Slažem se da bi pokretač svake teme trebao napisati i svoj stav. Cijelo vrijeme i ja planiram to napraviti, ali eto, opisao sam gore zašto nisam. Prvenstveno manjak vremena, a kasnije se tema rasplamsala, otišlo se i na lijevu i na desnu stanu, pa u prošlost i tako...

Trenutna situacija u RH nije ništa što neke druge zemlje već nisu prošle. Nismo mi ni izolirani slučaj, niti smo posebni. Dakle, sve "zemlje u razvoju", kako ih je popularno zvati (ja ih smatram zemljama u kojima se promjenio režim, dakle nije više socijalizam već kapitalizam) trebaju određeno vrijeme prilagodbe. Brzina prilagodbe dosta ovisi o mentalitetu naroda. Gledajući u povijest, mi stoljećima nismo imali svoju državu, uvijek smo bili na ularu i drugi su nas vodili. Usmjeravali nas lijevo, desno, naprijed, nazad. I oduvijek iskorištavali.

Od kraja prošlog stoljeća imamo svoju državu, ali smatram da narod ne zna što bi s njom. Narod puši spiku koja dolazi od ljudi s vrha koje smatraju autoritetima. I koje smatraju stručnjacima.

Nije teško osvrnuti se malo oko sebe (u druge države) i vidjeti da se kroz povijest vlast svugdje mjenja kad je kriza u zemlji. Dok krize nema, ljudi su spokojni i ne žele promjene. Tako je i kod nas. Pogotovo kad to spojimo s ovim gore što sam napisao o autoritetu i ularu...

No, da ja skratim, koliko je moguće.... ne mislim da će ova nova vlast donijeti bogatstvo i blagostanje. To neće nijedna vlast. Toga se narod mora pomiriti. Nema više blagostanja nigdje na svijetu. Nema spasenja od ovoga ili onoga... Cijeli svijet plaća preveliki danak trulom kapitalizmu. Ova vlast može nekim svojim potezima rasteretiti dug, izvući nas za par cm iz kante pune dreka, može postaviti temelje za nešto što godinama treba graditi, a to je održivost i stabilnost države u svim svojim granama. Od gospodarstva, poduzetništva, turizma, ekonomije, poljoprivrede, do školstva, zdravstva... Vjerojatno će za to morati napraviti hrpu poteza koje narodu ne odgovara (naravno, kome odgovaraju veći porezi, veći troškovi, manja platežna moć?).

Dakle, smatram da su ležernost, blagostanje i život u državi u kojoj teče med i mlijeko jedva velika utopija, ne samo u rh, nego na cijeloj planeti...