Citiraj Moover prvotno napisa Vidi poruku
Ajmo gledat pozitivno:

Pola građana RH NE smatra da je važno na vrijeme slomiti dječji prkos i tvrdoglavost jer se drvo svija dok je mlado,
2 od 5 građanina RH uči djecu da smiju ometati razgovor odraslih (WTF, ovo ne kužim, kakvo ometanje?!?)
3 od 5 građanina RH vjeruje da djetetu treba najaviti da će mu se dogoditi nešto neugodno,
4 od 5 građanina RH tvrdi da NIJE dobro pustiti dojenče da dugo plače jer tako jača pluća.

Meni se ovo čini kao jako dobra statistika, ako uzmemo u obzir da se ipak radi o građanima RH...
možda, ako nije bilo srednje opcije (ne znam / nisam siguran), a vjerujem da su je dozvolili. Odnosno, ovdje rezultati nisu u potpunosti prikazani, i naravno, radi se o statistici.

Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
još da mi je otkriti što to znači, ta rečenica koju stalno slušamo...

al u stvari znam. ja sam u stvari uvjerena da iza svih ovih priča stoji samo onaj sindrom - današnje generacije ne valjaju. današnja djeca ne valjaju. današnji mladi ne valjaju.
ni današnji roditelji ne valjaju.
i, onda se u svakom razdoblju (a ta rečenica se ponavlja u svim razdobljima, od nove ere na ovamo ) krivi za to ono što je trenutno in. rokenrol, popustljivi odgoj, nedostatak vremena za djecu itd.
a djeca su uvijek ista.
i roditelji su uvijek isti.
i vrijeme je više-manje - isto. većina nas radi 8-satno vrijeme kao i generacije prije nas.
postoje oni koji odgajaju djecu. i oni koji ne odgajaju. koji ih vole. a postoje nažalost i oni koji ih ne vole. princip je isti. sve su ostalo nijanse. nijanse koje mogu i nas i našu djecu učiniti sretnijima i zadovoljnijima.
Meni se čini da je ljude u prirodi život sam po sebi odgajao.
Odnosno, roditelji i djeca imali su samo jednu brigu, kako preživjeti, i jedini način je bio međusobno pomaganje i život u što čvršćoj zajednici. Sve ostalo je bilo sasvim sporedno.
Danas je tu puno više komponenti - zapravo ne danas, nego već dosta dugo - meni su jako zanimljivi oni citati od pred par tisuća godinica o tadašnjoj mladeži (evo ih ovdje uz prigodnu kršćansku misao )

Imam osjećaj da se nestankom tih čvrstih zajednica ljudi sve više osjećaju ugroženi kao pojedinci, djeca osjećaju pritisak roditelja kojem najčešće ne vide opravdanog razloga, roditelji strah od vlastite a još više od tuđe djece. No nitko ne ide u dubinu problema, svi gledamo vrlo površno.

Ne želim reći da problem ne postoji, ali je previše kompleksan da bi se izrazio kroz post na forumu, a još manje kroz te dvije riječi, popustljiv odgoj. Mislim da su ljudi u primarnim zajednicama svoju djecu odgajali popustljivije nego danas, a da ipak nisu imali problema s maloljetničkom delikvnecijom. Ali nisam sigurna hoće li itko razumjeti što želim reći.

Nadam se samo da mi nećete staviti u usta poziv da se vratimo korjenima i da živimo kao spiljski ljudi, naravno, to je nemoguće sve kad bi to i htjeli. U paketu s tom nesigurnošću u svoju djecu i bližnjega svoga dobili smo druge sigurnosti i zadovoljstva, od čvrstih nastambi do lcd ekrana, umjetnost, znanost itd. I sad što je tu je, da bi se borili s tom elementarnom nesigurnošću i strahom koje svi imamo zakopane duboko u sebi, moramo ih prvo biti svjesni i razumjeti njihove uzroke.