Sinoć smo bile u nabvci i ja nisam kupila ništa, ama baš ništa od onoga što ona rado jede:čokolade, čipsove, kikiriki, gazirane sokove. Kupile smo 2 L orandžine i kada samo došle kući rekla sam da se počastimo poslije ručka, i to je to(jest da je ona popila 2 čaše od 2 dcl). Nije večerala(nisam joj ništa rekla).
Kada smo hodale kroz supermarket imala je šansu da kupi sebi od hemije što god poželi: šampon za kovrdžavu kosu, pa regenarator, pa pjene, pa dezodorans, pa kremice,neko skupo mlijeko za tijelo pa je htjela neki šal, pa kapu, i sve smo kupile, da ona apsolutno nije priupitala zašto nisam stavila kikiriki ili kolu.
Bodulica, i meni je zaista buran ovaj pubertet. Ona nije konstantno takva, promjene raspoloženja više nisu na dnevnoj bazi, mijenjaju se svakog sata. Zna biti gruba, odbrusi nešto. A zna bez veze doći i reći kako joj lijepo mirišem, i kako je nama super u kući. Ona ima problem odrastanja očigledan. Voljela bi da bude djevojka(sređuje se, izlazi) a s druge strane joj žao što nije beba. Ona to vuče od djetinjstva, 7 godina je to bilo jedino unuče i jedino dijete i u mojoj i u mm porodici, uživala, štimalo joj se ko hadžinici, a onda za 2 godine došlo još 4 djece kao konkurencija. Valjda bude bolje