovdje možda ipak radi o razmaženom derištu?!

Takva profesorica nije kriva, jer se iskustvo stječe s vremenom, ali je činjenica da nema autoritet. On se ne postiže kažnjavanjem, pa tako ni izbacivanjem djece iz razreda. I nije svako dijete koje je nemirno na satu razmaženo derište. Ponekad to itekako ima veze s nedostatkom autoriteta učitelja, kao i nedostatka njihove stručne kompetencije. Imala sam prilike razgovarati s jednom takvom mladom učiteljicom koja se žalila na ponašanje jednog takvog "neodgojenog" djeteta, da bi odjednom okrenula priču i počela hvaliti ponašanje tog djeteta i njegovu osobnost. Pitala sam je li se dijete promijenilo, a ona je odgovorila (rijetka iskrenost u školi): Ne, ja sam se promijenila.

[cvijeta73]

ja sam duboko uvjerena da je ovo era popustljivog odgoja u kojem neki roditelji iz nemoći udaraju a drugi puštaju. I ne vidim bitnu razliku, oba pristupa zapravo samo potpuno izokreću početnu poziciju roditelja. I ne mislim da ljudi tako čini jer su glupi, neobrazovani, žive na selu... Potomci su nam sad na prvom mjestu, ono u smislu da se njihovim uspjesima hvalimo, da radimo kako bismo im ostavili jednog dana barem 15 metara kvadratnih, a na zadnjem u vremenskom smislu, imamo vremena za odvođenje u glazbenu, na trening, za posao, za zubara, za televiziju. Uglavnom, često živimo uz i za svoju djecu, a malo živimo s njima. To i nije lako promijeniti, i mislim da sve knjige selfhelpa na ovom svijetu ne mogu mnogo pomoći.

još da mi je otkriti što to znači, ta rečenica koju stalno slušamo...

al u stvari znam. ja sam u stvari uvjerena da iza svih ovih priča stoji samo onaj sindrom - današnje generacije ne valjaju. današnja djeca ne valjaju. današnji mladi ne valjaju.
ni današnji roditelji ne valjaju.
i, onda se u svakom razdoblju (a ta rečenica se ponavlja u svim razdobljima, od nove ere na ovamo ) krivi za to ono što je trenutno in. rokenrol, popustljivi odgoj, nedostatak vremena za djecu itd.
a djeca su uvijek ista.
i roditelji su uvijek isti.
i vrijeme je više-manje - isto. većina nas radi 8-satno vrijeme kao i generacije prije nas.
postoje oni koji odgajaju djecu. i oni koji ne odgajaju. koji ih vole. a postoje nažalost i oni koji ih ne vole. princip je isti. sve su ostalo nijanse. nijanse koje mogu i nas i našu djecu učiniti sretnijima i zadovoljnijima.

[Tomy]

još da mi je otkriti što to znači, ta rečenica koju stalno slušamo...

al u stvari znam. ja sam u stvari uvjerena da iza svih ovih priča stoji samo onaj sindrom - današnje generacije ne valjaju. današnja djeca ne valjaju. današnji mladi ne valjaju.
ni današnji roditelji ne valjaju.
i, onda se u svakom razdoblju (a ta rečenica se ponavlja u svim razdobljima, od nove ere na ovamo ) krivi za to ono što je trenutno in. rokenrol, popustljivi odgoj, nedostatak vremena za djecu itd.
a djeca su uvijek ista.
i roditelji su uvijek isti.
i vrijeme je više-manje - isto. većina nas radi 8-satno vrijeme kao i generacije prije nas.
postoje oni koji odgajaju djecu. i oni koji ne odgajaju. koji ih vole. a postoje nažalost i oni koji ih ne vole. princip je isti. sve su ostalo nijanse. nijanse koje mogu i nas i našu djecu učiniti sretnijima i zadovoljnijima.

Prekrasno rečeno, potpisujem u potpunosti

[Zdenka2]

A ne, stvari se mijenjaju, ništa ne stoji, nigdje, pa ni u obitelji. Stalna na tom svijetu samo mijena jest.

[Milina]

Neznam, ja zahtjevam disciplinu ali počnem od sebe, kada odrasli pričaju djeca treba da šute, ali isto tako ako mi dijete nešto govori ne dopuštam da odrasao čovjek upada i prekida..... nije se 1X dogodilo, ne udaram ih jer ne volim to, ali imaju kazne, kut, sjediti na stolici, nositi rukavice 30 min.,spremanje, čišćenje, ovisno o onome što učine....
npr. Mali se iznervira i udara bracu dobije kut, pa onda ako pljuje, ili baca igračke, pustim ga i mora da sve to počisti.... naravno taj dan ne može da gleda crtiće.....
Ako im u školi ne daju takve kazne nauće ih da u školi za loše ponašanje ne dobe kaznu pa onda "što" .... treba ih poslati u kut, u magareču klupu, itd..... a kada su nepristojni dam im 30 min da čitaju "BONTON" ..... To je moja metoda, i rezultata imam, ali svatko ima svoje metode.... ja neznam dali su moje ispravne.... ali pale... a djeca su opet uvjek samo djeca i imaju svoje ispade, strahove,nervozu... i mislim da je važno to poštovati.

[sis]

U svemu napisanom ima pomalo istine-istina nije jednoznačna, i kako je Peterlin napisala, svi mi komentiramo iz perspektive nereprezentativnog uzorka.

Moj prvi posao je bio u osnovnoj školi koju sam i sama pohađala-nastavnici meni poznati. Bila sam valjda petnaestak godina mlađa od slijedeće kolegice. Pokušavala sam se ponašati u skladu s mojom slikom OŠ, učenike sam uspoređivala sa samom sobom u njihovim godinama. Bila sam iznenađena "novim generacijama". Puno sam razgovarala s kolegicama (prednost poznavanja sredine), čudila se promjenama pojedinih metoda od "moga doba" i stvari su ubrzo došle na svoje mjesto.
Što se tiče učenika i njihovog ponašanja- zaključili smo da su svi oni vrlo slični svojim roditeljima (od kojih smo mnoge poznavali) osim što su skladu s današnjim vremenom nešto slobodniji. Bilo bi tu još nekih činjenica i okolnosti, ali tema o današnjem vremenu iz ove ili one perspektive je prožvakana već nebrojeno puta.

Doduše, od tad je prošlo dosta vremena, stekla sam iskustvo, mijenjala poslove, postala roditelj... okolnosti odrastanja djece su se promijenile. Djeca su izložena sadržajima koje ne mogu normalno apsorbirati- bilo da je riječ o globalnoj ili lokalnoj situaciji...zato vidim ljepotu djetinjstva kakvo su mi pružili roditelji ne opterećujući me onim što nije za djecu i težim tome da se ni moja djeca ne opterećuju.

[NetkoMiOteoNick]

još da mi je otkriti što to znači, ta rečenica koju stalno slušamo...

al u stvari znam. ja sam u stvari uvjerena da iza svih ovih priča stoji samo onaj sindrom - današnje generacije ne valjaju. današnja djeca ne valjaju. današnji mladi ne valjaju.
ni današnji roditelji ne valjaju.
i, onda se u svakom razdoblju (a ta rečenica se ponavlja u svim razdobljima, od nove ere na ovamo ) krivi za to ono što je trenutno in. rokenrol, popustljivi odgoj, nedostatak vremena za djecu itd.
a djeca su uvijek ista.
i roditelji su uvijek isti.
i vrijeme je više-manje - isto. većina nas radi 8-satno vrijeme kao i generacije prije nas.
postoje oni koji odgajaju djecu. i oni koji ne odgajaju. koji ih vole. a postoje nažalost i oni koji ih ne vole. princip je isti. sve su ostalo nijanse. nijanse koje mogu i nas i našu djecu učiniti sretnijima i zadovoljnijima.

To sam i ja mislila.

Međutim, prema američkim profesorima iz '50-ih godina prošlog stoljeća, najveći problemi u školama bili su: trčanje po hodnicima, ljepljenje žvaka po klupama, (dalje se ne sjećam, ali u tom stilu).
20 ili 30 god kasnije naveli su: maloljetničke trudnoće, oružje i tsl.

To sam pročitala u knjizi g. Covey-a, pa ako laže on, lažem i ja.

[cvijeta73]

ne znam za ameriku, al ovo dvoje mi se ne čini kao problem naše djece.
trudnoće i porodi su ionako u opadanju, a prisutan je i trend smanjenja poroda žena ispod 20 godina, i onih od 15-19 godina, baš sam išla malo vidjeti. od 2008. godine, taj broj je u opadanju. broj prekida trudnoće se isto višestruko smanjio u zadnjih 20 godina, isto i broj prekida trudnoće maloljetnica. do 14 godina, sve su to sporadični slučajevi (npr u 2009. godini 9 poroda i 6 prekida trudnoće).
za oružje - ne znam. bilo bi zanimljivo vidjeti i to, nekako mi se čini da se radi isto o sporadičnim slučajevima.

mislim da smo mi, naročito u osnovnim školama, još uvijek na trčanju po hodnicima i ljepljenju žvaka po klupama

[sis]

Treba uzeti u obzir da je u Americi baratanje oružjem prilično dostupno odraslima, a onda i djeci. Ali je primjer dobar kao ilustracija. U nas su se neke druge stvari promijenile.

Cvijeta, ne bih se složila da je sve isto, mijenjaju se odrasli, pa posljedično i djeca. Mijenjaju se metode odgoja, poželjni svjetonazori, opće vrijednosti. Mijenja se kurikulum, ciljevi, odnos društva prema pojedincu, institucijama...

Ma Gjivo Gundulić je napisao istinu.

[Moover]

Svaki drugi Hrvat smatra da je važno na vrijeme slomiti dječji prkos i tvrdoglavost jer se drvo svija dok je mlado,
62 posto ih je uvjereno da djeca ne smiju ometati razgovor odraslih,
40 posto ne vjeruje da djetetu treba najaviti da će mu se dogoditi nešto neugodno jer će mu biti lakše ako to ne zna,
a svaki peti tvrdi da je dobro pustiti dojenče da dugo plače jer tako jača pluća!

Ajmo gledat pozitivno:

Pola građana RH NE smatra da je važno na vrijeme slomiti dječji prkos i tvrdoglavost jer se drvo svija dok je mlado,
2 od 5 građanina RH uči djecu da smiju ometati razgovor odraslih (WTF, ovo ne kužim, kakvo ometanje?!?)
3 od 5 građanina RH vjeruje da djetetu treba najaviti da će mu se dogoditi nešto neugodno,
4 od 5 građanina RH tvrdi da NIJE dobro pustiti dojenče da dugo plače jer tako jača pluća.

Meni se ovo čini kao jako dobra statistika, ako uzmemo u obzir da se ipak radi o građanima RH...

[ina33]

Ajmo gledat pozitivno:

Pola građana RH NE smatra da je važno na vrijeme slomiti dječji prkos i tvrdoglavost jer se drvo svija dok je mlado,
2 od 5 građanina RH uči djecu da smiju ometati razgovor odraslih (WTF, ovo ne kužim, kakvo ometanje?!?)
3 od 5 građanina RH vjeruje da djetetu treba najaviti da će mu se dogoditi nešto neugodno,
4 od 5 građanina RH tvrdi da NIJE dobro pustiti dojenče da dugo plače jer tako jača pluća.

Meni se ovo čini kao jako dobra statistika, ako uzmemo u obzir da se ipak radi o građanima RH...

E, i ja se tu slažem s Mooverom. To jest, tekst mi je malo "Roda-perspektivast" jer to ne znam drugačije objasnit, znači, pisan je ono ajme... zašto uopće i jedan postotak to misli ((?

A ipak pola do većina misli da to nije dobro. A naslov je - u Hrvatskoj se tradicionalno odgaja....

Konkretno, ako se sjećate rasprave na temu knjige "Zašto nam djeca postaju nasilnici" upravo ovaj, sada očito prevladavajući stav, koji je ovdje uzet kao kontrolno pitanje "soft odgoja", odnosno "normalnost" njega je indikator njegove teze da uistinu počinje prevladavat permisivan odgoj - ovaj stav da bi svi trebali prekinut razgovor da bi čuli dijete.

I slažem se sa zdenkom - nije sve isto. Radili su 8 sati, ali od 7-15. Popodneva su bili doma. Tekst pjesme D.Parton "Working 9-17" je zvučao šokantno... kao što je sad i u nekim vrtićima šokantno... ako treba dežurstvo iza 17. A treba sve više... I fakat ljudi jesu bitno manje vremena s djecom.

[NetkoMiOteoNick]

Cvijeto, ne mislim da su kod nas problem trudnoće i oružje.
Poanta je bila da je u 20 (ili 30 god - ne sjećam se točno) došlo do bitnih promjena.

Nekako mi se nameće zaključak da se i kod nas mijenja - nešto. Da nije isto kao prije 30 god.

[pomikaki]

Ajmo gledat pozitivno:

Pola građana RH NE smatra da je važno na vrijeme slomiti dječji prkos i tvrdoglavost jer se drvo svija dok je mlado,
2 od 5 građanina RH uči djecu da smiju ometati razgovor odraslih (WTF, ovo ne kužim, kakvo ometanje?!?)
3 od 5 građanina RH vjeruje da djetetu treba najaviti da će mu se dogoditi nešto neugodno,
4 od 5 građanina RH tvrdi da NIJE dobro pustiti dojenče da dugo plače jer tako jača pluća.

Meni se ovo čini kao jako dobra statistika, ako uzmemo u obzir da se ipak radi o građanima RH...

možda, ako nije bilo srednje opcije (ne znam / nisam siguran), a vjerujem da su je dozvolili. Odnosno, ovdje rezultati nisu u potpunosti prikazani, i naravno, radi se o statistici.

još da mi je otkriti što to znači, ta rečenica koju stalno slušamo...

al u stvari znam. ja sam u stvari uvjerena da iza svih ovih priča stoji samo onaj sindrom - današnje generacije ne valjaju. današnja djeca ne valjaju. današnji mladi ne valjaju.
ni današnji roditelji ne valjaju.
i, onda se u svakom razdoblju (a ta rečenica se ponavlja u svim razdobljima, od nove ere na ovamo ) krivi za to ono što je trenutno in. rokenrol, popustljivi odgoj, nedostatak vremena za djecu itd.
a djeca su uvijek ista.
i roditelji su uvijek isti.
i vrijeme je više-manje - isto. većina nas radi 8-satno vrijeme kao i generacije prije nas.
postoje oni koji odgajaju djecu. i oni koji ne odgajaju. koji ih vole. a postoje nažalost i oni koji ih ne vole. princip je isti. sve su ostalo nijanse. nijanse koje mogu i nas i našu djecu učiniti sretnijima i zadovoljnijima.

Meni se čini da je ljude u prirodi život sam po sebi odgajao.
Odnosno, roditelji i djeca imali su samo jednu brigu, kako preživjeti, i jedini način je bio međusobno pomaganje i život u što čvršćoj zajednici. Sve ostalo je bilo sasvim sporedno.
Danas je tu puno više komponenti - zapravo ne danas, nego već dosta dugo - meni su jako zanimljivi oni citati od pred par tisuća godinica o tadašnjoj mladeži (evo ih ovdje uz prigodnu kršćansku misao )

Imam osjećaj da se nestankom tih čvrstih zajednica ljudi sve više osjećaju ugroženi kao pojedinci, djeca osjećaju pritisak roditelja kojem najčešće ne vide opravdanog razloga, roditelji strah od vlastite a još više od tuđe djece. No nitko ne ide u dubinu problema, svi gledamo vrlo površno.

Ne želim reći da problem ne postoji, ali je previše kompleksan da bi se izrazio kroz post na forumu, a još manje kroz te dvije riječi, popustljiv odgoj. Mislim da su ljudi u primarnim zajednicama svoju djecu odgajali popustljivije nego danas, a da ipak nisu imali problema s maloljetničkom delikvnecijom. Ali nisam sigurna hoće li itko razumjeti što želim reći.

Nadam se samo da mi nećete staviti u usta poziv da se vratimo korjenima i da živimo kao spiljski ljudi, naravno, to je nemoguće sve kad bi to i htjeli. U paketu s tom nesigurnošću u svoju djecu i bližnjega svoga dobili smo druge sigurnosti i zadovoljstva, od čvrstih nastambi do lcd ekrana, umjetnost, znanost itd. I sad što je tu je, da bi se borili s tom elementarnom nesigurnošću i strahom koje svi imamo zakopane duboko u sebi, moramo ih prvo biti svjesni i razumjeti njihove uzroke.

[pomikaki]

upravo ovaj, sada očito prevladavajući stav, koji je ovdje uzet kao kontrolno pitanje "soft odgoja", odnosno "normalnost" njega je indikator njegove teze da uistinu počinje prevladavat permisivan odgoj - ovaj stav da bi svi trebali prekinut razgovor da bi čuli dijete.

Mislim da to nitko nije rekao.
Za mene je reakcija na ovo pitanje, odnosno ovakva interpretacija - ako netko ne misli da dijete ne bi smjelo prekidati starije, automatski znači da misli kako bi djeci moralo uvijek dozvoliti da prekidaju starije - indikator straha.
Zašto je odgovor uvijek jedan od ekstrema?
Zašto čovjeku ne bi palo na pamet da bi se jednako trebalo saslušati i dijete i odraslog čovjeka?

MarijaP gore kaže da već dugo nije vidjela "šuti dok stariji govore" pristup.
Ja se slažem da se danas to ne govori na glas, ali ipak mislim da mnogi ljudi imaju odnos prema djetetu koje nešto pokušava reći kao prema dosadnoj mušici.
Naravno, djeca vole prekidati ljude u razgovoru da bi skrenuli pažnju na sebe i to će svakom bar ponekad biti naporno, tradicionalan odgovor bio je "šuti dok stariji govore", danas se to niti ne kaže, nego se gleda preko glave djeteta i razgovara dalje. Koliko smo toga nesvjesni, govori i reakcija "zar bi djeca uvijek morala imati prvu riječ?"

[Tomy]

Naravno da stvari nisu crno-bijele, dapače, osobno smatram da su pretežito neke sive nijanse u igri, ne treba sve shvaćati predoslovno i preekstremno...
Napisala sam negdje prije da ja svom djetetu ne dozvoljavam da ometa razgovor odraslih, ako je već nazočno i stojim iza toga, pa ako je to po definiciji "šuti dok stariji pričaju" pristup, neka je, iako kako Pomikaki kaže, to danas nitko tako ne imenuje. To NE ZNAČI da mi dijete mora bespogovorno šutjeti dok mi odrasli pričamo jel', ali ometanje s isključivom namjerom skretanja pažnje na sebe ne dozvoljavam. Da se razumijemo, govorim o osmogodišnjaku (kod male djece ovo ne dolazi u obzir), dakle, djetetu koje je zasad jedinac i koje je još JAAAKO vezano uz mamu i koje ima tu potrebu, bolje rečeno, naviku, biti uvijek i svugdje u prvom planu i ne zamjeram mu to, ali da ga upozorim da to nije baš lijepo i da pričeka da barem misao dovršimo, upozorim...