 |
|||
Da, dok još nisam bila trudna s Elom, razgovarali smo o peseku, muž mi je tada rekao "To ti je kao da imamo još jedno dijete". I bilo je teško odlučiti se...A onda sam ostala trudna! Kad sam ja ovo nedavno rekla da bi baš mogli tog peseka, dok je još iz mene progovarala opčinjenost tom malom pahuljicom, a muž davao minuse, jedan od argumenata protiv bio je i taj da u tom slučaju moramo nabaviti opet veći auto.
... ako ga ne želiš nabavii- nemoj... i bok... ja npr. nemogu zamisliti život bez pasa... i nevolim mačke... ali mačke iz meni nepoznatog razloga vole mene... a vole me i psi... ja sam uvijek imala jednog matičnog psa, i pokojeg priljepka... rekord su mi bili dva psa, mačak, papiga, hrčak i 13 ribica, i zekan... mislim da je to bilo to taj tren... ugl., ja volim pse, i činjenica je da su velika briga, dleke, šetnje, sve je to briga... ali opet, oni su meni užitak, pa samim time obavljam bez pogovora... mačke nevolim ali eto, nastanila mi se susjedova na terasu, i eno je vani živi već dvije godine, doma ode samo spavat... šta ću... susjed ju ne ferma, a meni smeta smrad mačaka... pa sam ja fino njega uzela jedan dan kod veterinara, kastrirala ga, i sada ne smrdi... sad nek bude na terasi kolko hoće... hrčak mi se gadio kad sam ga dobila jer mi je ko miš... ali sam ga zavoljela, jer sam se morala brinut o njemu... i kratkotrajni su, pa mu je to mana, odplakala sam ga... papiga- meni fora, mom mužu ide na živce, ako ga ne puštaš da leti, onda se krili u krletki i sve pobrše nekak van- pometi, posaugaj, opet svaki dan... ribice- tak.. od 13 kom. samo jedna je bila pametna- moja buljava, koja je dolazila gore da ju diram po leđima... i to je sve... svaka tri dana čisti, peri.. neznam... možda da imam onaj akvarij pravi s filterima i čistalima... e ali zeko.. ako baš želiš ljubimca za dijete, koji nije pre sve to, uzmi zekana, oni su zakon... ja imam dva, dobricu koji se mazi, i jednog koji je gazda...ne voli mog muža i mog psa, i napada ih... tak da uzmi ženkicu, i steriliziraj ju, nije skupo, a bila bu ti mirnija... oni su super, jedino kaj vole grickati kablove, ali i to se da spriječiti...
Znači, nemoj uzet ako osječaš da je odluka kriva, jer bit će tvoja briga, a ljubimac ipak bude član obitelji kojih 15-ak god, ako je riječ o psima, tak da dooooobro promisli... ja nisam dana bila bez psa, i sad imam tri, mog, i dva susjedova vani jer preskoče ogradu i neidu doma... i neka je tako, sve ih volim, ali to sam ja... ja mrzim štakore, a neki ih imaju za ljubimce- meni se gade, bljuje mi se kad ih vidim, gadni su mi, i fuj... ja nebi uzela nešto što ne želim, zašto bi ti.. i taj ljubimac, ako ga ne voliš i ne baviš se njime, rune, i jadan je... mučenje živo... ja glasam za ne...u tvom slučaju... u mom UVIJEK PAS!!!
Zec veliš? Hm.....
ja imam mačku, jednoipolgodišnjaka i uskoro četverogodišnjakamačka je poluperzijska, jako dlakava, al ju češljam dva puta na dan pa dlaka po stanu nema (nema puno)
neide van, jer smo na 7. katu pa nemože, jednom je imala mačiće (5 kom, koje smo othranili i proslijedili)pa smo je sterilizirali
bila je kod nas prije nego su se klinci rodili, pa im i nije tako zanimljiva jer su skroz navikli na nju, tu i tamo ju znaju naganjati po stanu, al se baš ne obaziru previše
maca ima svoju posudu s pijeskom u koju obavlja nuždu i koja se čisti svaki dan, a pijesak se mijenja jednom tjedno, tako da nema apsolutno nikakav miris
jako je uredna, čista, tiha,mirna, nekad ju ne vidim po ckijele dane... spava gdje stigne,(naravno ne tamo gdje i djeca spavaju) a to joj dopustim jer je stvarno čista i ne otpadaju joj jako dlake (jer ju češljam)
i to je jedina životinja koju bi ja u stanu dopustila, psa nikako jer mi je to prevelika briga
kućni ljubimac je član obitelji. pas pogotovo. ako niste spremni za novog člana obitelji - ne nabavljajte ljubimca. simple as that.
i na to treba dodati - psa se ne nabavlja djeci nego uvijek i isključivo sebi.ms. ivy prvotno napisa
Što znači da ne očekujete od djece da će se za njega brinuti, bez obzira koliko vam to obećavali.
Briga oko psa uključuje: redovito hranjenje, šetanje, čišćenje za njim, vođenje kod veterinara, čišćenje od parazita, maženje i paženje, dresura, odgovornost u slučaju da pas počini neku štetu.
To je briga koju preuzima odrasla osoba - ukoliko niste na nju spremni ne uzimajte ljubimca.
Djeci to puno znači, to je za mene neupitno, ali od njih se ne može očekivati odgovornost. Ako vi, roditelji, ne želite životinju u kući, nemojte je nabavljati - djeci recite da je nabave kad budu sami živjeli i kad se budu mogli brinuti sami za nju.
potpisujem
ovo mogu potpisati od riječi do riječi i samo konstatirati da mi je žao što ljetos nismo imali ovakvu temu
upravo ovako.....
Mi imamo psa, meni dođe kad je gladan, kad se hoce maziti ide nekom drugom. Suncica bi i macu, dogovor jecda cemo je nabaviti kad bude Suncica bude dovoljno velika da se brine za macu.
apsolutno. kao i o malom djetetu, tako i o životinji brigu vode odrasli.
i moj najveći argument protiv psa (u toj smo fazi) - premalo smo doma i ne bismo imali vremena za njega. ako postoje uvjeti, idealno je obrlatiti baki i dedu da nabave psa.
Mislim da puno ovisi i o tome koliko djeca imaju godina! ja sam vidjela oko sebe puno primjera gdje se djeca nauče odgovornosti kad je životinja u kući!
kod nas je situacija drugačija, naš pas je već bio u kući kad je Nia došla! dijete odrasta sa životinjom i nema mi ništa ljepše od toga! ja to nisam imala, imala sam puno životinja ali nikada psa, i drago mi je što će ona imati!
mislim da smo svi zaključili da psa treba željeti, oni nisu igračke ni ukrasi. a ljubav koju pas nudi čovjeku je predivna!
ja ne bih riskirala
ovisi i o karakteru, a ako se dijete ne iskaže, roditelj s time mora računati.
Naravno da doprinosi razvoju odgovornosti, ali dok se odgovornost razvije u dovoljnoj mjeri, definitivno mora u kući biti odrasla osoba spremna za potpunu brigu oko ljubimca.
Ispod bar 16 godina ne vjerujem da se može od djeteta očekivati da samostalno i redovito obavlja sve što sam navela u prethodnom postu.
Curica od naših prijatelja ide u 7. razred, ima svoju macu i sama brine o njoj. Roditelji samo financiraju kupovinu hrane. Ona je Sunčici uzor
Ja sam odrasla uz životinje, ali otkada imam djecu nemam baš volje baviti se sa životinjama. Tako da mi naš pas dođe samo kao obaveza - je li dobio hranu i trebal li ga okupati
ha ha....
evo ja sam valjda jedini izrod ovdje na forumu, smijem se sama sebi dok čitam vaše postove
ja sam nabavila psa "zbog djeteta" ali to je bio samo izgovor da konačno imamo psa. Mama mi je sa sela i nikakve životinje nisu dolazile u obzir dok sam bila s roditeljima. Kad smo se MM i ja odselili on mi je obećao tigrastog boksera koji se na kraju pretvorio u kokera kojeg sam dobila za valentinovo, ali na kraju to nije išlo jer je pas bio lud ko puška, a MM pao u depresiju pa smo ga vratili u uzgajivačnicu.
I od kad sam rodila curku sam učila na životinje. Ja stvarno nemam problema s tim da je neki pas (ne sad baš neki s ceste kojeg ne poznam) polizne, da ga ona pomazi igra se s njim i ostalo.
I tada sam izprezentirala mužu da bi bilo dobro da joj nabavimo nekog peseka (curka mi je imala 3,5 godine kad smo ga nabavili) i nakon puno nagovaranja ipak smo nabavili psa po uvijetima MMa a to je bilo da se pas ne linja. I stvarno nam je sada super. Naravno da je briga na meni i to mi nije problem jer mi je pas bio velika životna želja, MM ju obožava, curka isto i super funkcioniramo....
Naša Zecka nije u stanu jer kenja non stop; mislim doslovno - svakih 10 minuta joj ispadne kuglica iz guzice :/
Zašto stalno čitam ovu rak-rana temu?! Sjećam se kako je stariji odrastao uz pesa i koliko sam željela i mlađem isto, a nemam mogućnosti (tj. previše bi pas bio sam)
treba odvagnuti koliko ga ti želiš, obzirom da ga ti nabavljaš i bio bu tvoja briga...primjer iz moje ulice- jedan je sam po cijele dane, tuli koma, u kući 3 djece, drugi u boxu, u kući 2 djece, treći u kući sa troje djece, kad god pobjegne, kod mene je... e sad, klincima je veća fora naštimavanje i čekanje da popustiš... dobro razmisli, ja za sebe znam, nikad ni minute bez bar 1 psa, ali meni je to užitak, tebi bude tlaka...ako se odlučiš, nagovaram te da udomiš, a ne kupiš, ali to je opet moja stvar... a nema mi gorega nego kad tak kao popuste, za mj. dana se predomisle i u azil... koma... znam ja, 12.mj je za popuštanje, ali i to je dio planiranja obitelji... držim fige da buš razmislila dobro...
a lanac je vrlo prirodno mjesto za psa, u šumi su vukovi masovno vezani za stabla.
psu je mjesto sa svojim čoporom, ne vidim kakve to veze ima s lakiranjem pandži.
Pa pitam te koji je ispravan i human način za držanje lovačkog psa?
kod mene na fotelji ispod moje ruke... hehehehe, da, svi se prijete di netreba... a mislim da je dosta pogledat psa i znati o kojem se brine, o kojem ne... ja osobno svoje ne stavljam na lance jer mi je dvorište ograđeno, ali lovačkom psu stvarno treba dobra kontrola... ali to uopće nije predmet... svako vodi brigu na svoj način, a na nama koji imamo ljubimce bi trebali malo pomoći onima koji razmišljaju da to postanu, da budu svjesni da je to obaveza a ne igračkica...
ne kužim, on u dvorištu lovi? lovački pas ne može u stan zbog..? boks i lanac su njegovo prirodno okruženje?
mislim, neka svatko radi kako smatra ispravnim, samo ne razumijem ove racionalizacije.
isusa ti boga, znači lovačkog psa nebi smjeli imati ljudi koji nemaju dovoljno velik stan? Da predložimo da uvjet kod polaganja za lovce bude velika kuća u kojem će pas moći živiti? Kakva su ti ono pitanja? Ne, on ne lovi u dvorištu, on tamo živi. Psi inače love u lovištu kad ih lovac odvede sa sobom.
U obitelji sam imao situaciju gdje je u stanu s ukućanima živio brak jazavčar. Jedina prednost mu je bila što ne smrdi.
Da skratim priču, odselili su se u vikendicu na rubu šume. Tamo je bilo sve OK.
jednostavno je, pas je na lancu tužan i frustriran jer nije uz one koje najviše voli. Ti objekti njegove beskrajne ljubavi najčešće jednom na dan pred njega postave zdjelu s hranom i odu dalje svojim poslom.
Ja zapravo ne znam zašto čovjeku treba pas koji je vezan cijeli dan, da laje kad netko prođe umjesto alarma?
Lovačke pse prošetaju valjda kad se ide u lov, to bi bilo možda jednom tjedno? A psi koje ja viđam u susjedstvu često su zaista vezani doslovce cijeli život za jedan te isti lanac, duži ili kraći, u funkciji živog alarma.
To za mene nije način da se drži pas, kojem je ipak potrebno da se veći dio dana druži sa svojom obitelji.
Posljednje uređivanje od pomikaki : 06.12.2011. at 14:48
kužim tvoje razmišljanje, mogu reći da s čak i slažem s njim jer:
imam psa koji je na lancu jer bi inače poginuo odmah
u stanu nema mjesta za njega- on prevelik, stan premalen
i žao mi je kad ga vidim tako zavezanog (iako mu fizički ništa ne fali)
mislim da bi oni koji žele ili već imaju psa trebali prvo osigurati uvjete za tu pasminu pa onda nabaviti psa.
moj primjer: nikad više sibirski husky jer nemam uvjete za njega
i još nešto: lovački pas može biti dresiran i da nije na lancu
Na ciljniku? Čujem da je to jako popularna metoda
Pa kažu da je pas životinja čopora, da u prirodi nikad ne živi sam i da pas koji živi u boksu i sam se šeće nije adekvatno socijaliziran. Ja ne bih psa na lancu ili u boksu blizu djece jer bih se bojala takvog psa. Kad dobijem psa ja ga želim odgojiti tako da u svakom trenutku znam što mogu od njega očekivati,moji se psi i šeću bez lajne, jer slušaju i bez naredbi. Tako su moji roditelji odgajali pse (bez obzira na veličinu) i takav e sad moj psić. Naravno da je šarplanincu bolje na velikom dvorištu s velikom kućicom, a da maltezer i mali pudl nemaju što raditi na dvorištu. Shi tzu bi valjda umro od upale pluća za tjedan dana. Bez obziran na podnošenje zime,kiše i hladnoće, pas se mora šetati s čoprom odnosno gazdom, mora se s njim igrati, raditi s njim. Da moj pas treba lanac ili kavez da bih ja znala gdje je i što radi, ja ga radije ne bih imala. Psi toliko vole udovoljiti gazdi i surađivati da mie čini potpuno protiv njihove prirode prisilno ih držati svezane. Naravno ima svakakvih iznimaka.
Posljednje uređivanje od pikula : 06.12.2011. at 13:53
ja bi rado pustila svog psa da se šeta slobodno ali za dan, dva bi bio pokojni, netko bi ga ubio. Uostalom, zar to nebi bila nebriga, pustiti psa da lunja okolo. Nama dvorište nije ograđeno. Inače, kao što sam napisala ,mi se za svog psa brinemo u svakom pogledu. A daleko je od agresivnosti, baš zato što ga pustimo s lanca nekoliko puta u danu i onda djeca trče s njim ili ga muž odvede negdje da se pošteno istrči. A svekar ga vodi u lov.
ako nisi htjela pitanja, nisi trebala sasuti preseravanje i lakirane nokte na one koji rade drugačije.
Opet mi nisi odgovorila, reci mi da li bi velika kuća i volja da se lovačkog psa drži u kući trebali biti uvjet da netko postane lovac?
Naravno - slažem se. Nek užim kad ljudi puste da pas lunja okolo - ko zna što može dovući doma od ozljeda do prljavštine. Lovački pas može živjeti u stanu/kući svejedno jer ionako ga se mora šetati minimalno sat vremena dnevno i to intenzivno, a ako nema dovoljno izazova,i zadataka postat će svojeglav i sam smišljati nepodopštine. Bježati u Savu, trgati ogradu,kopati rupe ili sl (primjeri sa savskog nasipa)
Posljednje uređivanje od pikula : 06.12.2011. at 13:56
odrasla sam okružena životinjama, psima (lovačkim), mačkama, ribicama ,ptičicama , papigama...ma divota....
prije 4 godine za Božić ( točno mjesec dana prije nego sam ostala trudna) sam od MM dobila sibirskog huskija- predivan je i ne smrdi
još ga imamo, vezan je na lancu ispred kuće ( radi svije sigurnosti, živimo odmah kraj dva raskršća), ima svoju kućicu i boks u kojoj je samo po noći, u kuću ne ide jer jednostavno nemam di sa njim-živimo u apartmanu od 33 kvadrata
šetamo i istrčavamo svakodnevno ali da me se sad pita ne bi ga uzela (da sam znala da ću ostati trudna) jer ma koliko volim životinje za njih treba imati vremena i treba ih odgojiti tj,. dresirati tako da mislim da dresura psa i odgoj djeteta u isto vrijeme nije baš jednostavno.
pikula je već odgovorila gore, a ja neću dalje jer bi nas odvelo OT na temu lova.
ja ću se samo osvrnuti na ono što sam napisala vezano za odgovornost djece. definitivno ovisi o djetetu i naravno da dijete od ne znam 7-8-9 god ne može se samostalno brinuti za psa, pogotovo ne za štene!
vidjela sam u svojoj bližoj okolini kako se djeca uče odgovornosti i brizi oko psa. naravno da je najveći dio na nama odraslima, ali mi je lijepo za vidjeti kada su uključeni u svaki dio života svoga kućnog ljubimca a ne samo kad je igra u pitanju.
mm i ja obožavamo životinje (ja i više od njega) i sva sreća da živimo u stanu a ne u kući jer bi ja vjerojatno skupila sve izgubljene životinjice u gradu, i udomila ih!
moje dijete ne zna za drugačiji život jer mi imamo u našoj bližoj obitelji 4 psa, i stalno je okružena njima.
Sve je vec napisano, Ivi je to prelepo srocila "nabavite psa kad budete zeleli jos jednog clana porodice
Ja bih samo dodala da je daleko lakse imati bebu uz odraslog (normalnog) psa, nego uz decu gajiti stene. Cak i relativno nezahtevno stene zahteva ogroman angaznam!
Nikada ne bih poverila deci da gaje psa, kao sto im ne bih poverila da gaje bracu i sestre. Sta bi dete radilo sa strahovima psa, preteranim lajanjem, skakanjem na goste, grizenjem namestaja, Agresivnoscu, bolestima, davanjem lekova, bilo kojim problematicnim ponasanjem koje ispolji? Odrasli ljudi se ne umeju uvek nositi sa tim...
Najlakse je psu sipati hranu i vodu, to moze i moj trogodinjak.
vidim da se raspravljalo više u filozofskom smjeru o psu, kućnom ljubimcu ....
potpisujem Trinu
nikakvu životinju ne smatram članom obitelji
čovjek je čovjek
žiotinja je životinja
obitelj su supružnici i djeca
čini mi se da ljudi danas od životinja prave neš što životinja nije
a sudeći prema onom Cezaru Milanu (kak li već), to je debelo istina
Posljednje uređivanje od zmaj : 07.12.2011. at 14:38
pa evo, možeš imati takvo mišljenje, ali po mojem, onda je bolje i da nemaš ljubimce.
Ok mi je imati psa vani ako sam recimo pastir u nekim brdima pa svaki dan s njime šećem par sati. Ali jbg i onda bih ga vjerojatno pustila navečer u kuću da mi pravi društvo i da se malo ugrije.
Ovo tvoje razmišljanje ne ide uz današnji život gdje ipak svi provodimo najveći dio dana u zatvorenom.
Što će ti onda pas? Ako se ne vidite nego na pola sata dnevno, u prosjeku? Čisto ovako filozofski pitam.
i mm i a imamo "problem" koji glasi...ako životinju ne možemo držati u kući, ili omogućiti joj dostojan smještaj, dostojan u našoj interpretaciji, onda tu životinju ne udomljujemo.
sad...naišla sam na masu, čitaj većinu, ljudi koji si uzimaju za pravo puniti mi glavu o štetnosti kućnih ljubimaca u kući.
naše su životinje slobodne odobrati hoće li živjeti vani ili unutra...znači, ako neka mačka hoće vani ja je sigurno ne maltretiram da bude unutra, i obratno.
pas, labrador, je živio u stanu, spavao u krevetu...i radio stvari nad kojima se većina zgraža.
i da...uopće se zbog toga ne smatram pomaknutom...
isto tako...ako netko želi držati životinju vani...njegova stvar...nisam ja tu da sudim..i ne radim to..
i svakako se promijenio odnos prema životinjama...pa i njihova uloga u našim životima je kud i kamo drukčija nego nekada...
meni pas ne čuva kuću...čuvam ja psa u kući...
Meni pas nije član obitelji, ali je obiteljski ljubimac, zbog naše i njegove dobrobiti mora imati svoje mjesto u našoj svakodnevici, higjenskim navikama i prostoru. Ja ne želim u svakodnevnom kontaktu s mojom djecom polu dvilju životinju koja živi pola kao lutalica ili frustriranu nesocijaliziranu svezanu životinju. Volim pse, ali eto imam vrlo sebične razloge da mi pas s kojim se igramo i šetamoživi u skladu sa svojom pasminom, da bude čist, odgojen i pod kontrolom. Volim to što laje kad se neko približi vratima, ali svejedno mislim da je grozno bilo koje živo biće tretirati kao predmet - kao alarm npr, kako je pomikaki to lijepo rekla. To ne znači da psa tretiram kao svoje dijete- to je podjednako loše za psa.
Ovo potpisujem u potpunosti
Nijedan pas vas ne gleda kao clanove obitelji nego kao clanove copora, a u svakom coporu postoji hijerarhija.
Ako pas nezna svoje mjesto u toj situaciji s vremenom moze postati vrlo nesretan a nakon toga mozda i agresivan.
Od svog psa ocekujem da me poslusa kada nesto trazim od njega i kada su takve situacije u pitanju nema "pregovora" u smislu hoces neces, jednostavno mora.
S druge strane ima odredjenu vrstu slobode i neke stvari su prepustene njoj na odluku (npr. kratka setnja, kada trazi vodimo ju, nema rasporeda)
Npr. moja pasica nesmije u spavacu sobu i nesmije skakati na krevete na kojima spavamo mi i djeca.
Ima svoje toplo i meko mjesto u kuci gdje spava i odmara i to je to.
Naucena je tako i smatra to normalnim, prati nas po kuci ali kada udjemo u sp. sobu ona stane i ne ulazi
životinja, ukupni br., ni ne znam koliko smo imali.....
imamo i sad
poslije detaljnije odgovorim
kod nas je pas definitivno dio obitelji. Imali smo ga puno prije nego se N rodila, ona odrasta uz psa i kako je netko gore napisao to je nešto predivno. Ja nisam imala tu mogućnost jer kod mojih je glasilo pravilo da je životinji mjesto vani.nikad nisam imala neki bliskiji odnos sa životinjama i zapravo sam ih se bojala. Čak i kad smo kupila ja i mm psa bojala sam ga se podići, bojala sam se da ne skoči na krevet dok spavam i izgrize me (hahah smiješno al tako je bilo), vrlo brzo sam taj strah prevladala i iz svega se rodila neizmjerna ljubav prema životinjama.Da nismo kupili psa vjerojatno bi se i dan danas bojala...zato mi je drago da je N. od rođenja uz psa, uči se odnosu i ponašanju prema životinjama, pa i odgovornosti. Naravno pas je briga nas odraslih jer je ona još mala ali i ona zna kad i kloko se psu daje hrane, kad ide u šetnju, kad se igraju, kad odmaraju i to poštuje i sudjeluje...naš pas se pentra na sav namještaj, spava s nama u krevetu , putuje u autu (najdraže mu je ako N. nema uvalit se u AS).zanimljivo je recimo da nikad nije ušao u N: krevetić iako je bio spojen s našim krevetom bez ograde, niti dirao njene plišance u fazi dok su bilo po podu razbacani, on točno zna što je njegovo i gdje je njegovo mjesto u obitelji.Iako je sad već 12 godina ne mogu zamisliti da će doći vrijeme kad ga više neće biti jer je zaista dio obitelji. tko to nema i ne doživljava tako ni ne može razumjeti i to mi je isto tako shvatljivo.
nije me strah gotovo nikakvih životinja
dugo sam "obožavala" jednog boksera
nikad "prebolila"
vozili smo ga u gepeku
lipo bi sam uhopsao, a kad bi stigli, izhopsao
s tim psom sam se i valjala po podu
ipak, ne dolazi u obzir da mi ikakva živina spava u krevetu
smatram to vrlo nehigijenskim
a ne želim ni poprimit neki miris od živine
nit ić takva na posao
il primat bebu, kuhat i sl.
isto tako, ne mogu smarati da je živina dio obtelji
definicija obitelji sigurno ne uključuje životinje
jednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka
to što mi imamo životinje u kući ne znači da nam kuća smrdi jel...i da je puna dlaka...
većina mojih prijatelja ne voli životinje u kući...ili je alergično na neku...pa ni moja mama npr...
ali, svak od njih kaže da se u mom stanu niti ne skuži da sa nama žive životinje...pritom mislim na "prljanje"
eh, da bi tako bilo, ja zaista dosta čistim...svakodnevno usisavanje i pranje poda....da ne nabrajam...
i to je nešto što moram odraditi svaki dan, jer ni ja nisam ljubitelj prljavštine ni dlaka..
ali, radije čistim nego da ih nemam....
imala sam ja dilema, jer teško mi je bilo sve odraditi pod obavezno uz male klince....
ali sve ima svoju nagradu...
a životinja je divno biće koje zaista obogaćuje život...makar nama...
i da...kažeš zmajice
o, ja mogu, i bolje nego neke ljude...bez uvrede
jednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka
potpisujem, kad smo birali psa uvjet je bio da se ne linja i zaista nemam problem s dlakama u stanu jer naš pas ide svaka 2-3 mj na trimanje da ima lijepu frizuru, da bude čist, uredan i miristan (btw ide frizeru jednaka često kao i mi). Nitko mi nikad nije došao u stan i rekao da se osjeti po mirisu da je pas tu. Moj tata recimo živi po načelu da je životinji mjesto vani i ja sam odrasla uz takvu tezu, kako sam već pisala, tako da psa ne vodim kod mojih kad idemo u posjet jer poštujem njihov dom i tatino razmišljanje, a s druge str oni najnormalnije prihvaćaju našeg psa u našem domu kad dolaze kod nas u posjet, maze ga, igraju se - dakle prihvaćaju to stvorenje kao dio naše obitelji.Nema se tu puno za raspravljati ima nas koji volimo životinje i spremni smo s njima dijeliti toplinu doma, ima nas koji volimo životinje ali smatramo da im je mjesto vani i uopće ne smatram da se takvi ljudi manje brinu za svoje ljubimce ili ih manje vole-to je jednostavno stvar kako ste si zamislili suživot sa kućnim ljubimcem, kakva je pasmina jer nisu sve pasmine za držanje unutra i koliko vam se to stvorenje zavuklo pod kožu da bi mu dopustili neke stvari...meni je isto tako bilo neshvatljivo da kod nekoga pas živi u stanu, da putuje s psom, da je pas gdje je malo dijete i td sve dok nisam kupila psa i došla do suprotne spoznaje.
osim ovog što si navela, mislim i da psu treba ljubav i pažnja.Nijedan pas vas ne gleda kao clanove obitelji nego kao clanove copora, a u svakom coporu postoji hijerarhija.
Ako pas nezna svoje mjesto u toj situaciji s vremenom moze postati vrlo nesretan a nakon toga mozda i agresivan.
Od svog psa ocekujem da me poslusa kada nesto trazim od njega i kada su takve situacije u pitanju nema "pregovora" u smislu hoces neces, jednostavno mora.
S druge strane ima odredjenu vrstu slobode i neke stvari su prepustene njoj na odluku (npr. kratka setnja, kada trazi vodimo ju, nema rasporeda)
Npr. moja pasica nesmije u spavacu sobu i nesmije skakati na krevete na kojima spavamo mi i djeca.
Ima svoje toplo i meko mjesto u kuci gdje spava i odmara i to je to.
Naucena je tako i smatra to normalnim, prati nas po kuci ali kada udjemo u sp. sobu ona stane i ne ulazi
Osim toga treba mu i da ima svoju ulogu u obiteljskom životu, da se osjeća korisnim. Mislim da se najsretniji osjećaju radni psi (ako se njihovi gazde prema njima ponašaju kako treba). U zamjenu za to su jako dobre šetnje koje pas doživljava kao obilazak teritorija, tu se on osjeća kao dio tima sa svojim gazdom.
Hijerarhija je potrebna, ali ne samo onakva kakva nama odgovara. Hijerarhija nije samo zabraniti psu da spava na krevetu i slično, pravi gazda treba se brinuti i za potrebe onih koji su mu podređeni. Kako fizičke, tako i psihičke. Moj pas također ne smije na krevet, premda je naučen na to od početka bojim se da do danas to nije prihvatio kao normalno
ovo ni ja ne volim, kad ljudi uzmu psa plemenite pasmine da se pokazujujednom smo šetali gradom dok nam se približavala ogromnaaaaaaaa psina
MM je već gledao di će se s, tada, bebom popet, na koji zid tj. drvo
dok sam ja bila opuštena
pas, s gazdom, se približio mojoj, tada, bebi koja mi je bila u naručju!!!
toliko je visok, da je njuškom bez problema dosezao do cca mojih grudi
izgledao je dobroćudno
ak se dobro sjećam, turski karabaš
svejedno, žao mi je da tolika psina, najvjerojatnije, živi u stanu....
pa nije to pašće uzgojeno za pratnju po englskom dvoru
istom sam jednom, na plus 35 u hladu, pašće koje je imalo valjda 70% svoje kilaže samo krzno
ne znam pasminu
tad vidjela i nikad više
e, je mi tog psa bilo ža...... i onda još u stanu...
meni su isto prekrasni šarplaninci, njufaundlenci i slično, ali znam da im ne mogu pružiti dovoljno
osim toga prezirem običaj uzgajanja rasnih životinja
pa uzimam životinje kojima mogu pomoći
istina je da moj pas nema idealne uvjete, prije svega jer nismo dovoljno kod kuće
ali nisam platila da ga proizvedu za moju zabavu, uzela sam ga da ne završi na gorem mjestu
i kad god je to moguće, ide svuda s nama
je li član obitelji ili ljubimac, to nisam definirala
recimo da je sve u jednom
usput rečeno ovo je jedna strašna zabluda koju su nam uvalile monoteističke civilizacijejednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka
da je čovjek bitniji od životinje ili biljke
stvoren na sliku božju i slično...
zvuči logično jedino ako je božanski naum da budemo sredstvo uništenja života na Zemlji
ako je tako, onda smo na dobrom putu
samo, čovjek se mora zapitati kakav je to bog
ja ipak radije vjerujem da radimo protiv božje volje
i da bismo trebali puno, puno više cijeniti njegova djela
sva
a ne samo sebe
(ovo iz usta jednog ne-baš-vjernika...)
Posljednje uređivanje od pomikaki : 08.12.2011. at 10:11
Ovo boldano se podrazumjeva pa zato nisam ni navodila
Evo bas sada moj sinko pise zadacu desnom a lijevom mazi pasicu koja mu je uvalila glavu u krilo
uh
s ovim se ne mogu složiti
ne da mi se u dubine
smatram da je svaki čovjek daleko bitniji neg ikakva životinja il biljka
druga stvar je kad se to zloputrebljava
kad bi svi bili jednaki, onda se ne bi trebali zamarat kog prvpg spašavat, kućnog ljubimca il dite il staru babu koja može sutra umrt...
što se tiče mirisa il smrada
moji klinci se znaju poigrat s jednim mladim psom. mislim da mu nema 6mj. uredan.
točno osjetim po njima, robi..kad su se igrali s psom... takvu robu bacam na pranje.
dok se sjećam jednog psa kojeg je imala baka, i vanjski i kućni, nije ima tarj miris/smrad.
stvarno mi je bzvz sjeć svaku riječ koja sadrži "pas smrdi"..
što ja znam zaš se neki "čuje", neki ne... iako su uredno držani..
pa čak nekad manje smrdi onaj vanjski...
svak ima svoj miris/smrad. a čisto sumnjam da se živina tušira svaki dan il stavlja deziće...
eto, ja znam kad su moji bili u doticaju s tim psom - smrde nakon njega po psu
nažalost, zmajice, razmišljaš u krivom smjeru
ljudima je - baš svima - urođeno da prvo spašavaju pripadnika svoje vrste a ne ljubimca - protiv toga se ne bunim (to je prirodno i tako bi ostalo i kad bismo bili npr. budisti)
ali im ova tvoja premisa najčešće služi kao opravdanje za mučenje životinja za svoju korist, za eksploatiranje prirode na način da ni za iduću generaciju možda neće biti dovoljno
stavila bih ti neke linkove, ali ne mogu, prestrašni su (a stavila bih samo one "blaže" - one najstrašnije ne bih mogla ni sama otvoriti)
što se smrada tiče - moj pas se "čuje" recimo kad se ustane nakon što je neko vrijeme spavao sklupčan, pa se zagrije - ali nije mi to neugodan smrad
uostalom, više smrdi kad uđem za mm-om u wc
pa ih neću zbog toga izbaciti kuće
što se tiče uzgoja - pokušat ću se suzdržati da ne pišem ponovo ispočetka o tome
biram uvijek udomljavanje, tu ću da skratim priču potpisati Bodulicu
Da se razumijemo, obožavam ja i ove s pedigreom, ali mi je srce govorilo da sam potrebnija ovima sa manjom šansom za normalan život.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
