Pokazuje rezultate 1 do 36 od 36

Tema: Uska zdjelica i ogroman strah

  1. #1
    Ribi

    Početno Uska zdjelica i ogroman strah

    Liječnik kod kojeg sam kontrolirala trudnoću mi je rekao da imam usku zdjelicu i da je realno da ću morati na carski rez.
    Sad sam u 36. tjednu, trudnoću kontroliram u bolnici i oni kažu da mi do zadnjeg trenutka ne mogu reći imam li ili nemam usku zdjelicu, da ćemo to tek vidjeti...
    Jako sam zbunjena i jakoooo uplašena. U početku trudnoće htjela sam prirodan porod, spremala se i fizički i psihički za to, no nakon te priče o uskoj zdjelici ( a ja stvarno jesam mala i vrlo, vrlo uska i sitna) hvata me panika od vaginalnog poroda.

    Pitanje:
    Kad se i kako mjeri zdjelica?
    Kako da se smirim, evo i ovo pišem u četiri ujutro, ne mogu spavati... jako se bojim.
    Molim vas pomozite!

  2. #2
    Audrey avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,023

    Početno

    Bez panike, sad ti najmanje treba da se živciraš. Problem (a možda će se pokazati da to uopće nije problem) je uočen, i bit će svi na oprezu.
    Kako se određuje uska zdjelica.. ha, ne znam, meni kroz cijelu trudnoću niti jedan doktor na svim mojim pregledima nije niti spomenuo da bih mogla imati usku zdjelicu, a glavna sestra mi je nakon poroda rekla da se to vidi iz aviona :shock: ! Možda i griješim, ali imaš još 4 tjedna do poroda, mislim da ti se još stignu kosti nešto 'raširiti'. Ali, za način poroda ti je bitna i veličina bebe, tj. veličina njene glavice, tako da će te prije termina još vjerojatno slati na UZV da izmjere bebu. Velika glava + uska zdjelica = vjerojatni carski.
    Ako ti beba nije prevelika, moguće da će te pustiti da pokušaš roditi vaginalno, a ako porod ne bude išao glatko stignu te poroditi carski (nemoj se sad zamarati time što ako ovo, što ako ono, komplikacije su moguće i u idealnim trudnoćama, ti vjeruj sebi, vjeruj liječnicima, vjeruj Bogu da će baš tvoj porod proći u najboljem redu, vjeruj da će tvoja beba biti savršena ).

    Uživaj u ostatku trudnoće i brz i lagan porod ti želim!

  3. #3
    Jeluška avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Mali Pariz
    Postovi
    538

    Početno

    Najbitnije je da su oni već sad uočili usku zdijelicu i otvorili mogućnost carskog ako ne bude išlo prirodno. Moj ginekolog je cijelu trudnoću govorio da sam jako uska i ne zna kako će beba proći i sve je ostalo na tome. O porodu ti ne moram ni pričat. Nakon 14 sati hitan carski.
    Zaključak: Na vrijeme je uočena uska zdjelice i imat će to naumu. Budi bez brige!
    pozdrav i uživaj!

  4. #4
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    Ja sam jaaako skeptična prema dijagnozi preuske zdjelice, jer se jako puno griješi u uzv procjenama veličine bebine glave (a to je ono što je bitno-odnos veličine glavice u odnosu na zdjelicu) i zato što imam neke frendice koje izgledaju kao da uopće nemaju bokova, prave mršavice, a rodile su najnormalnije vaginalno.
    marta kojoj upravo danas čestitarimo na trećem djetetu je zbilja stvarno uskih bokova i sitna (barem bila prije trudnoće ), svo 3 je rodila vaginalno, drugo na zadak, a svo troje su bili veliki dečki, s velikim opsegom glave, Vid koji se rodio jutros je preko 4 kg.

    Ligamenti zdjelice se pred kraj trudnoće jako olabave i tako pripremaju zdjelicu za porod, tako da i uska zdjelica zbog labavosti ligamenata može biti sasvim dovoljno velika da beba kroz nju prođe.
    A na koncu, uvijek postoji mogućnost da se ode na carski ako za to baš ima potrebe, ali puno je bolje za bebu da se pričeka da porod spontano krene.

  5. #5
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    Još jedna stvar.
    Kad se ne bi forsirao ležeći položaj u izgonu, sigurna sam da bi bilo i puno manje carskih rezova, uostalom to i istraživanja potvđuju.
    Kad je žena u nekom uspravnijem položaju (čučanje, stajanje, klečanje ili sve 49, zdjelica se može i do 30% više otvoriti nego u ležanju.
    Jako puno intervencija se može izbjeći samim time da se dozvoli ženi da bira položaj koji njoj odgovara i da ju se ne ometa dok rađa.

  6. #6
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    klečanje ili sve 49=klečanje na sve 4

  7. #7
    pcelica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    752

    Početno

    Evo još jedne s preuskom zdjelicom :/
    Ja sam isto mala i sitna, ali meni na žalost moj doktor nikada nije obratio pažnju na to. Bolje da znaš, meni carski nikada nije bio izbor, ali sada, da mogu vratiti vrijeme tražila bih ga odmah. Mi smo još imali sreće, Nika je imala hipoksiju II stupnja, ali srećom bez nekih velikih posljedica.
    Ribi, ne želim te plašiti, ali carski je ništa u usporedbi sa zdravljem djeteta.
    Ja držim fige da porod prođe normalno i da se zdjelica proširi

  8. #8

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Postovi
    3,026

    Početno

    Meni je isto bila dijagnosticirana uska zdjelica. Iako je porod bio u 36om tjednu i bebica mala, ipak mi je preporučen carski rez. Meni se srećom dogodilo to da dok sam čekala carski (sekcija zakazana za 17.30) puknuo mi vodenjak, počeli pravilni trudovi, napravljene mi sve pripreme za porod, ja se brzo otvarala....Tako da sam po procjeni babice bila spremna za vaginalni porod i rodila vaginalno isto u 17.30 ....
    Žao mi je samo što je vjerojatno puno žena rodilo carskim zbog uske zdjelice a da je porod počeo kao meni, rodile bi vaginalno....

  9. #9
    ms. ivy avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    12,890

    Početno

    nisam ni ja baš široka ali sam se očito podosta proširila (i to zadnji mjesec) jer 5 mjeseci nisam mogla zakopčati hlače.

    dakle postoji mogućnost da sve prođe bez problema.

  10. #10
    berlinka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    534

    Početno

    Citiraj mamma Juanita prvotno napisa
    imam neke frendice koje izgledaju kao da uopće nemaju bokova, prave mršavice, a rodile su najnormalnije vaginalno.
    Ja sam jedna takva
    Bojala sam se da je i moja zdjelica preuska i na to sam upozorila ginića u bolnici. On me samo pitao koliko sam visoka što je glupost jer je moja dosta niža frendica cijela šira od mene i sama visina ništa ne govori. No, on je rekao kako se to ne može znati dok porod ne krene... Inače, bebica se nije spuštala do samog kraja, već sam bila poptpuno otvorena, a ona je još uvijek bila gore. Ja sam sumnjala da je to zbog premale zdjelice. No, nakon poroda shvatila sam da sam podcijenila svoju zdjelicu jer sam bez problema i čak i bez epiziotomije rodila svoju veliku curku - 4050! :D
    I babice su komentirale, "vidi je kolka je, a kolku je bebu rodila!"

  11. #11
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,959

    Početno

    Ribi, nemoj se bojati. Sve će biti ok. Nemoj si stvarati unaprijed traumu.

    kad ćeš ići na pregled u bolnicu, iskreno porazgovaraj sa doktorom u bolnici. Ako te to umiruje, pokušaj vidjeti da li tvoj doktor može nekako "pomoći" pri porodu (da on dođe ili da te preprouči nekom doktoru u bolnici)?
    U svakom slučaju, nemoj umirati od straha, jer će sve biti ok. Ako tvoj mužić može neka ide s tobom. Biti će ti velika podrška.

    I okupiraj si misli nečim drugim, a ne ovim strahom.

    Puno sreće i uživaj malo u ovih 2-4 tjedna prije poroda!

  12. #12
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    Citiraj mamma san prvotno napisa
    Ako te to umiruje, pokušaj vidjeti da li tvoj doktor može nekako "pomoći" pri porodu (da on dođe ili da te preprouči nekom doktoru u bolnici)?
    Ja bih ti radije preporučila da se povežeš s nekom babicom koja je sklona prirodnom porodu, jer će ti prije ona pomoći- recimo da ti masira međicu ako treba i potiče da zauzmeš neki drugi položaj umjesto ležećeg.
    U svakom slučaju, ne brini, to te može samo zakočit.
    Ionako su ti i u bolnici rekli da je sve do poroda rano za definitivnu procjenu.
    Probaj uživati u ostatku trudnoće.

  13. #13

    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    1,332

    Početno

    ribi, nije ni carski kraj svijeta! i ja sam se počela bojati vaginalnog poroda pred kraj trudnoće jer je procjena bila 4500gr, velika bebina glava i ista dijagnoza kao kod tebe - disproporcija veličine djeteta i zdjelice iako sam visoka 179cm! pa kad sam pitala doktore što će sa mnom rekli su da nikome nije u interesu da bilo što forsiraju. i tako stigao Rok na carski i sve bilo za 5 :D !

  14. #14
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,599

    Početno

    Postoji metoda ultrazvučnog mjerenja širine zdjelice (ne znam točno kako se zove) koja se kod nas uopće ne koristi. Prema ovim odokativnim procjenama sam i ja jako skeptična. Također znam hrpu izrazito sitnih, mršavih i u bokovima uskih žena koje su rodile vaginalno bez ikakvih problema, jedna čak i na zadak.
    S druge strane, sestrična mog muža, visoka i izrazito krupna žena je na porodu bila u trudovima i slabo se otvarala xy sati, da bi u neko doba liječnici posumnjali na usku zdjelicu i hitno joj mjerili tom nekom metodom (žena živi u Njemačkoj), a nakon konstatacije da zbilja ima jako usku zdjelicu porodili su je na carski.
    Ja sam po tome zaključila da "vanjski" gabariti nemaju puno veze sa unutarnjim, a kamoli da se na osnovu njih postavljaju dijagnoze.

  15. #15
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,511

    Početno

    ja sam isto tako sumnjicava prema tim odokativnim procjenama. meni je to isto rekao moj prvi ginekolog u becu. tako odokativno. (pa sam ga promjenila , doduse ne zbog toga, ali to je bila jos jedna kap.)

    mislim ja sam tanka i visoka, ali nosim broj 38 (ne 30), dakle normalni zenski broj. pa mi nije bilo jasno kao on to tako odokativno. pogotovo ako postoje nekakve metode mjerenja, koje mi se doduse cine samo u nekim situacijama smislene.
    i rodila sam normalno (pri cemu sad ne mislim da je carski nenormalno ).

    mislim da je vaznije to kako mama ju kaze odnos glavice i zdjelice.
    ali kao prvo mislim da je najvaznije se smiriti i malo podrobnije raspitati (mozda kod druge doktorice/ra).

  16. #16

    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,805

    Početno

    Vanjski i unutarnji gabariti nemaju puno veze. Može se iz oblika stražnjice (gore šira nego dolje) procijeniti da li žena ima rahitičnu zdjelicu, one su užeg promjera.
    No uvijek postoji faktor namješanja glavice, ako ide licem umjesto tjemenom treba joj veći promjer i porod je obično duži i bolniji, epiziotomija ili pucanje vrlo vjerojatno.

  17. #17

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    1,984

    Početno

    ak je moja susjeda rodila troje djece vaginalno ,a ima 36 kg i širinu bokova kao moj G.od dvije godine,onda valjda mogu svi.
    možete si samo zamisliti kako ona izgleda.nogice ko dva štapića,a guzu kao di ni nema.

    doktor joj je u prvoj trudnoći preporučio carski,ali je ona rodila takvom brzinom za nevjerovat.drugi i treći porod u roku od sat vremena od prvog truda,a prosjek kilaže bebe oko tri kg.

  18. #18
    buby avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,873

    Početno

    drž se Ribi
    misli pozitivno
    carski se radi kada ima indikacija za to, nije smak svijeta, a nekima je to bilo i bolje (rekle su da ne znaju kako bi na vaginalnom)
    prirodno je da osjećaš strah, ali neka ti bude umjeren (jedna zdrava doza)

    ja isto iščekujem, moguć je carski, ne brijem puno, čitam o iskustvima, o medicin. saznanjima tako da ne idem ko "telac", da znam što mogu učiniti sama, što mogu očekivati i sl.

    vele mi da više ne smijem čitati

    ja ipak čitam i smireno čekam kada će doći novi štrumf

    imam sling za njega, a i sekica ga čeka - rekla je da bi voljela da se on rodi prije njenog ročkasa da joj da pusu za rođendan

  19. #19

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Svicarska
    Postovi
    235

    Početno

    I ja sam u trudnoci imala isti strah.
    Posto sam med. sestra znala sam jos u skoli da imam uvucene bradavice i usku zdjelicu (gleda se onaj romb na donjem dijelu leda).
    Sa bradavicana sam muku mucila cijelih mjesec dana dok mi nisu zarasle, a Manuel ih je srecom uspio lijepo izvuci.
    Sto se zdjelice tice, imala sam na umu da se i bebina glavica prilagodi, tj. kosti joj se preklope kako bi mogla proci kroz zdjelicu. Zatim, i sama zdjelica se siri, olabave veze medu kostima, i treca stvar, otvor zdjelice se razlikuje od polozaja do polozaja. Najvise je otvorena u cucecem okomitom polozaju.

    Mog Manuela su procijenili da ce biti 3600g (+- 300g greske) ako se rodi na termin. Dakle, ako nije na termin mogao bi biti veci, tj. po njihovom 3900g.
    Ja sam ga rodila 2 tj. nakon termina, tezio je 4250g.
    Imao je veliku glavicu. Medutim, ja sam ZNALA SPONTANO SAMA jos u trudnoci da cu umati veliko dijete i na porodu sam inzistirala da sama biram polozaj. Najveci dio poroda sam odradila sama u cucecem polozaju, polako i dugo dok se glavica spustala. Kada sam ju mogla sama osjetiti pod prstima bio je najljepsi trenutak. Sam izgon je ipak bio u lezecem polozaju. I nisam nista popucala.

  20. #20

    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    322

    Početno

    Ribi, ja sam se tjekom cijele trudnoće psihički spremala na vaginalni porod. Ali se uopce nisam otvarala. 2 tjedna pred porod mi je gin. preporučao da sto više setam, kako bih izazvala makar da se malo otvorim, ali ništa. Beba mi je u terminu bila procjenjena na 4400, pa mi je gin rekao da ču morati na carski sto je meni totalno bilo stresno kad mi je saopštio. Ali covjek mi je lijepo objasnio da ako bih išla na indukciju, to bi bilo traumatično za mene i bebu, i moglo bi se veoma zakomplicirati (da ti sad ne nabrajam što bi se sve moglo desiti). A da čekamo da se možda otvorim, više se nije moglo. Tako da sam se ja porodila carskim rezom. Beba 4750g, 53 cm. Malo je bilo tesko nakon poroda (mislim na oporavak) ali sad sam super. Nemaš se čega bojati. Pa znaju oni sto rade. Sad kad razmislim, ne znam da li bih bila u stanju toliku bebu roditi vaginalno.

  21. #21
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    Citiraj emy prvotno napisa
    Posto sam med. sestra znala sam jos u skoli da imam uvucene bradavice i usku zdjelicu (gleda se onaj romb na donjem dijelu leda).
    emy, super prica!! jel mozes malo objasniti taj romb na ledjima? o cemu se radi?

  22. #22
    cokolina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    mjesto rođenja
    Postovi
    912

    Početno

    Citiraj emy prvotno napisa
    I ja sam u trudnoci imala isti strah.
    Posto sam med. sestra znala sam jos u skoli da imam uvucene bradavice i usku zdjelicu (gleda se onaj romb na donjem dijelu leda)
    mene to isto zanima, emy, objasni nam taj romb.

  23. #23

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Svicarska
    Postovi
    235

    Početno

    Rijec je o Michaelisovom rombu. To je cetverokut, sa gotovo jednakim stranicama koji je omeden sa 4 tocke, tj. udubine. Gornja tocka je udubina izmedu zadnjeg lumbalnog (slabinskog) i prvog sakralnog kraljeska. Postranicne tocke su udubine na mjestu straznjih bodlja crijevne kosti (spinae ilicae dorsales craniales). Donja tocka je gornji rub meduglutealnog (analnog) nabora.
    Michaelisov se romb bolje vidi ako svijetlo pada sa strane.
    Ako je romb pravilan i zdjelica je pravilna. Po izmijenjenom obliku romba moze se procijeniti kakav tip suzenja zdjelice postoji. Ako krakovi romba nisu jednako dugacki, treba smatrati da je zdjelica suzena. Ako su gornje stranice romba krace tako da ima ju izgled papirnatog zmaja, najvjerojatnije postoji rahiticna plitka zdjelica. Ako je romb uzak i izduzen, onda postoji opcenito suzena zdjelica. Ako je romb asimetrican, postoji koso suzena zdelica.

  24. #24

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Ja sam inače 55kg, nosim konfekcijski broj 34-36. Prvi porod vaginalno, beba 3580gr, drugi porod prekrasan, lagan beba 4550gr, glavica 37cm.
    Istina da je moj dečkić imao nakon poroda izduženu glavicu, a takva mu je ostala i sada, ali meni je to lijepo i znam da je vjerojatno od prolaska kroz moju zdjelicu.
    E sad kako su oni prošli kroz mene, nije niti osoblju bilo jasno, jer prije poroda nisu imali pojma kako je moj dečko veliki. Da su znali, navodno bi mi preporučili carski. Curica je još i bila u granicama normale, ali moj mali lav je stvarno veliki u usporedbi sa mnom. Vjerojatno je pomoglo normalnom završetku poroda, to što sam eskivirala indukciju.

    Htjela bih znati kakve su to mogućnosti komplikacije kod indukcije a ako je beba velika? Nelzi?

  25. #25

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    sd-ž
    Postovi
    80

    Početno

    i moja je uska.Mjerili su mi je kada sam došla u rodilište.Meni nije nitko ništa rekao osim moga ginića koji je cjelu trudnoću govorio da ću zbog toga na carski.A ja završila iz prve u boksu 9 prstiju otvorena i rodila za tren sa svojim bolovima.Već sam pisala o tom porodu bilo je tu svega.

    Uglavnom,neznam ako ikad budem opet trudna šta će bit.Malo me strah iti sjetiti tog zadnjeg poroda.

  26. #26

    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    1,332

    Početno

    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    E sad kako su oni prošli kroz mene, nije niti osoblju bilo jasno, jer prije poroda nisu imali pojma kako je moj dečko veliki. Da su znali, navodno bi mi preporučili carski.
    ako sam dobro shvatila emy-in post veličina bebe baš i nema pretjerano puno veze s porodom (ako je zdjelica normalna). to je ono što mene najviše izluđuje - rodila sam carskim rezom jer je zaključak triju liječnika bio da Rok kroz mene ne može proći (iako sam 180cm visoka). i sad poludim svaki put kad mi se obrate mršavije i niže cure od mene riječima "pa vidi mene kako sam mršava pa sam mogla, ja sam super rodila, ja sam super-žena, ja sam sve iznenadila, to bi mogla i ti, trebala si odbiti carski..." i sl .
    dan prije poroda (inače 8 dana nakon termina) pregledao me i šef rađaone, upravo taj donji dio leđa, i zaključio da glava kroz moju zdjelicu neće ići (opseg 38cm, promjer između sljiepoočnica 10,5cm) i carski je zakazan.

    hvala ti emy jer do malo prije nisam znala zašto su mi pregledavali leđa, a sad imam i argument više za odj... sve rahitične mršavice koje mi se u lice hvale svojom izvanzemaljskom sposobnošću rađanja ...

    i da, s obzirom na to da mi je termin bio prošao a ni jedan parametar poroda nije bio zadovoljen rekli su da ni njima nije u interesu da riskiraju i rade indukciju...

  27. #27

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Da, teško je govoriti o tome napamet. Kod tebe su očito obraćali pažnju na sve faktore rizika, i trudili se voditi brigu o tome. Izglea mi kao da su uključili moždane vijuge, i donijeli zaključak onako kako su znali i umjeli.
    To mi izgleda bolja varijanta, nego kod mene. Mislim kada nosiš Varteksove hlače br. 34, onda očito nema niti mesa niti kostiju da popune veći broj, pa i uz svu čudotovrnu elastičnost mojih ligamenata, beba od 4550gr. je bila sigurno faktor za oprez. A oni su mene slali na indukciju!!! bez da mi je itko gledao išta a kamoli leđa, a veličinu bebe uopće nisu znali jer mi nitko nije napravio niti jedan UZV zadnjih mjesec dana prije poroda! Sama sreća i moje šesto čulo me spasilo od svega što sam mogla doživjeti i što se moglo dogoditi. Termin isto prenešen.

  28. #28
    dijanam avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    975

    Početno

    Evo Ribi jos malo o tome (iskreno se nadam da ce te ohrabriti):

    http://www.midwiferytoday.com/articles/pelvis.asp

    What if there were no pelvis? What if it were as insignificant to how a child is born as how big the nose is on the mother's face? After twenty years of watching birth, this is what I have come to. Pelvises open at three stretch points—the symphisis pubis and the two sacroiliac joints. These points are full of relaxin hormones—the pelvis literally begins falling apart at about thirty-four weeks of pregnancy. In addition to this mobile, loose, stretchy pelvis, nature has given human beings the added bonus of having a moldable, pliable, shrinkable baby head. Like a steamer tray for a cooking pot has folding plates that adjust it to any size pot, so do these four overlapping plates that form the infant's skull adjust to fit the mother's body.

    Every woman who is alive today is the result of millions of years of natural selection. Today's women are the end result of evolution. We are the ones with the bones that made it all the way here. With the exception of those born in the last thirty years, we almost all go back through our maternal lineage generation after generation having smooth, normal vaginal births. Prior to thirty years ago, major problems in large groups were always attributable to maternal malnutrition (starvation) or sepsis in hospitals.
    ...

    Now let's get back to pelvises I have known and loved. When I was a keen beginner midwife, I took many workshops in which I measured pelvises of my classmates. Bi-spinous diameters, sacral promontories, narrow arches—all very important and serious. Gynecoid, android, anthropoid and the dreaded platypelloid all had to be measured, assessed and agonized over. I worried that babies would get "hung up" on spikes and bone spurs that could, according to the folklore, appear out of nowhere. Then one day I heard the head of obstetrics at our local hospital say, "The best pelvimeter is the baby's head." In other words, a head passing through the pelvis would tell you more about the size of it than all the calipers and X-rays in the world. He did not advocate taking pelvic measurements at all. Of course, doing pelvimetry in early pregnancy before the hormones have started relaxing the pelvis is ridiculous.

    One of the midwife "tricks" that we were taught was to ask the mother's shoe size. If the mother wore size five or more shoes, the theory went that her pelvis would be ample. Well, 98 percent of women take over size five shoes so this was a good theory that gave me confidence in women's bodies for a number of years. Then I had a client who came to me at eight months pregnant seeking a home waterbirth. She had, up till that time, been under the care of a hospital nurse-midwifery practise. She was Greek and loved doing gymnastics. Her eighteen-year-old body glowed with good health, and I felt lucky to have her in my practise until I asked the shoe size question. She took size two shoes. She had to buy her shoes in Chinatown to get them small enough—oh dear. I thought briefly of refreshing my rusting pelvimetry skills, but then I reconsidered. I would not lay this small pelvis trip on her. I would be vigilant at her birth and act if the birth seemed obstructed in an unusual way, but I would not make it a self-fulfilling prophecy. She gave birth to a seven-pound girl and only pushed about twelve times. She gave birth in a water tub sitting on the lap of her young lover and the scene reminded me of "Blue Lagoon" with Brooke Shields—it was so sexy. So that pelvis ended the shoe size theory forever.

    Another pelvis that came my way a few years ago stands out in my mind. This young woman had had a cesarean for her first childbirth experience. She had been induced, and it sounded like the usual cascade of interventions. When she was being stitched up after the surgery her husband said to her, "Never mind, Carol, next baby you can have vaginally." The surgeon made the comment back to him, "Not unless she has a two pound baby." When I met her she was having mild, early birth sensations. Her doula had called me to consult on her birth. She really had a strangely shaped body. She was only about five feet, one inch tall, and most of that was legs. Her pregnant belly looked huge because it just went forward—she had very little space between the crest of her hip and her rib cage. Luckily her own mother was present in the house when I first arrived there. I took her into the kitchen and asked her about her own birth experiences. She had had her first baby vaginally. With her second, there had been a malpresentation and she had undergone a cesarean. Since the grandmother had the same body-type as her daughter, I was heartened by the fact that at least she had had one baby vaginally. Again, this woman dilated in the water tub. It was a planned hospital birth, so at advanced dilation they moved to the hospital. She was pushing when she got there and proceeded to birth a seven-pound girl. She used a squatting bar and was thrilled with her completely spontaneous birth experience. I asked her to write to the surgeon who had made the remark that she couldn't birth a baby over two pounds and let him know that this unscientific, unkind remark had caused her much unneeded worry.

    Another group of pelvises that inspire me are those of the pygmy women of Africa. I have an article in my files by an anthropologist who reports that these women have a height of four feet, on average. The average weight of their infants is eight pounds! In relative terms, this is like a woman five feet six giving birth to a fourteen-pound baby. The custom in their villages is that the woman stays alone in her hut for birth until her membranes rupture. At that time, she strolls through the village and finds her midwives. The midwives and the woman hold hands and sing as they walk down to the river. At the edge of the river is a flat, well-worn rock on which all the babies are born. The two midwives squat at the mother's side while she pushes her baby out. One midwife scoops up river water to splash on the newborn to stimulate the first breath. After the placenta is birthed the other midwife finds a narrow place in the cord and chews it to separate the infant. Then, the three walk back to join the people. This article has been a teaching and inspiration for me.

    That's the bottom line on pelvises—they don't exist in real midwifery. Any baby can slide through any pelvis with a powerful uterus pistoning down on him/her.
    Gloria Lemay is a private birth attendant in Vancouver, B.C., Canada.
    A u krajnjem slucaju uvijek imas i opciju carskog. Zato samo hrabro!

  29. #29

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    81

    Početno

    evo i moje priče ohrabrenja.
    prvo Ribi pokušaj uživat u zadnjim tjednima trudnoće koliko možeš sjećam se i ja da me je znao obuzeti strah al sam se uspjela skulirati.
    moj sin je bio procijenjen na 5300 dan prije termina!
    umrla sam od straha!!!!
    Fudurić a za njega svi znate procijenio ga je na UVZ-u i rekao mi da s obzirom na moju zdjelicu ne može ići prirodnim putem van. Ja ne budi lijena zvala svoju doktoricu kod koje idem već 9 godina(Fudurić mi je samo radio UVZ) i ona mi panično veli da to kroz mene nemre proći!!!!
    Rodila prirodno sinčinu od 4700 grama i 54cm. U Petrovoj su mi pljeskali kad je izašao van. Od prvog do zadnjeg truda prošlo je 3 i pol sata. Dakle turbo brzo. A kad sam ušla u rađaonu da li su mi da potpišem nekakav papir da prisajem na carski.
    Danas kad o tome razmišljam nije mi jasno zašto ženama govore kao što vi velite ODOKATIVNO da imaju malu zdjelicu. Ja mislim da se priroda za sve pobrine. Imala sam konjske trudove jer je maternica znala prepoznati veličinu djeteta i zgurala ga van. BIlo je gusto priznam al sam si ja zacrtala da to ide van bez carskog i išlo je.
    Ima i cura kaj su morale male bebače roditi na carski jer nikako nije išlo tako da nema pravila.
    Držim ti fige i želim ti lijep porod!!!

    ps: emy potpisujem sve što si napisala

  30. #30
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    Dijanam, tek sam sad pročitala ovaj citirani članak, odličan je!
    Inače, za forumašice koje nisu s njim upoznate, Midwifery today je odličan časopis za primalje/babice ali i šire.
    A ovo je možda ključni odgovor za Ribi:
    doing pelvimetry in early pregnancy before the hormones have started relaxing the pelvis is ridiculous.

  31. #31
    dijanam avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    975

    Početno

    Ribi sad vec broji vrlo sitno...

  32. #32
    Bella

    Početno

    Drage moje, što se tiče zdjelice moje iskustvo je na žalost bilo tragićno.
    Nitko mi nije ni spomenuo da je moja zdjelica možda preuska a porod su uporno forsirali prirodnim putem. Beba je bila normalne veličine 3.350 gr i 53 cm.

    Nakon što su me izrezali na sve moguće strane i dijete pokušali izvući vakumom išli su na carski rez.
    No bilo je prekasno, dijete se zaglavilo u zdjelici i ugušilo.
    Mislim da je od koristi da znate da se i to dešava po našim bolnicama.

  33. #33
    enola

    Početno

    Ne mogu vjerovati da se u današnje doba tako nešto može desiti.
    Bella,

  34. #34

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Ne mogu vjerovati, tamo gdje trebaju reagirati - ne reagiraju na vrijeme, a tamo gdje ne trebaju reagirati, prčkaju i dodaju sve moguće što se može dodati.
    Mislim na indukcije poroda kada treba i ne treba, na ubrzavanje normalnih poroda, a postotak potpuno prirodnih poroda nam se valjda može nabrojati na prste jedne ruke. Posebno mislim na dodatke u vidu Oksitocina i Dolantina, na ovom linku na kraju je nešto detaljnije o tome i kako mogu djelovati na bebu i majku.
    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=384362#384362
    To je ono što me ljuti - pa idemo u bolnicu rađati da bi netko reagirao kada porod ne ide kako treba, a ne da bi prčkao kada sve ide savršeno.

  35. #35
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,511

    Početno

    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    To je ono što me ljuti - pa idemo u bolnicu rađati da bi netko reagirao kada porod ne ide kako treba, a ne da bi prčkao kada sve ide savršeno.
    tako bi to trebalo biti, ali na zalost je cesto obrnuto.

    bella

  36. #36
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    upravo tako tinna.
    ono za sto se roda zalaze je da normalne porode prepustimo primaljama (fakultetski obrazovanim) koje u pravilu pustaju da prirodni proces ide sam svojim tijekom, a komplikacije preuzimaju lijecnici. oni su na taj nacin rastereceni i umjesto da gube vrijeme i petljaju se u normalne porode, koncentriraju se na ono za sto su skolovani: patologiju.
    na obostrano zadovoljstvo rodilja i medicinskog osoblja.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •