Ono što mi se više gadi od trule vlasti, jeste građanstvo, vječiti kritičari svega i svačega i nevjernici bilo čega. Pitate se otkuda taj i taj tu?! A zašto to niste bili vi, sa tako pametnim idejama, zašto niste ostavili dječicu, hodali po partijskim sastancima, nek vam ostatak naroda psuje mater, a vi proputovali lijepom vašom i subotom i nedjeljom i svakim svecom. I pričali sa pametnim, glupim, smješkali se, klimali, negodovali.... Naravno, pa niste ludi! Lakše je sjesti iz svoje fotleje, svog toplog doma, sa platom, kolka god da je, u pidžami, i kritikovati, ne vjerovati ni u šta, ne htjeti čak imati ni uvid u prijedlog proračuna grada u kojem živite, već onako, sa pola informacija, ponukani prethodnim iskustvima i nervozni od svega i svačega izjaviti da ovaj ne valja jer je nečiji, da je to živa glupost jer ju je taj neko predložio.
Iz gore navedenih razloga ni u mojoj zemlji kapitalizam u demokrattiji ne može lijepo oživjeti. Već nas samo mrcvari. I to sve dotle dok mi, koji izlazimo na izbore, mislimo da smo zaokruživanjem završili svoju građansku dužnost. I da smo od tada kupili kartu za utakmicu koja traje 4 godine. E zenuli ste se! Nema sjedenja na tribinama, mi trebamo biti linijski sudija. Da jasno pokažemo glavnom kada lopta izađe van terena.