U pravilu nitko ne gnjavi oko lijekova, mene nikada nisu pitali za pismo da im pokažem, a nosila sam u ručnoj prtljazi tekuće lijekove u ampulama od po 3 ml i inzulinske penove, igle i lancete. Nikad ništa ne kažem unaprijed, ali ako pitaju što je to, odgovorim smireno i ponudim pismo od liječnika. Nikada ga nisu ni pogledali, ali to ne znači da nikada nikoga ne pregledaju.

Za tekućine, mome mužu na putu iz Sydneya preko Singapura do Frankfurta nitko ništa nije rekao za kalodont koji je bio u tubi od 75 ml, ali u Frankfurtu kad je presjedao za Zg, morao je baciti tubu.

Ako nosite tekuće lijekove, raspitajte se za detalje kod kompanije kojom letite, te proučite što piše na web stranicama pojedinih aerodroma.