Mi imamo psa, meni dođe kad je gladan, kad se hoce maziti ide nekom drugom. Suncica bi i macu, dogovor jecda cemo je nabaviti kad bude Suncica bude dovoljno velika da se brine za macu.
 |
|||
|
|
|||
Mi imamo psa, meni dođe kad je gladan, kad se hoce maziti ide nekom drugom. Suncica bi i macu, dogovor jecda cemo je nabaviti kad bude Suncica bude dovoljno velika da se brine za macu.
i na to treba dodati - psa se ne nabavlja djeci nego uvijek i isključivo sebi.ms. ivy prvotno napisa
Što znači da ne očekujete od djece da će se za njega brinuti, bez obzira koliko vam to obećavali.
Briga oko psa uključuje: redovito hranjenje, šetanje, čišćenje za njim, vođenje kod veterinara, čišćenje od parazita, maženje i paženje, dresura, odgovornost u slučaju da pas počini neku štetu.
To je briga koju preuzima odrasla osoba - ukoliko niste na nju spremni ne uzimajte ljubimca.
Djeci to puno znači, to je za mene neupitno, ali od njih se ne može očekivati odgovornost. Ako vi, roditelji, ne želite životinju u kući, nemojte je nabavljati - djeci recite da je nabave kad budu sami živjeli i kad se budu mogli brinuti sami za nju.
apsolutno. kao i o malom djetetu, tako i o životinji brigu vode odrasli.
i moj najveći argument protiv psa (u toj smo fazi) - premalo smo doma i ne bismo imali vremena za njega. ako postoje uvjeti, idealno je obrlatiti baki i dedu da nabave psa.
Mislim da puno ovisi i o tome koliko djeca imaju godina! ja sam vidjela oko sebe puno primjera gdje se djeca nauče odgovornosti kad je životinja u kući!
kod nas je situacija drugačija, naš pas je već bio u kući kad je Nia došla! dijete odrasta sa životinjom i nema mi ništa ljepše od toga! ja to nisam imala, imala sam puno životinja ali nikada psa, i drago mi je što će ona imati!
mislim da smo svi zaključili da psa treba željeti, oni nisu igračke ni ukrasi. a ljubav koju pas nudi čovjeku je predivna!
ja ne bih riskirala
ovisi i o karakteru, a ako se dijete ne iskaže, roditelj s time mora računati.
Naravno da doprinosi razvoju odgovornosti, ali dok se odgovornost razvije u dovoljnoj mjeri, definitivno mora u kući biti odrasla osoba spremna za potpunu brigu oko ljubimca.
Ispod bar 16 godina ne vjerujem da se može od djeteta očekivati da samostalno i redovito obavlja sve što sam navela u prethodnom postu.
ha ha....
evo ja sam valjda jedini izrod ovdje na forumu, smijem se sama sebi dok čitam vaše postove
ja sam nabavila psa "zbog djeteta" ali to je bio samo izgovor da konačno imamo psa. Mama mi je sa sela i nikakve životinje nisu dolazile u obzir dok sam bila s roditeljima. Kad smo se MM i ja odselili on mi je obećao tigrastog boksera koji se na kraju pretvorio u kokera kojeg sam dobila za valentinovo, ali na kraju to nije išlo jer je pas bio lud ko puška, a MM pao u depresiju pa smo ga vratili u uzgajivačnicu.
I od kad sam rodila curku sam učila na životinje. Ja stvarno nemam problema s tim da je neki pas (ne sad baš neki s ceste kojeg ne poznam) polizne, da ga ona pomazi igra se s njim i ostalo.
I tada sam izprezentirala mužu da bi bilo dobro da joj nabavimo nekog peseka (curka mi je imala 3,5 godine kad smo ga nabavili) i nakon puno nagovaranja ipak smo nabavili psa po uvijetima MMa a to je bilo da se pas ne linja. I stvarno nam je sada super. Naravno da je briga na meni i to mi nije problem jer mi je pas bio velika životna želja, MM ju obožava, curka isto i super funkcioniramo....
Naša Zecka nije u stanu jer kenja non stop; mislim doslovno - svakih 10 minuta joj ispadne kuglica iz guzice :/
Zašto stalno čitam ovu rak-rana temu?! Sjećam se kako je stariji odrastao uz pesa i koliko sam željela i mlađem isto, a nemam mogućnosti (tj. previše bi pas bio sam)
treba odvagnuti koliko ga ti želiš, obzirom da ga ti nabavljaš i bio bu tvoja briga...primjer iz moje ulice- jedan je sam po cijele dane, tuli koma, u kući 3 djece, drugi u boxu, u kući 2 djece, treći u kući sa troje djece, kad god pobjegne, kod mene je... e sad, klincima je veća fora naštimavanje i čekanje da popustiš... dobro razmisli, ja za sebe znam, nikad ni minute bez bar 1 psa, ali meni je to užitak, tebi bude tlaka...ako se odlučiš, nagovaram te da udomiš, a ne kupiš, ali to je opet moja stvar... a nema mi gorega nego kad tak kao popuste, za mj. dana se predomisle i u azil... koma... znam ja, 12.mj je za popuštanje, ali i to je dio planiranja obitelji... držim fige da buš razmislila dobro...
Curica od naših prijatelja ide u 7. razred, ima svoju macu i sama brine o njoj. Roditelji samo financiraju kupovinu hrane. Ona je Sunčici uzor
Ja sam odrasla uz životinje, ali otkada imam djecu nemam baš volje baviti se sa životinjama. Tako da mi naš pas dođe samo kao obaveza - je li dobio hranu i trebal li ga okupati
Psi su psi, njihova građatijelo i krzno, sve je prilagođeno vanjskim uvjetima. Nećeš držati chiuauu vani ali velika većina pasa je za vani. Druga stvar je ta što mi od svega radimo cirkus pa smo i pse naučili na stanove, na umjetnu hranu, pa došli smo do toga da im se šije robica, lakiraj nokti isl. meni je sve to preseravanje, iato kao i zgražanje nad psima koji žive vani. Moj pas je na dugom lancu, ima lijepu kućicu, pušta ga se nekoliko puta da se istrči ,djeca ga svaki dan hrane, mijenjaju vodu..zadovoljan pas. I stalno se nađu neki dušebrižnici koji nam prijete društvom za zaštitu životinja isl. A to je lovački pas kojem i nije mjesto u kući. (samo ne znam i zanima me što kažu oni koji smatraju da je mučenje psa kad ga staviš na lanac ili u boks, di bi trebao biti lovački pas.
a lanac je vrlo prirodno mjesto za psa, u šumi su vukovi masovno vezani za stabla.
psu je mjesto sa svojim čoporom, ne vidim kakve to veze ima s lakiranjem pandži.
Pa pitam te koji je ispravan i human način za držanje lovačkog psa?
ne kužim, on u dvorištu lovi? lovački pas ne može u stan zbog..? boks i lanac su njegovo prirodno okruženje?
mislim, neka svatko radi kako smatra ispravnim, samo ne razumijem ove racionalizacije.
Na ciljniku? Čujem da je to jako popularna metoda
kod mene na fotelji ispod moje ruke... hehehehe, da, svi se prijete di netreba... a mislim da je dosta pogledat psa i znati o kojem se brine, o kojem ne... ja osobno svoje ne stavljam na lance jer mi je dvorište ograđeno, ali lovačkom psu stvarno treba dobra kontrola... ali to uopće nije predmet... svako vodi brigu na svoj način, a na nama koji imamo ljubimce bi trebali malo pomoći onima koji razmišljaju da to postanu, da budu svjesni da je to obaveza a ne igračkica...
Pa kažu da je pas životinja čopora, da u prirodi nikad ne živi sam i da pas koji živi u boksu i sam se šeće nije adekvatno socijaliziran. Ja ne bih psa na lancu ili u boksu blizu djece jer bih se bojala takvog psa. Kad dobijem psa ja ga želim odgojiti tako da u svakom trenutku znam što mogu od njega očekivati,moji se psi i šeću bez lajne, jer slušaju i bez naredbi. Tako su moji roditelji odgajali pse (bez obzira na veličinu) i takav e sad moj psić. Naravno da je šarplanincu bolje na velikom dvorištu s velikom kućicom, a da maltezer i mali pudl nemaju što raditi na dvorištu. Shi tzu bi valjda umro od upale pluća za tjedan dana. Bez obziran na podnošenje zime,kiše i hladnoće, pas se mora šetati s čoprom odnosno gazdom, mora se s njim igrati, raditi s njim. Da moj pas treba lanac ili kavez da bih ja znala gdje je i što radi, ja ga radije ne bih imala. Psi toliko vole udovoljiti gazdi i surađivati da mie čini potpuno protiv njihove prirode prisilno ih držati svezane. Naravno ima svakakvih iznimaka.
Posljednje uređivanje od pikula : 06.12.2011. at 12:53
isusa ti boga, znači lovačkog psa nebi smjeli imati ljudi koji nemaju dovoljno velik stan? Da predložimo da uvjet kod polaganja za lovce bude velika kuća u kojem će pas moći živiti? Kakva su ti ono pitanja? Ne, on ne lovi u dvorištu, on tamo živi. Psi inače love u lovištu kad ih lovac odvede sa sobom.
ako nisi htjela pitanja, nisi trebala sasuti preseravanje i lakirane nokte na one koji rade drugačije.
ja bi rado pustila svog psa da se šeta slobodno ali za dan, dva bi bio pokojni, netko bi ga ubio. Uostalom, zar to nebi bila nebriga, pustiti psa da lunja okolo. Nama dvorište nije ograđeno. Inače, kao što sam napisala ,mi se za svog psa brinemo u svakom pogledu. A daleko je od agresivnosti, baš zato što ga pustimo s lanca nekoliko puta u danu i onda djeca trče s njim ili ga muž odvede negdje da se pošteno istrči. A svekar ga vodi u lov.
Naravno - slažem se. Nek užim kad ljudi puste da pas lunja okolo - ko zna što može dovući doma od ozljeda do prljavštine. Lovački pas može živjeti u stanu/kući svejedno jer ionako ga se mora šetati minimalno sat vremena dnevno i to intenzivno, a ako nema dovoljno izazova,i zadataka postat će svojeglav i sam smišljati nepodopštine. Bježati u Savu, trgati ogradu,kopati rupe ili sl (primjeri sa savskog nasipa)
Posljednje uređivanje od pikula : 06.12.2011. at 12:56
Opet mi nisi odgovorila, reci mi da li bi velika kuća i volja da se lovačkog psa drži u kući trebali biti uvjet da netko postane lovac?
pikula je već odgovorila gore, a ja neću dalje jer bi nas odvelo OT na temu lova.
odrasla sam okružena životinjama, psima (lovačkim), mačkama, ribicama ,ptičicama , papigama...ma divota....
prije 4 godine za Božić ( točno mjesec dana prije nego sam ostala trudna) sam od MM dobila sibirskog huskija- predivan je i ne smrdi
još ga imamo, vezan je na lancu ispred kuće ( radi svije sigurnosti, živimo odmah kraj dva raskršća), ima svoju kućicu i boks u kojoj je samo po noći, u kuću ne ide jer jednostavno nemam di sa njim-živimo u apartmanu od 33 kvadrata
šetamo i istrčavamo svakodnevno ali da me se sad pita ne bi ga uzela (da sam znala da ću ostati trudna) jer ma koliko volim životinje za njih treba imati vremena i treba ih odgojiti tj,. dresirati tako da mislim da dresura psa i odgoj djeteta u isto vrijeme nije baš jednostavno.
U obitelji sam imao situaciju gdje je u stanu s ukućanima živio brak jazavčar. Jedina prednost mu je bila što ne smrdi.
Da skratim priču, odselili su se u vikendicu na rubu šume. Tamo je bilo sve OK.
jednostavno je, pas je na lancu tužan i frustriran jer nije uz one koje najviše voli. Ti objekti njegove beskrajne ljubavi najčešće jednom na dan pred njega postave zdjelu s hranom i odu dalje svojim poslom.
Ja zapravo ne znam zašto čovjeku treba pas koji je vezan cijeli dan, da laje kad netko prođe umjesto alarma?
Lovačke pse prošetaju valjda kad se ide u lov, to bi bilo možda jednom tjedno? A psi koje ja viđam u susjedstvu često su zaista vezani doslovce cijeli život za jedan te isti lanac, duži ili kraći, u funkciji živog alarma.
To za mene nije način da se drži pas, kojem je ipak potrebno da se veći dio dana druži sa svojom obitelji.
Posljednje uređivanje od pomikaki : 06.12.2011. at 13:48
kužim tvoje razmišljanje, mogu reći da s čak i slažem s njim jer:
imam psa koji je na lancu jer bi inače poginuo odmah
u stanu nema mjesta za njega- on prevelik, stan premalen
i žao mi je kad ga vidim tako zavezanog (iako mu fizički ništa ne fali)
mislim da bi oni koji žele ili već imaju psa trebali prvo osigurati uvjete za tu pasminu pa onda nabaviti psa.
moj primjer: nikad više sibirski husky jer nemam uvjete za njega
i još nešto: lovački pas može biti dresiran i da nije na lancu
potpisujem
ja ću se samo osvrnuti na ono što sam napisala vezano za odgovornost djece. definitivno ovisi o djetetu i naravno da dijete od ne znam 7-8-9 god ne može se samostalno brinuti za psa, pogotovo ne za štene!
vidjela sam u svojoj bližoj okolini kako se djeca uče odgovornosti i brizi oko psa. naravno da je najveći dio na nama odraslima, ali mi je lijepo za vidjeti kada su uključeni u svaki dio života svoga kućnog ljubimca a ne samo kad je igra u pitanju.
mm i ja obožavamo životinje (ja i više od njega) i sva sreća da živimo u stanu a ne u kući jer bi ja vjerojatno skupila sve izgubljene životinjice u gradu, i udomila ih!
moje dijete ne zna za drugačiji život jer mi imamo u našoj bližoj obitelji 4 psa, i stalno je okružena njima.
Sve je vec napisano, Ivi je to prelepo srocila "nabavite psa kad budete zeleli jos jednog clana porodice
Ja bih samo dodala da je daleko lakse imati bebu uz odraslog (normalnog) psa, nego uz decu gajiti stene. Cak i relativno nezahtevno stene zahteva ogroman angaznam!
Nikada ne bih poverila deci da gaje psa, kao sto im ne bih poverila da gaje bracu i sestre. Sta bi dete radilo sa strahovima psa, preteranim lajanjem, skakanjem na goste, grizenjem namestaja, Agresivnoscu, bolestima, davanjem lekova, bilo kojim problematicnim ponasanjem koje ispolji? Odrasli ljudi se ne umeju uvek nositi sa tim...
Najlakse je psu sipati hranu i vodu, to moze i moj trogodinjak.
kakva je to čivavaod 3kg
mi smo imali jednog od 1,5kg
prava ljepota
ko mala lija il vjeverica
manjid od mačke
al nije išlo.... MM je krivac grrrrrrr
no drago mi je..poslije došle još dvi bebe
ko bi s psom, taman kilu ima, na kraj...
treba to i higijenski čistit
pas, da. al samo vanka na dobrom otvorenom
tak ja mislim
vidim da se raspravljalo više u filozofskom smjeru o psu, kućnom ljubimcu ....
potpisujem Trinu
nikakvu životinju ne smatram članom obitelji
čovjek je čovjek
žiotinja je životinja
obitelj su supružnici i djeca
čini mi se da ljudi danas od životinja prave neš što životinja nije
a sudeći prema onom Cezaru Milanu (kak li već), to je debelo istina
Posljednje uređivanje od zmaj : 07.12.2011. at 13:38
i mm i a imamo "problem" koji glasi...ako životinju ne možemo držati u kući, ili omogućiti joj dostojan smještaj, dostojan u našoj interpretaciji, onda tu životinju ne udomljujemo.
sad...naišla sam na masu, čitaj većinu, ljudi koji si uzimaju za pravo puniti mi glavu o štetnosti kućnih ljubimaca u kući.
naše su životinje slobodne odobrati hoće li živjeti vani ili unutra...znači, ako neka mačka hoće vani ja je sigurno ne maltretiram da bude unutra, i obratno.
pas, labrador, je živio u stanu, spavao u krevetu...i radio stvari nad kojima se većina zgraža.
i da...uopće se zbog toga ne smatram pomaknutom...
isto tako...ako netko želi držati životinju vani...njegova stvar...nisam ja tu da sudim..i ne radim to..
i svakako se promijenio odnos prema životinjama...pa i njihova uloga u našim životima je kud i kamo drukčija nego nekada...
meni pas ne čuva kuću...čuvam ja psa u kući...
pa evo, možeš imati takvo mišljenje, ali po mojem, onda je bolje i da nemaš ljubimce.
Ok mi je imati psa vani ako sam recimo pastir u nekim brdima pa svaki dan s njime šećem par sati. Ali jbg i onda bih ga vjerojatno pustila navečer u kuću da mi pravi društvo i da se malo ugrije.
Ovo tvoje razmišljanje ne ide uz današnji život gdje ipak svi provodimo najveći dio dana u zatvorenom.
Što će ti onda pas? Ako se ne vidite nego na pola sata dnevno, u prosjeku? Čisto ovako filozofski pitam.
Meni pas nije član obitelji, ali je obiteljski ljubimac, zbog naše i njegove dobrobiti mora imati svoje mjesto u našoj svakodnevici, higjenskim navikama i prostoru. Ja ne želim u svakodnevnom kontaktu s mojom djecom polu dvilju životinju koja živi pola kao lutalica ili frustriranu nesocijaliziranu svezanu životinju. Volim pse, ali eto imam vrlo sebične razloge da mi pas s kojim se igramo i šetamoživi u skladu sa svojom pasminom, da bude čist, odgojen i pod kontrolom. Volim to što laje kad se neko približi vratima, ali svejedno mislim da je grozno bilo koje živo biće tretirati kao predmet - kao alarm npr, kako je pomikaki to lijepo rekla. To ne znači da psa tretiram kao svoje dijete- to je podjednako loše za psa.
životinja, ukupni br., ni ne znam koliko smo imali.....
imamo i sad
poslije detaljnije odgovorim
Ovo potpisujem u potpunosti
Nijedan pas vas ne gleda kao clanove obitelji nego kao clanove copora, a u svakom coporu postoji hijerarhija.
Ako pas nezna svoje mjesto u toj situaciji s vremenom moze postati vrlo nesretan a nakon toga mozda i agresivan.
Od svog psa ocekujem da me poslusa kada nesto trazim od njega i kada su takve situacije u pitanju nema "pregovora" u smislu hoces neces, jednostavno mora.
S druge strane ima odredjenu vrstu slobode i neke stvari su prepustene njoj na odluku (npr. kratka setnja, kada trazi vodimo ju, nema rasporeda)
Npr. moja pasica nesmije u spavacu sobu i nesmije skakati na krevete na kojima spavamo mi i djeca.
Ima svoje toplo i meko mjesto u kuci gdje spava i odmara i to je to.
Naucena je tako i smatra to normalnim, prati nas po kuci ali kada udjemo u sp. sobu ona stane i ne ulazi
kod nas je pas definitivno dio obitelji. Imali smo ga puno prije nego se N rodila, ona odrasta uz psa i kako je netko gore napisao to je nešto predivno. Ja nisam imala tu mogućnost jer kod mojih je glasilo pravilo da je životinji mjesto vani.nikad nisam imala neki bliskiji odnos sa životinjama i zapravo sam ih se bojala. Čak i kad smo kupila ja i mm psa bojala sam ga se podići, bojala sam se da ne skoči na krevet dok spavam i izgrize me (hahah smiješno al tako je bilo), vrlo brzo sam taj strah prevladala i iz svega se rodila neizmjerna ljubav prema životinjama.Da nismo kupili psa vjerojatno bi se i dan danas bojala...zato mi je drago da je N. od rođenja uz psa, uči se odnosu i ponašanju prema životinjama, pa i odgovornosti. Naravno pas je briga nas odraslih jer je ona još mala ali i ona zna kad i kloko se psu daje hrane, kad ide u šetnju, kad se igraju, kad odmaraju i to poštuje i sudjeluje...naš pas se pentra na sav namještaj, spava s nama u krevetu , putuje u autu (najdraže mu je ako N. nema uvalit se u AS).zanimljivo je recimo da nikad nije ušao u N: krevetić iako je bio spojen s našim krevetom bez ograde, niti dirao njene plišance u fazi dok su bilo po podu razbacani, on točno zna što je njegovo i gdje je njegovo mjesto u obitelji.Iako je sad već 12 godina ne mogu zamisliti da će doći vrijeme kad ga više neće biti jer je zaista dio obitelji. tko to nema i ne doživljava tako ni ne može razumjeti i to mi je isto tako shvatljivo.
Marsupilami, baš dobro
evo, dugujem pojašnjenje
dobro je pomikaki skužila da sam falšala u postu
ostaje nejasno..tj, kad sad pročitam svoj post, pomalo izvire dojam ko da bi zadavila one koji pse držeu stanu tj. ne drže vanka...
daklem, post je pisan u tonu - dal uzet psa u stan il ne..
onaj uvodni post
pisala sam ga iz osobnog iskustva
ne bi uzela psa u sta . ne, dok su djeca mala.
i ne bi bilo kojeg psa uzela.
smatram da nisu svi psi isti, da pojedinim psima odgovara više boravak vanka, drugima pak u kući itd. ... ko što nisu svi ni za istu ishranu...
psa, za sada, ne želim u stanu jer su mi djeca relativno mala. ne želim dlake po odjeći, u ustima, na čarapama (kako je neka dobro primjetila) koje će to onda dalje raznositi meni u krevet i tom sl.
ježim s edlaka blizu hrane, a ne vjerujem da se to baš može izbjeć.
odnekud se sjećam, meni jezovite, priče o gostovanju na kavi i roštilju a uokolo hrpa dlaka. pas se zatrči, a ono vidiš lete uokolo dlake dok ti gost pokušava sa "smješkom" otpiti gutljaj il pojesti zalogaj...
fuj. dlake na tanjuru. dlake dok se kupam......
alergična sam i na ljduske a kamoli na životinjske.
oću reć, kad bi birala psa za u stan, pretpostavljam da bi to bio omanji ćuko, ne previše živahan, lajav, s ne preveć krzna..
smatram da bi takvom psu i odgovarao boravak u stanu
netko je napisao kako ponekad nakon šetnja pusti psa u kuću da mrvu zalegne
pa mogu si to zamislit. onak, da prvori mrvu i onda ode na svoje misti vanka.
ne branim ja nikom da ima životinju u stanu
al zaista mislim da nisu svi psi ni za stan
tj., smatram da su takvi više pod stresom..
jednom smo šetali gradom dok nam se približavala ogromnaaaaaaaa psina
MM je već gledao di će se s, tada, bebom popet, na koji zid tj. drvo
dok sam ja bila opuštena
pas, s gazdom, se približio mojoj, tada, bebi koja mi je bila u naručju!!!
toliko je visok, da je njuškom bez problema dosezao do cca mojih grudi
izgledao je dobroćudno
ak se dobro sjećam, turski karabaš
svejedno, žao mi je da tolika psina, najvjerojatnije, živi u stanu....
pa nije to pašće uzgojeno za pratnju po englskom dvoru
istom sam jednom, na plus 35 u hladu, pašće koje je imalo valjda 70% svoje kilaže samo krzno
ne znam pasminu
tad vidjela i nikad više
e, je mi tog psa bilo ža...... i onda još u stanu...
pa opet, nikom ne branim
ustvari, mislim da sam vrlo tolerantna
ne bunim se na pokoju mrvu koja, bez uzice i gazde u blizini, šeće mojom ulicom
pobjegnu iz dvorišta
nije problem.. ne znam da se iko od susjeda buni
al nam je zato svima bila puna kapa đukca velikog ko labrador s hrpetinom dlaka i lajvim jezikom..
nije grizao, al je na svaki auto, bicikl, susjede koji mu se ne sviđaju, druge pse i sl...lajao i ko zaletavao se....
i premda je bilo anonimnih poziva policiji, ti susjedi i dalje nisu držali psa na lancu..
jedan par podstanara se i odselio jer nisu mogli trpiti svakodnevno zlostavljanje...
mislim da je tako išlo dvi godine, možda i tri
a onda je psa progutao mrak
sigurno..nekom dolijao...i, nije mi ža
mislim, je životinje, al ne toliko da mi ne bi bilo drago da nema tog lajavca pod prozor u gluho doba noći...
koji teror...
uh, svaš pisah
svaš mi palo na pamet
da nam situacija pruža, rado bih uzelanazad onu mrvu od 1,5kg!!
s takvim skoro pa svugdje moš
nije me strah gotovo nikakvih životinja
dugo sam "obožavala" jednog boksera
nikad "prebolila"
vozili smo ga u gepeku
lipo bi sam uhopsao, a kad bi stigli, izhopsao
s tim psom sam se i valjala po podu
ipak, ne dolazi u obzir da mi ikakva živina spava u krevetu
smatram to vrlo nehigijenskim
a ne želim ni poprimit neki miris od živine
nit ić takva na posao
il primat bebu, kuhat i sl.
isto tako, ne mogu smarati da je živina dio obtelji
definicija obitelji sigurno ne uključuje životinje
jednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka
Ovo moram potpisati. Skoro sve je isto, osim što je pas (a i maca
Što se tiče dlaka i ostalih "radosti" koje nosi sa sobom imanje životinja u kući ni više ni manje mi ne smetaju koliko i dlake i ostali produkti nas dvonožaca. Čistimo za svima jednako i nije nam teško. Čak smo veći unereditelji mi ljudi.
A gaditi mi se ne može jer ja ta stvorenja volim.
Isto tako mi se nije gadilo presvući ukakanu guzu svog djeteta.
Zvučalo glupo ili ne, kod mene vam to dođe na isto.
kod nas ista stvar... mislim, jesmo mi ljudovi obitelj, ali ovi naši ljubimci su kao dodatak našoj obitelji.... svi ih volimo, bavimo se njima, i nebi nam bilo toliko lijepo bez njih... možda bi nam bilo lakše što se tiče čiščenja, ali bi nam bilo pustije... zato svatko sebi bira..svi se mi nastojimo okružit onim što nas veseli, ali ponavljam, to uopće nije pitanje, pitanje je uzei ili ne... a zaključak, ako ne želiš ti osobno sljedečih 15-ak godina uživati/ robovati u tome, nemoj.. ali i ak nas pitaš reda radi, u srcu znaš što je za tebe najbolje...
Moram priznati da sam smrdljive zivotinje upoznala jedino u slucajevima kad o njima nije vodjena adekvatna briga, ili kad su bile bolesne. Jedino tad su stanovi i kuce poprimali odurne ili samo neugodne mirise. Stvarno nemam pojma o cemu pricate.
Zamorci, hrcci i razni drugi glodavci takojder uglavnom ne smrde. Smrde im nastambe, sto je logicno jer jednako tako, ako ne i gore, smrdi i ono sto se pojavi u nasim zahodima.
Mi imamo macku, dosla je sama prije godinu dana i - ostala. Ima na raspolaganju cijelu kucu, dozvoljen joj je pristup svemu, ali uglavnom ne dira ono sto ne smije. Ne zelim joj braniti nekakve nevazne stvari jer, u krajnjem slucaju, ona je tamo zbog mene, a ne ja zbog nje. Ima 'drvo' za penjanje i uglavnom se vere samo po njemu (najnovija zanimacija joj je bor
Prije nje, jos u Zagrebu, imala sam psinu 14 godina i srce mi je puklo petstoosamdesetiosam puta kad sam je morala dati uspavati. I dalje zelim psa, ali trenutno nismo spremni na tu vrstu brige. Macka takodjer dosta trazi, ali ipak je lakse.
Djetetu nikad ne bih dala zivotinju na brigu. Spomenuti bas je bio 'moj', ali prvih preko nekoliko godina ipak su se za nju brinuli odrasli. Ja sam je vodila van i igrala se s njom.
Posljednje uređivanje od Kaae : 07.12.2011. at 17:59
to što mi imamo životinje u kući ne znači da nam kuća smrdi jel...i da je puna dlaka...
većina mojih prijatelja ne voli životinje u kući...ili je alergično na neku...pa ni moja mama npr...
ali, svak od njih kaže da se u mom stanu niti ne skuži da sa nama žive životinje...pritom mislim na "prljanje"
eh, da bi tako bilo, ja zaista dosta čistim...svakodnevno usisavanje i pranje poda....da ne nabrajam...
i to je nešto što moram odraditi svaki dan, jer ni ja nisam ljubitelj prljavštine ni dlaka..
ali, radije čistim nego da ih nemam....
imala sam ja dilema, jer teško mi je bilo sve odraditi pod obavezno uz male klince....
ali sve ima svoju nagradu...
a životinja je divno biće koje zaista obogaćuje život...makar nama...
i da...kažeš zmajice
o, ja mogu, i bolje nego neke ljude...bez uvrede
jednostavno, nemogu častiti životinju onom čašću kojeom se časti čovjeka
bb, sorry, smatram da se životinja nikada ne bi smjela častiti čašću kojemo se časti ćovjek, tako da još o većoj časti ni ne pomišljam.
smatram da se red mora znati
nije životinja iznad čovjeka, a bome ni jednaka njemu
al, svakom njegovo veselje
edit: no možda ti govoriš o pojavno čestoj situaciji... kad se s nekim ne možemo, kad je netko zla osoba i tom sl., pa ispada da više držiš do svog psa neg do te osobe.. to je tek naizgled tako, smatram, sve dok se razumno životinji ne pridaje veći značaj..
hmmmm, jesam li to dobro pojasnila...
jednostavno, normalno mi je daš psa podragat, a nekog tko je zao izbjegavat.. to ne smatram ne/čašćenjem
A čuj zmaj, prihvati da ima i nas koji se samim time što smo ljudi ne smatramo i nadbićima na ovoj planeti.
Istina je da imamo moć rasuđivanja i razmišljanja te smo time u prednosti nad nekim drugim živim bićima, ali čini li nas to nužno boljima i pogodnijima za čašćenja bilokoje vrste?
Osobno mi je draga ona: "Što više upoznajem ljude, to više volim svog psa.(mačku također
To ne isključuje poštivanje drugih ljudi koji nisu istog mišljenja kao i ja, ali rađe biram za društvo one koji dijele moj svjetonazor. Naravno, takve ljude više i častim (kad smo već kod čašćenja). No hard feelings.
No, to je neka druga tema i možda pogodnija za filozofski kutak.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 07.12.2011. at 19:18
Bodulice, ženo, nadam se da se iz mojih postova ne može steći taj dojam - neprihvaćanja!!
povedena sam raspravom s početka ove str.
razmišljam na glas
ne bi se štela mešati u tvoj red
a ja bi rado kod tebe na kavu
bez problema
sad kad znam da mi poslije kave ne bi trebalo kemijsko čišćenje
doduše, svega jednom il dva put sam to doživila - tripkanje dlaka nakon kave aaaaaaaa
ne srećem baš mnogo ljudi koji drže psine u stanovima
Posljednje uređivanje od zmaj : 07.12.2011. at 19:27
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
