Kampanja za izmjenu Zakona o medicinskoj oplodnji iz 2009.

[Mury]

Molim Vas ako imate mail adrese tiskovina, jer bih ovaj mail poslala na te adrese, pa možda bude objavljen - neka javnost upozna priču onih koji su na svojoj koži osjetili što je to neplodnost, a ne samo priče "embrija" i biskupa koji nemaju pojma što je to neplodonost:

Muž i ja smo u braku od 2005.g., prirodnim putem ne možemo imati djecu, iza sebe imamo 10 IVF postupaka po tzv. Milinovićevom zakonu tj. po "Zakonu koji Bog dopušta", jel?
U tih 10 IVF postupaka mi je vraćeno 17 embrija (dakle nije bilo zamrzavanja embrija - pa si zamislite kakve sam uz psihičke boli prolazila još i fizičke boli, ali ta fizička bol je ništa naspram ove psihičke koji je skoro neizdrživa, i svakim danom je sve jača i jača, jer tu vrijeme ne liječi rane, samo ih produbljuje...). A jel znate koliko imamo djece od tih 17 embrija? Imamo 0 (nula) djece i četiri izgubljene trudnoće!!!
Oni koji ne prolaze kroz ovo ne znaju kolika je ovo bol, boli svakim danom sve jače i jače, a posebno boli kada Vam netko ionako gorak život želi dodatno zagorčati, boli me to što mene i žene koje namjerno abrotiraju trpate u isti "koš", kako možemo biti isti mi koji toliko želimo novi život i oni koji ga namjerno uništavaju...dok kolegice na poslu i prijateljice kukaju kako katkada noću ne spavaju jer ih djeca bude, ja već godinama noću ne spavam i plačem jer me nema tko buditi tim slatkim plačom...dok druge žene koje bez muke dođu do trudnoće mrze jutarnje mučnine i trudničke tegobe, ja Boga molim da mi ih pošalje, žudim za njima, živim za dan kad ćemo moj muž i ja proširiti obitelj, kada će i nas zagrliti te malene ručice, kada ćemo čuti riječ "mama" i "tata", kada će naša ljubav biti blagoslovljena tim malim toliko željenim bićem...kako me boli kada gdin. Miletić koji je inicijator pokreta "I ja sam bio embrij", koji ima četvero djece i koji nije ni na trenutak osjetio koliko boli neplodnost, želi nama neplodnim parovima dodatno zagorčati život i onemogućiti da i mi osjetimo tu radost roditeljstva...
Kako bi bilo da netko od neplodnih osoba pokrene pokret protiv npr. transplantacije organa, jer nije li i tu u pitanju medicinska pomoć, zašto ići na transplantaciju i tražiti med. pomoć, jer ako ti je Bog poslao tu bolest ne smiješ tražiti pomoć, pomiri se s tim, živi s tim, umri iako ti netko može pomoći i produžiti život...Sadašnji zakon kaže da mi je potrebno oploditi tri jajne stanice da bih ostvarila toliko željeno roditeljstvo, a ja od cca 40-ak jajnih stanica koliko mi je do sada ispunktirano u svim IVF postupcima, i 17 oplođenih jajnih stanica (embrija) još uvijek nisam majka...a da ja kažem da je svim onkološkim bolesnicima potrebna po jedna kemoterapija, pa kome uspije, uspije...možda će jednom od tisuću i uspjeti, ali ostalih 999 će umrijeti...ta nismo svi isti, svatko je individua za sebe, i svatko pojedinačno treba odlučivati i raditi po svojoj savjesti, a Bog je taj koji će nam na kraju svima dati do znanja što je moralno, i svakome suditi po njegovoj zasluzi - vjernik sam, pa se iskreno nadam da postoji taj pravedni Bog...neka se nitko ne brine za moje grijehe, ja ću za njih sama odgovarati, ali smatram da uopće moj muž i ja ne griješimo što toliko želimo ostvariti roditeljstvo, i samo želimo bez da se ikoga zakine, i nama omogući optimalno liječenje sa što većim šansama za ostvarenje ove naše velike želje...
Zašto se zakonom ne zabrane namjerni abortusi i ta djeca koje bi majke abortirale daju tolikim neplodnima parovima...jer i mi smo poslali zahtjeve za posvajanje, i svaki danom dobijamo iz Centara za socijalnu skrb samo odgovore da nemaju djece za posvojenje...a nemaju ih jer se dopuštaju abortusi, i ono malo djece što ima za posvojenje mogu dobiti samo osobe s dobrim "vezama" i koje su dobro financijski potkovane kako bi mogli podmititi osobe u CZSS...
Zar bi se trebali tako lako pomiriti da moj muž i ja nikada nećemo postati roditelji??? A očito da ćemo morati, jer ako se moramo odreći medicinske pomoći, a nemamo novaca da bi podmitili nekoga u CZSS, niti za IVF postupke van RH, nema nam druge...a pomiriti se nije lako, i tako strašno boli, neizdrživo boli činjenica da mi nikada nećemo biti roditelji jer drugi rade protiv toga da nam se pomogne u ostvarenju te naše želje ...
Iskreno se nadamo da će vladajući koji odlučuju o našim životnim sudbinama čuti naše vapaje i pružiti nam šansu da i mi jednoga dana možda osjetimo sve čari roditeljstva!!!