Izbori 2011

[Moover]

Slažem se da bi pokretač svake teme trebao napisati i svoj stav. Cijelo vrijeme i ja planiram to napraviti, ali eto, opisao sam gore zašto nisam. Prvenstveno manjak vremena, a kasnije se tema rasplamsala, otišlo se i na lijevu i na desnu stanu, pa u prošlost i tako...

Trenutna situacija u RH nije ništa što neke druge zemlje već nisu prošle. Nismo mi ni izolirani slučaj, niti smo posebni. Dakle, sve "zemlje u razvoju", kako ih je popularno zvati (ja ih smatram zemljama u kojima se promjenio režim, dakle nije više socijalizam već kapitalizam) trebaju određeno vrijeme prilagodbe. Brzina prilagodbe dosta ovisi o mentalitetu naroda. Gledajući u povijest, mi stoljećima nismo imali svoju državu, uvijek smo bili na ularu i drugi su nas vodili. Usmjeravali nas lijevo, desno, naprijed, nazad. I oduvijek iskorištavali.

Od kraja prošlog stoljeća imamo svoju državu, ali smatram da narod ne zna što bi s njom. Narod puši spiku koja dolazi od ljudi s vrha koje smatraju autoritetima. I koje smatraju stručnjacima.

Nije teško osvrnuti se malo oko sebe (u druge države) i vidjeti da se kroz povijest vlast svugdje mjenja kad je kriza u zemlji. Dok krize nema, ljudi su spokojni i ne žele promjene. Tako je i kod nas. Pogotovo kad to spojimo s ovim gore što sam napisao o autoritetu i ularu...

No, da ja skratim, koliko je moguće.... ne mislim da će ova nova vlast donijeti bogatstvo i blagostanje. To neće nijedna vlast. Toga se narod mora pomiriti. Nema više blagostanja nigdje na svijetu. Nema spasenja od ovoga ili onoga... Cijeli svijet plaća preveliki danak trulom kapitalizmu. Ova vlast može nekim svojim potezima rasteretiti dug, izvući nas za par cm iz kante pune dreka, može postaviti temelje za nešto što godinama treba graditi, a to je održivost i stabilnost države u svim svojim granama. Od gospodarstva, poduzetništva, turizma, ekonomije, poljoprivrede, do školstva, zdravstva... Vjerojatno će za to morati napraviti hrpu poteza koje narodu ne odgovara (naravno, kome odgovaraju veći porezi, veći troškovi, manja platežna moć?).

Dakle, smatram da su ležernost, blagostanje i život u državi u kojoj teče med i mlijeko jedva velika utopija, ne samo u rh, nego na cijeloj planeti...

[ina33]

No, da ja skratim, koliko je moguće.... ne mislim da će ova nova vlast donijeti bogatstvo i blagostanje. To neće nijedna vlast. Toga se narod mora pomiriti. Nema više blagostanja nigdje na svijetu. Nema spasenja od ovoga ili onoga... Cijeli svijet plaća preveliki danak trulom kapitalizmu. Ova vlast može nekim svojim potezima rasteretiti dug, izvući nas za par cm iz kante pune dreka, može postaviti temelje za nešto što godinama treba graditi, a to je održivost i stabilnost države u svim svojim granama. Od gospodarstva, poduzetništva, turizma, ekonomije, poljoprivrede, do školstva, zdravstva... Vjerojatno će za to morati napraviti hrpu poteza koje narodu ne odgovara (naravno, kome odgovaraju veći porezi, veći troškovi, manja platežna moć?).
Dakle, smatram da su ležernost, blagostanje i život u državi u kojoj teče med i mlijeko jedva velika utopija, ne samo u rh, nego na cijeloj planeti...

Potpis, moover.

Ja ne mogu doći k sebi na odgovore ljudi "očekujem da će nam bit bolje !". Pa, kako, kako, čovječe???? Možemo naprvit temelje da djeci naše djece, eventualno našoj djeci bude nešto bolje. Al' da bude bolje za 2 godine - no chance.

Realno - za taj dugoročni cilj - trebali bi imat nacionalni konsenzus da nam idućih par godina ili desetljeće bude gore.

A to nemamo. Pa će onda vlada ustpuke ovima, ustupke onima, ko prvi izađe na cestu - ustupak njemu. A sve su to medvjeđe usluge.

I bojim se scenarija Grčke i takvog sraza htijenja i mogućnosti.

Pa se, u svom pesimizmu a propos da će nam bit bolje, ko nena-jabuka na napredovanje djece i ambiciju "samo neka ne kradu", koncentriram na svoje dijete i samo na MPO i da baš nema previše lopovluka.

A to nije ono što će nam kao društvu pomoć.

[Nena-Jabuka]

I bojim se scenarija Grčke...

Na sreću, teško, mi smo malo žešći povjesni kmetovi, a Matije Gupca već odavno nema. Imamo nešto hajdučije dolje u južnim krajevima, ali ukupno, nismo ni Francuzi skloni revoluciji, a ni Grci (njihov pak mentalni sklop ne mogu iščitati).

Kmetovi smo i to se vidi.

Moover,aj nek' si se odlučio i pametno napisao. Naravno da trebaš biti sretan na neshvaćenosti, zar se ne bi prepao da si shvaćen?

[ina33]

Na sreću, teško, mi smo malo žešći povjesni kmetovi, a Matije Gupca već odavno nema. Imamo nešto hajdučije dolje u južnim krajevima, ali ukupno, nismo ni Francuzi skloni revoluciji, a ni Grci (njihov pak mentalni sklop ne mogu iščitati).

Ja sam iz južnih krajeva, blizu Hajduku, valjda mi je onda taj scenarij zamisliviji.

Ali, evo... ne znam jel' da se tješim ili rastužujem s tom misli.

Bilo kako bilo... ja ću se, kao i ti, koncentrirat na male stvari - MPO - i da baš ne pretjeruju. A za drugo.... volila bi da dođe do nekog konsenzusa među strankama oko bitnih ciljeva, a ne da ono - ako ti meni ne daš moje fotelje/poticaje/ovo-ono - ubaciti odgovarajuću riječ - ja ću ovo/ono... Ali, dok ovo pišem, već mi se pari da čujem songove iz Yalta, Yalta, a to mi je onako.... više za scenu... barem u današnje doba. Ali, neka, treba se nadat.

Ono čemu se ja stalno nadam je da se dogodi inflacija emocija i ekspanzija razuma u politici.... i društvu općenito. I tu ću ostat.. možda i vječni naivac.

[Nena-Jabuka]

Dobro, oće više onda ta 2012. i promjena ljudske DNK silom odozgo, iz svemira?

Jesu u pravu ovi Jehovci kad kažu da se približio Sudnji dan?

Jel' se to Sotona smije slatko - Kako li sam uspješan!, a netko mu drugi poručuje - Nećeš dugo!

Ako ove umne tekstove, koji uz razbor i racionalnu analizu, u sebi sadrže i apsolutni osjećaj nemoći pred onim što opisuju,
prevedemo na jezik teorija zavjere i religioznih proročanstava, dobijemo da se možemo pouzdati samo u ono što nam se za sretan život poručuje od pamtivijeka - živite u sadašnjem trenutku, volite se, ne brinite se tjeskobno za sutra, sutrašnji dan će se za sebe pobrinuti....

I, šta nam drugo preostaje?

[ina33]

Mislim da će ti bilo koji aktivist na ovo krenut s citatima "samo šačica ljudi mijenjaju svijet", ako ste se ikad pitali itd. itd., što se viđa po potpisima.

Osim toga, nisu svi ljudi, bili muško ili žensko, ful apolitični da traže isključivo utočište u okrilju doma, čak i da nisi aktivisti...

Na to me uvijek podsjeti izvrstan film "Životi drugih" koji pokazuje da ne možeš baš ful pobjeć od države i politike.... ma koliko se trudio.

Preostaje nam.... birat najbolje... ne nadat se nekom ludom boljitku i ne hranit mentalni sklop "sutra će nam bit bolje", nego upravo ovo što svi kažu - sami si moramo to bolje napravit. Ne dubit razlike, nego tražit zajedništvo. Ono, Jalta, Jalta, s punim pravom mi to možete sad u facu vratit .

[minji otrok]

Potpis, moover.

Ja ne mogu doći k sebi na odgovore ljudi "očekujem da će nam bit bolje !". Pa, kako, kako, čovječe???? Možemo naprvit temelje da djeci naše djece, eventualno našoj djeci bude nešto bolje. Al' da bude bolje za 2 godine - no chance.

Evo, ja mislim da ima prostora za optimizam.
Znam malu firmu (10-ak zaposlenih), koja je prije 2 g. bila pred ključem u vratima. Bave su se elektronikom, automatikom i sl. Svi proizvodi potpuno zastarjeli. Ono malo tržišta na koje su plasirali proizvode pojela je svjetska i naša (domaĆa ) kriza, kineska konkurencija. Bivši direktor je razmišljao da li da zatvori firmu, ili da "slavu propasta" dodijeli nekom mlađem. Odabrao je ovo drugo, noseći se mišlju da će on ostati u sjećanju kao "uspješan direktor", a da će ljudima otkaz dati "zelembać" koji će morat otrpjeti bijes i optužbe sredovječnih radnika zbog otkaza.
No, dogodilo se neočekivao. "Zelembać" je zaigrao na sve ili ništa. Putovao je svijetom, slao na stotine mailova tjedno, grebao noktima i grizao zubima, svo vrijeme radio po 16 sati dnevno, i petke i svetke, sve da dobije kakav posao. Radnici su skužili da je pitanje opstanka, pa ni njima nije teško doći nedjeljom ili ostati do noći da odrade što treba. Vrata su se počela otvarati. Doduše, najprije vani. Ovdje su još uvijek natječaji rezervirani za stranačke istomišljenike. No, počela se mijenjati percepcija. Pročulo se da su opstali, i da su sposobni, i da su kvalitetni. Kriza je njima kao i svima ostalima, ali se više ne pomišlja o zatvaranju firme. Nisu više na infuziji. Preživjeli su, dižu se.

Hrvatska ima puno više nego ova mala firma iz primjera. Zato sam sigurna da bi nam moglo biti bolje.
Ali bojim se da nema ljudi poput "zelembaća" koji se neće štedjeti, koji će gristi i grepsti da izađemo iz krize. Bojim se da će opet saborske klupe biti prazne, ali njihova se plaća neće dirati, dolazili oni na posao ili ne. Ostat će i ministri i župani i gradonačelnici i načelnici i direktori i upravitelji i šefovi... svi će oni ostati u sedlu bez obzira da li poboljšaju ili pogoršaju situaciju. Zato nam neće biti bolje. A moglo bi