nekako mi ovo što ljiljana i pikula pišu ne drži vodu.
tog markovićevog doba se sjećam kao jednog od svjetlijih u doba komunizma, kada je svima standard naglo skočio.
i koliko me pamćenje služi, on je fiksno vezao odnos marka-dinar, i time je ubio inflaciju i učinio dinar konvertibilnim.
upravo je rat prekinuo reforme koje je započeo u državi, a davale su dobre rezultate.
u kakvim god da se problemima našao izvoz, vjerujem da je bio debelo jači nego ovaj kojeg trenutno imamo.
hrvatska je imala jaku proizvodnju koja je uništena privatizacijom nakon, a ne prije rata.
što se nas tiče, u to doba sam studirala. i studentski standard je cvao - izlazili smo, zabavaljali se,
sve za male pare.
paradoksalno, broj mjesta za izlaske je u to doba bio veći negoli 10 godina nakon rata. govorim o gradu gdje sam odrasla.
baš u to, markovićevo doba je moja obitelj
pristojno živjela s jednom prosvjetarskom plaćom i penzijom,
u ničemu nismo oskudijevali. danas to ne bi bilo moguće.
i da u to doba nismo obnovili bijelu tehniku i namještaj u kući (sve na čekove), ne znam kada bi.
godine koje su uslijedile su bile obilježene ratom, nakon rata doba oporavka ... doslovce smo preživljavali.
a što se
inflacije tiče, bila je gadna, priznajem. ali s druge strane, ona je mnogim obiteljima
pomogla da se riješe kredita
eto svekar i svekrva
nikad ne bi digli kuću tih ranih 80tih godina da nije nastupila ta ogromna inflacija
s kojom su im otplatne rate postale smiješno malene.
slažem se s ljiljaninom zadnjom rečenicom i dodala bih - nitko nas ne može toliko pokrasti kao sami sebe.