Ja sam odrasla sa dva psa. I obožavam životinje.
Ali životinje traže prostor, negu i non stop brigu kao i mala deca. Ko to može i želi, svakako treba da ima psa.
Ja se setim šta smo mi prolazili sa našima kad su ostareli i oboleli. Ta tuga što ne možeš da im pomogneš, pa tuga kad su uginuli.... ja to ne bih opet prolazila.
Plus što stvarno mislim da mali stan kao naš nikako nije za psa. I što nigde u blizini nemam mesto gde bi pas mogao da trči, nego bismo morali svakodnevno kolima da odlazimo negde gde možemo da pustimo psa.
I moje dete jako želi, i svi ovi moji argumenti njoj ništa ne znače. Ali nema šanse.