Kad netko odluči donirati svoje stanice, to automatski znači da ih se dobrovoljno odriče u nečiju korist...i svakako time i donor/donorka i sam par zaslužuju imati zaštitu identiteta, barem to, kako je i u Pragu i drugdje...
Ne znam, možda sam si ja to posložila kako meni paše, odnosno kako se ja osjećam...ali doista smatram da su parovi koji na taj način uspiju ujedno i biološki roditelji...uz naravno vječni osjećaj zahvalnosti na pruženoj nesebičnoj pomoći...
Ne bih htjela da mi dijete svašta čuje iz okoline prije nego što bude spremno da to razumije...