Evo mog drugog pisam, prekjučer sam drugo poslala. Ovo je od danas:
Svima koji su me voljni poslušati,

Ovih se dana u Hrvatskoj, po tko zna koji put, podigla bespotrebna hajka na nas pacijente koji se uz pomoć medicine želimo liječiti od neplodnosti. Naglašavam želimo, jer je to naš izbor, jednako kao što je nekome drugome tko boluje od bilo koje bolesti - liječenje njegov izbor i na to ga nitko ne može natjerati. Svatko do nas bira svoj put. Stoga mislim da bi svim parovima u Hrvatskoj, koju toliko puta želimo nazivati demokratskom, trebalo omogućiti pravo izbora - tko se ne želi liječiti od neplodnosti nekom od metoda medicinski potpomognute oplodnje to ne mora i na to ga nitko neće niti jest prisiljavao. To je jednostavno stvar izbora, ali ona tko se takvim postupcima želi podvrgavati to treba omogućiti kao temeljno ljudsko pravo.
Suprug i ja izabrali smo upravo takav put, i smeta nas kad nas netko naziva ubojicama. Jer to nismo. I mislim da nitko u ovoj državi nema pravo odlučivati o mojim i suprugovim spolnim stanicama, kao niti o našim embrijima. A svi embriji, koje smo u naših sedam bolnih i teških, nažalost neuspješnih, postupaka dobili na našu veliku žalost nisu postali našim bebama. Iako su svi uredno vraćeni u maternicu, nisu se implantirali te svi ti postupci nisu urodili trudnoćom. I ne smatram se zbog toga ubojicom, jer bi se takav scenarij dogodio i kod spontanih ciklusa. Naime, ukoliko se promatra sudbina stotinu jajnih stanica u idealnim uvjetima kod zdravog bračnog para, dobit ćemo oplodne rezultate:
o 15% jajnih stanica neće se oploditi
o 15% jajnih stanica koje se oplode neće se implantirati (ugnijezditi) na sluznici
maternice
o 70% oploćenih jajnih stanica (zametaka) se implantira, ali se oko 40% njih pobaci
o samo 30% završi porođajem
Mimisl da je tu svakome, pa i najvećim laicima sve jasno. I upravo tu pada teza 'hodajućih emrbija', Miletića i njemu sličnih, jer ne dovodi svaki embrij do rođenja djeteta, ne ulazeći u nikakve svjetonazore. Jer i ja sam katolkinja, ali ne želim da mi netko nameće svoje svjetonazore koji po meni nemaju veze s katoličkom vjerom i Bogom, jer Bog je po meni čista i uzvišena ljubav.
Ma dosta o njima. Moja bol je prevelika da bi je itko mogao otkloniti bilo kakvim optužbama. Samo ja znam koliko je neprospavanih noći iza mene, koliko prolivenih suza i nedosanjanih snova kako ću i ja jednog dana ugledati okice našeg djeteta. Djeteta toliko željenog i toliko voljenog i puno prije nego je došlo na ovaj svijet.

Ja sam MPO pacijentica i NISAM UBOJICA! Samo želim zagrliti svoje dijete!

U potpisu ja, punim imenom i prezimenom