Evo i mog pisma:

Poštovani,
kad je ministar Ostojić po prvi puta gostovao na TV-u zajedno s Krešimirom MIletićem, ponavljajo je "evidence based medicine", a ja sam bila ushićena jer smo dobro izabrali na izborima, jer konačno imamo ministra koji razumije o čemu priča i koji će se zauzeti za ono što se zove zlatni standard.
No... od te emisije, vremena je prošlo dosta... a ministar je prestao pričati o evidence based medicine.... a šanse da zakon o MPO postane najbolji u Europi, kakvog si ministar želi su male. Nikakve.

Imam curicu od 8,5 mjeseci koja nam je stigla pomoću MPO... Jučer po prvi put kupala u moru. Pljeskala je rukacama i nogicama, smijala se, vriskala... djed i baka su se slatko smijali, uživali u svakom njenom pokretu, pogledu, svakom vrisku... A ja sam iza tamnih naočala skrivala suze. Suze radosnice pomiješane sa suzama pretužnima i suzama nade i pregoleme želje da sve moje suborke osjete ovakvu radost.
A bojim se da neke od njih nikad neće osjetiti radost roditeljstva... uvedete li dobnu granicu.... ili ako donori budu neanonimni... pa čak i zbog oplodnje tek 12 jajnih stanica, ograničite li broj postupaka.

Znam i vi znate da to nije evidence based medicine. Jer dokazi koji dolaze iz naprednih europskih zemalja, gdje političari nisu u strahu od crkve, su drugačiji. Optimalni rezultrati se dobivaju oplodnjom većeg broja jajnih stanicva, odnosno SVIH dobijenih u postupku, donora ima puno jer su anonimni, što znači da mnogi pacijenti kojima je donacija jedini izbor dobivaju šansu za liječenje.

Spomenula bi priču o čovjeku iz moje ulice koji ima 60 i koju godinu, 2 braka i 5 djece. Dragi deda iz susjedstva... nosi šiltericu, svaki dan drugu, to mu je zaštitini znak, šeta psa i ljubazno pozdravlja. Tako ga poznajem ja koja sam friško u ulici.
A starosjedioci znaju drugu priču: on je liječeni alkoholičar, dvije žene je godinama maltertirao, 5 djece tukao, zanemarivao, da se njega pitalo, išli bi raditi s 15 godina. Bio je na liječenju u svim ustanovama u Hrvatskoj, nekoliko desetaka puta. Nitko mu nije ograničio broj izleta u bolnicu... mada se znalo da će recidivirati.
I... taj čovjek i još mnogi slični njemu, koji razaraju svoje obitelji, imaju pravo na beskonačan broj odlazaka na liječenje... a mi koji želimo stvoriti svoje obitelji i skrbiti za njih... i sve bi dali da nas grle ruke male... mi imamo ograničenja. I to ograničenja koja nemaju veze s evidence based medicine. Ograničenja koja nas diskiminiraju i zbog kojih često moramo na skupo liječenje u inozemstvo.

Neplodnost je bolest, neplodnost nije izbor, neplodnost se može dogoditi svakome... i neplodnost boli. Od neplodnosti se liječe osobe koje istinski žele djecu, čija želja je toliko jaka da o njoj ne mogu govoriti jer se boje da se od siline emocija ne raspadnu.
Oni koji tu bol ne poznaju i kojih se zakon direktno ne tiče i koji pristupaju ovom problemu s filozofske strane imaju i snage i volje i energije drobiti i trkeljati o MPO zakonu. I zato su glasniji. Što ne znači da ih ima više i da su u pravu.

Imajte to na umu kad donosite zakon.
S poštovanjem i željom da će u 21. stoljeću prevladati razum srdačno Vas pozdravljam.

Potpisano punim imenom i prezimenom.