Mi razmišljamo o nabavi psa - i razmišljamo, razmišljamo i razmišljamo - nije niti to dobro, nekad se valjda treba baciti naglavce, jer ovako kao što mi radimo ne znam kad ćemo konačno uzeti tog psa.
MM je najviše kod kuće, pa je svjestan da će briga oko psa biti većinom njegova, tako da je rekao da će on odrediti trenutak u kojem ćemo konačno ostvariti uzimanje psa.
Inače, pas je naravno Leina velika želja, no mi smo potpuno svjesni da će pas biti naša briga i odgovornost i da se od nje ne može očekivati da se brine o psu. Ja oduvijek želim psa ali mi roditelji nisu dozvoljavali, a MM isto želi psa ali je oprezniji - ali sam sigurna da će on poluditi za psom jednom kad ga nabavimo.