M0j tekst se d0tiče prir0dnih p0stupaka jer mene t0 0graničava :


Ja sam jedna od sretnica,svog sina smo čekali samo tri godine....ali,bile su to tri godine boli,tuge,očaja i bjesa...što smo učinili da toliko patimo?
Kada je naše dijete napokon stiglo ništa nije moglo poremetiti našu sreću.Ni tromboza,ni zaostala posteljica(zbog koje sam prošla dvije kiretaže),ni priraslice koje su mi ˝sljepile˝pola maternice...možda je to bila cijena koju sam morala platiti,ali prošla bih još tisuću drugih stanja samo da zagrlim svoje dijete.
Kada smo krenuli na drugo dijete shvatili smo da smo olako prihvatili našu˝prirodnu˝trudnoću...i da moramo na mpo.
Nije to preko noći donešena odluka,dugo smo o tome razmišljali...
Ja imam Ashermanov sindrom,jedan jajovod mi je odstranjen zbog vanmaterične trudnoće a drugi je začepljen,imam policistične jajnike,hereditarnu trombofiliju i 2 tromboze iza sebe.
Zašt0 mi se brani da imam još djece???
Zbog trombofilije ne bih smjela u stimulaciju,trebala bih u prirodni ciklus..a vi mi to ograničavate na samo dva postupka...a svi znamo koje su šanse prirodnog postupka
Zašto mi ne date da imam još djece,zašto se moram pomiriti s činjenicom da će me grliti samo jedan par ruku,da će me samo jedno dijete zvati˝MAMA˝....a u mom srcu ima mjesta za barem još troje
Zašto?