mi sad imamo opet dva psa

tako nam je unazad 8 godina. kad nam je najstarija ženkica ovo ljeto uginula nastala nam je takva neopisiva praznina da se nisam smirila dok nismo otišli u azil i uzeli još jednog čupavog stvora

i baš je stvor samo takav. podsjetio me zašto nisam htjela muškog psa, svakako
ali sad je naš takav kakav je, lola jedna seoska, i šta ćemo, jel
Jedva čekam toplije i duže dane kad ćemo moći u duže šetnje da ga malo izdresiramo i "kultiviramo"

Eto, falilo nam dlaka po kući, jedan pas nam nije bio dovoljan