Ne sporim uopće tu činjenicu, sporim samo vjerovanje da se može beskonačno i bez posljedica živjeti na dug .

Živjelo se na dug i onda i sad, samo što je onda to bilo "nevidljivo" (moj bi tata kupio avio-kartu čekom, a dok bi ček stigao na naplatu, inflacija bi ga već pojela. on to nije platio, ali jest avio-kompanija, tj. platili smo jednom svi zajedno), a sad je vidljivo po ogromnim minusim na tekućim računima, kreditima i sl. koji na naplatu dolaze s ogromnim kamatama.
Razlika je i u tome što onda nismo bili tako bahati i htjeli imati sve kao danas.